Filmski kritičari Jutarnjeg: 'Akademijine nagrade sve više gube na ozbiljnosti' - Monitor.hr
23.02.2019. (22:30)

Što sve ne valja s ovogodišnjom dodjelom?

Filmski kritičari Jutarnjeg: ‘Akademijine nagrade sve više gube na ozbiljnosti’

Ovogodišnju dodjelu Oscara komentirali su i filmski kritičari Jutarnjeg. U nominacijama muških glumaca dominiraju imitatorske glumačke uloge, što smeta Jurici Pavičiću; ignoriranje ‘Prvog čovjeka‘ u važnijim kategorijama je najveći previd, ako ne i nepravda- smatra Marko Njegić, a Nenad Polimac ističe kako se organizatori tijekom cijele godine nisu baš proslavili i predviđa im slabu gledanost. Svi se slažu da će ‘Roma’ dobiti glavnu nagradu. Jutarnji


Slične vijesti

Jučer (09:00)

U pohvalu bestrašća

Pavičić: Kad čovjek gleda Plenkovića, na um mu ne padaju ni Tuđman ni Sanader, već jedan drugi političar

Tijekom tri desetljeća demokracije večeri nakon parlamentarnih izbora obično su bile večeri vrućih glava. Veliki Dedramatizator Andrej Plenković do kraja uspio u svojoj dedramatizatorskoj misiji. Najveći Politički Apaurin Hrvatske uspio je do kraja apaurinizirati političku scenu, isisavši iz nje zadnji srh strasti, pa čak i elementarnu emociju… Nije stoga čudo što ovih dana frcaju medijske usporedbe pa politički komentatori Plenkovića uspoređuju s Tuđmanom (po kontinuitetu vladanja) ili sa Sanaderom (po izbornom uspjehu i zapadnoj usmjerenosti). No, kad čovjek gleda politički uspon, tehniku vladanja i stil Andreja Plenkovića, na um mu pada jedan drugi političar koji je obilježio hrvatsko 20. stoljeće. A taj političar nije ni Tuđman, ni Sanader, ni Tito, ni Hebrang, ni Maček. Taj je političar – Vladimir Bakarić – piše Jurica Pavičić za Jutarnji.

05.07. (15:30)

90s of shame

Jurica Pavičić: Što smo mi to radili devedesetih?

Što smo radili kad su nam pred očima nestajala industrija, tehnologija, urbanizam i planski razvoj, sekularizam i zdravstvena prevencija, sve te brižljivo njegovane biljčice moderniteta? Čime smo bili zauzeti? Kako se nitko, baš nitko nije pobunio? – pita se i pokušava objasniti Jurica Pavičić nakon što je pročitao zbornik radova ‘Devedesete – kratki rezovi’.

05.07. (01:00)

Mater noster

Pavičić: Izvrstan debitantski film s pričom o despotskoj majci koja kćer pretvori u svoju kopiju

Film “Mater” Jure Pavlovića – koji je u četvrtak premijerno prikazan na Festivalu mediteranskog filma u Splitu – počinje mitskom scenom cijele hrvatske kinematografije o provinciji… U filmu koji mater ima u naslovu, Pavlović je mater ostavio u najčešće neoštrom drugom planu, sve do posljednjeg kadra filma kad napokon Jasna izlazi iz kadra a mater prestaje biti mcguffin. S obzirom na takav režijski koncept, Rošić je morala glumiti isključivo glasom i pogledom. No, iz manje izvukla je više. Par kadrova kad zla mater bez riječi iz mutnog drugog plana pogledom sasiječe kćer spadaju u najhororskije prizore hrvatske kinematografije.

29.06. (12:00)

Nove političke opcije

Pavičić: Ovaj put hrvatski glasači na izborima doista imaju i pravu lijevu i pravu liberalnu opciju

Punih trideset godina glasači su ljevice u Hrvatskoj bili frustrirani SDP-ovim, kako je sročio Viktor Ivančić, “sviranjem srednjem kursu”, izluđeni esdepeovskim koncesioniranjima aerodroma i autocesta, njihovom antiradničkom politikom, odsutnošću razumijevanja za prostor, njihovim “L’aeroportima François Toudjman”. Sad mirno možemo reći – koga briga? Jer, u međuvremenu se na lijevom uglu izlegla politička opcija koja je sve ono što SDP kao stranka bivše socijalističke tehnokracije nije mogla, niti može biti. Riječ je o koaliciji Možemo!(…)

22.06. (12:00)

Spomenička lobotomizacija

Pavičić: Trend koji je nekad bio popularan u istočnoj Europi danas se širi na europskom Zapadu i SAD-u

Umjesto da se pretvaramo da je povijest kompaktna i jasna, iskoristimo javni prostor za demonstraciju njezine složenosti, proturječja i višeglasja. Pluralna demokracija traži i javni prostor koji će biti ideološki pluralan i višeglasan. A dio te pluralnosti su i naše bivše greške, bivše zablude, čak i bivše sramote. Te sramote neće nestati ako im samo izbrišemo komunalni trag. Naprotiv – javni prostor će biti javni ako u njega utisnemo (i) drugi dio priče: refleksiju o toj sramoti. Piše Jurica Pavičić za Jutarnji list

21.06. (15:00)

Izborni supermarket

Pavičić: Došlo je vrijeme da se plate dugovi, jasno je kao dan da Kerumova kandidatura ima samo jednu svrhu

Poput umješnog trgovca, Kerum je prodao svoje ruke u gradskom vijeću, te zauzvrat dobio 40% svih gradskih tvrtki, ustanova, nadzornih odbora i upravnih vijeća. U te dvije petine raskomadanog pobjedničkog kolača našao se niz školskih odbora, našla se javna ustanova koja skrbi o Marjanu, pa čak i – nestvarno, ali istinito – mjesto ravnatelja opere… Kerumova odluka da se kandidira za parlament u Dalmaciji bila je vjerojatno najkoordiniraniji čin zajedničke politike koji su Kerum i HDZ dogovorili u ove tri godine. Iz aviona je, naime, bilo jasno da Kerumova kandidatura ima samo jednu svrhu: a to je da čupne koji glas onoj političkoj opciji koje se HDZ pribojava – Škorinoj – analizira Jurica Pavičić pozadinu naoko čudnih političkih poteza u Dalmaciji

14.06. (01:00)

Pavičić: Velika razmjena laži

Stoga priča o hrvatskoj tranziciji nije samo priča o diskontinuitetu. To je još u većoj mjeri priča o kontinuitetu. Priča o mladim ljubiteljima svastike koji žive u socijalističkom stanu u socijalističkom neboderu, o bivšim industrijskim trudbenicima koji žive od rentanja socijalističke vikendice, svi su skupa u međuvremenu postali Thompsonova fan baza, a negdje u dnu škafetina vjerojatno bi se dala iskopati očeva partijska, ili omladinska, ili sindikalna knjižica. Svi tu imaju dide i pradide partizane. Imaju (pra)dide partizane i Kerum i Kuščević i Thompson, ali ih nešto ne spominju, tretiraju ih kao valdamorte. Kako se nose druge političke boje, tako i Kuščeviću u apartmanu ne stoji slika strine poginule na Sutjesci, nego slika “onog drugog”, onoga iz Bradine (Pavelića) – piše Jurica Pavičić za Jutarnji.

13.06. (19:00)

Pavičić: Ta slika, s Kustošije, jasan je politički portret. I to ne BBB-a ili Kustošije – nego hrvatskog konzervativizma

U cijeloj toj priči manje su čudni kvartovski dripci žedni publiciteta – pa makar kakvog. Oni kojima se ne mogu načuditi jesu hrvatski konzervativci. Inače su – kad je seks u pitanju – strašno senzibilni. Užasavaju ih prostota u lektiri i čokoladni vampirski zubići iz Lidla. No, kada desno orijentirana horda idiota javno najavljuje da će jebat nečije supruge, kćeri ili majke, njihov povišeni prag osjetljivosti na nemoral najednom i neobično zataji – piše Jurica Pavičić za Jutarnji.

13.06. (10:00)

Jurica Pavičić: “Waves” – možda najbolja videopremijera u periodu virusne apstinencije od kina

“Valovi” već svojim naslovom pomalo podsjećaju na srpski film “Krugovi” Srđana Golubovića. No, dva filma su osim po naslovima slična i po dramaturgiji. U oba filma nasilni pradogađaj utječe na živote više likova, a fabularne linije prate krakove tih posljedica. Kod Golubovića, čin je ubijanja na početku. U “Valovima”, on je na “midpointu” filma i funkcionira kao efektno iznenađenje, jer očekujete da film isprati Tylera kao glavnog junaka – piše Jurica Pavičić o filmu Waves (IMDB: 7.6, Metascore: 80)

08.06. (23:00)

Eric Cantona u labuđem pjevu

Jurica Pavičić: Serija s Ericom Cantonom u glavnoj ulozi progovara o gnjevu bijelih Francuza srednje generacije

 U neku ruku, može se reći da su “Neljudski resursi” televizijski manifest famoznih “žutih prsluka”. To je serija koja progovara o gnjevu bijelih Francuza srednje generacije, ljudi koji su od roditelja naslijedili solidarnu, homogenu i stabilnu državu blagostanja, a najednom su se našli u noćnoj mori globalizacije, deindustrijalizacije, imigracije, prekarijata i duga. Pritom Lemaitre nema romantičnih iluzija o revoluciji… ovih dana hrvatski su gledatelji u prilici vidjeti najveću i nesumnjivo najambiciozniju ulogu u Cantoninoj dosadašnjoj karijeri. On igra nosivi lik u šestodjelnoj televizijskoj seriji koja je tijekom travnja prikazana na francuskoj TV mreži ARTE… Piše Jurica Pavičić za Jutarnji list