05.08.2019. (23:30)
Ali kako mjeriti sreću? Jan Delhey, profesor sociologije iz Magdeburga, razvio je jednadžbu na kojoj se temelji individualna sreća: imati + voljeti + biti = sreća. Pod pojmom ‘imati’ podrazumijeva materijalne stvari, poput prihoda ili imovine. Kategorija ‘voljeti’ obuhvaća sve društvene odnose, primjerice one s obitelji ili prijateljima. ‘Biti’ uključuje pitanje pronalazi li netko smisao u svom životu, oblikuje li ga aktivno i kakve povratne informacije dobiva iz svoje okoline… “Sreća se može trenirati. Pozitivne misli mijenjaju mozak toliko duboko da on, u osnovi, počinje funkcionirati na sretniji način. Fascinantno je vidjeti kako pozitivne misli mogu neuroplastično oblikovati mozak. No, kao što je pokazalo i jedno istraživanje, potrebno je ustrajati, baš kao i kod svakog treninga. U protivnom učinak brzo nestaje…” Tagesschau / Tportal
U knjizi The 5 Types of Wealth, Sahil Bloom raskida s iluzijom da su novac, status i materijalni uspjeh mjera sreće. Nakon što je ostvario sve što je smatrao ciljem, shvatio je da mu nedostaje smisao – pa je počeo proučavati što doista čini “bogat život”. Bloom razlikuje pet oblika bogatstva: vrijeme (sloboda raspolaganja vlastitim danima), odnose (bliskost i zajednicu), mentalno zdravlje (znatiželju i svrhu), fizičko zdravlje (tijelo kao dom za cijeli život) i financije (sigurnost, ne gomilanje). Njegova poruka je jednostavna: prestani juriti “više” i počni stvarati “dovoljno” – po vlastitoj mjeri. CNBC
Nacionalno mjerenje raspoloženja Hrvatske psihološke komore otkriva paradoks: građani su uglavnom zadovoljni životom, ali emocionalno iscrpljeni. Četvrtina ima povišene razine stresa, a trećina rijetko osjeća socijalnu podršku. Najranjiviji su mladi i žene, dok su zaposleni u vezama otporniji. Iako 84 posto povremeno osjeća tugu, a trećina se teško nosi s problemima, opće zadovoljstvo lagano raste. Komora poziva građane da se uključe u akciju “Dobar dan, kako ste?” i da brigu o mentalnom zdravlju uključe u svakodnevicu. Klikaj
U većini zemalja stariji su zadovoljniji životom od mladih, no Hrvatska je iznimka – mladi su i dalje sretniji. Psihologinja Ljiljana Kaliterna Lipovčan objašnjava da je glavni razlog ekonomska sigurnost: stariji su izloženiji siromaštvu. Unatoč tome, opće zadovoljstvo raste, zahvaljujući niskoj nezaposlenosti i boljoj ekonomskoj situaciji. No, ključ sreće, posebno kod starijih, ipak su – prijatelji. Dakle, tko vas usrećuje? Prijatelji, a ne penzija. tportal
Nova studija objavljena u Nature Mental Health otkriva da ispunjeniji život imaju zaposleni, vjenčani i oni koji redovito odlaze na vjerske obrede. Indeks „flourishinga“ pokazuje značajne razlike među zemljama – Indonezija je prva, dok Skandinavci više ne vode. Sretno djetinjstvo, zdravlje i financijska sigurnost ključni su faktori. Iznenađujuće, mlađe generacije su manje zadovoljne nego starije, a teško djetinjstvo ostavlja dugotrajne posljedice. Iako je istraživanje opsežno, ne nudi jasna objašnjenja – osim možda da je sreća stvar konteksta, a ponekad i navike. DW
Raskošna priroda, duga oštra zima, polarna svjetlost i saune. Koji je recept za sretan narod pokušali su doznati iz DW-a. Finska ambasadorica sreće tvrdi kako za sreću nas ne smije biti briga što drugi misle, da radimo ono što nas zanima, a važno je biti aktivan cijeli život, što društveno, što rekreativno. Finska je poznata kao zemlja uređenih institucija, stabilnog socijalnog sustava, pristojnih plaća, malo je korupcije, a puno građanskih sloboda. Ljudi tamo imaju veliko povjerenje u vladu i državne institucije. Možda je ključ sreće u mentalitetu, koji i sami građani opisuju kao vrlo ustrajnom u svojim naumima, hrabrosti poput vozača Formule Mike Hakkinena koji je jednom rekao kako treba imati hrabrosti ući u zavoj u punoj brzini, pritom vjerujući kako će sve završiti dobro.
Iako većina vjeruje da više novca donosi dugoročnu sreću, dr. Zvonimir Galić za HRT pojašnjava da taj učinak nije tako velik. Dok novac doprinosi sreći, njegov utjecaj se smanjuje nakon zadovoljenja osnovnih potreba. Umjesto materijalnih stvari, istinska sreća dolazi iz iskustava, poput putovanja ili druženja. Također, trošenje novca na druge usrećuje nas više nego kupovina za sebe. Ljudi često krivo predviđaju što ih čini sretnima, misleći da su to stvari, dok su zapravo iskustva ključ dugoročnog zadovoljstva. HRT
Postoji pet temeljnih potreba koje moraju biti zadovoljene kod životinja da bi one živjele ispunjen život. Isto je s ljudima. To znači da nisu gladni, žedni, da se ne osjećaju ugroženo, da ih ništa ne boli, da nisu ozlijeđeni ili bolesni. Sretni psi trebali bi imati vrlo opušten govor tijela. Njihove uši ne bi smjele biti povučene unatrag niti biste im u očima trebali vidjeti bjeloočnice. Njihova težina trebala bi biti ravnomjerno raspoređena na sve četiri noge. Ne bi smjeli biti naslonjeni na nešto ili držati šapu u zraku. Sretan pas imat će opušten, otvoren govor tijela – otvorena usta, uzdignut rep, opuštene oči i uši. Također, neki psi kada su sretni mašu cijelim tijelom, a ne samo repom. Nacional
Što se tiče sreće, ona krene opadati u devetoj godini života i opada sve do 94. godine. Za razliku od sreće i zadovoljstva, osjećaji tuge su nepredvidljiviji pa jako osciliraju između devete i 22. godine. Nakon tog vremena tuga slabi i tako sve do dobi od 60 godina, što znači da ljudi tijekom svih tih godina doživljavaju više pozitivnih, nego negativnih emocija. Nakon 60. godine, navodno smo češće tužni. Većina ljudi doživljava pozitivne emocije tijekom većeg dijela života. Kad je riječ o osjećaju sreće, najsretniji smo u djetinjstvu. Kroz život osjećaj sreće slabi, no nadopunjuje ga osjećaj zadovoljstva. U dubokoj starosti i jedno i drugo blijedi. Razlog tome najvjerojatnije je slabljenje zdravlja i opadanje fizičkih sposobnosti te sve manje društvenih interakcija. Nacional
Možda radimo posao koji ne volimo za neadekvatnu plaću, imamo lošeg šefa koji nas ne cijeni dovoljno, pod velikim smo stresom, pati nam slobodno vrijeme, potencijalno i zdravlje, u burnoutu smo. Ili nam je pak dosadno jer nemamo smislene i izazovne ciljeve. Međutim, drugi razlog su naša očekivanja. Sve više smo nesretni na poslu i zato što slutimo da bismo i mogli i trebali biti – sretniji. I tada nastaje “meta-patnja”: nesretni smo jer smo nesretni, odnosno – jer nismo onoliko sretni koliko mislimo da možemo i trebamo biti. Iako još uvijek mnogi ljudi trpe nezadovoljstvo na poslu, raste broj onih koji ne prihvaćaju da tako treba biti i spremni su tražiti nešto bolje za sebe, pa makar to značilo česte promjene poslova. Medijan zadržavanja radnika na poslu je u prosjeku 4 godina, a što su ljudi mlađi, to je vrijeme provedeno na jednom radnom mjestu kraće. Netokracija