Hrvoje Horvat: Praktična uživancija u vinilnom izdanju albuma koji pokazuje da žanrovi nemaju granica - Monitor.hr
23.11.2021. (08:00)

Svježi ritam

Hrvoje Horvat: Praktična uživancija u vinilnom izdanju albuma koji pokazuje da žanrovi nemaju granica

Istoimeni treći album Kozmodruma zaokružuje široki teren po kojem se kreću asocijativnom glazbom koja izbjegava kruta žanrovska određenja i trpanja u ladice. Kraće, Kozmodrum pokazuje da među žanrovima nema granica ako vam “leže”. Smjesom svirke uživo, elektronike, jazza, housea i ambijentalnog downtempa, Novoselić i suradnici nude vam praktičnu uživanciju, jer ovakva glazba osim umjetničkih užitaka, poput davnih receptura Briana Enoa i pionirskih albuma poput “Music for Airports”, ima sasvim praktične upotrebne mogućnosti u svakodnevnom životu. Piše Hrvoje Horvat za Večernji list


Slične vijesti

Jučer (10:00)

Nismo ih shvatili, iako mislimo da ih kužimo

Marjanović: Kako je RATM postao soundtrack bunta 90-ih

Nakon što su zbog savjeta liječnika otkazali europsku turneju (Ravno do dna), a s njom i koncert u Zagrebu, Indexov Hrvoje Marjanović piše sljedeće: Rage Against The Machine su, želimo li ih maksimalno pojednostaviti i strpati u ladicu, bili soundtrack bunta devedesetih. Generacije klinaca koje su u tom periodu prolazile kroz svoju buntovnu fazu i tražile bend koji će kvalitetno artikulirati njihov “bijes protiv sustava”, nisu trebali tražiti dalje od Ragea. Radilo se o savršenoj kombinaciji metala i rapa koja je s istim uspjehom komunicirala s ljubiteljima oba žanra. Možda je jednim dijelom riječ i o nostalgičnom romantiziranju grupe koja je prestala s radom u fazi kada su još valjali, ali RATM je oduvijek djelovao kao nešto više i posebnije od bendova koji su došli prije i nakon njih. Svesti njihovu poruku na “fuck you, I won’t do what you tell me” bilo bi potpuno promašeno.

Ponedjeljak (08:30)

Lista 200 najboljih albuma u zadnjih 25 godina, prema odabiru Pitchforka

01.08. (15:00)

Posljednji pozdrav kanadskog kauboja

The Sadies ‘Colder Streams’ – Dallasov zadnji psihodelični vestern

Kanadski country rock bend The Sadies koji predvode braća blizanci Dallas i Travis Good aktivan je još od devedesetih godina i iza sebe ima pozamašnu diskografiju. No, koliko god njihova diskografija dosad bila vrijedna pozornosti i pohvale, čini se kako su u veoma rijetkim prilikama bili sposobni isporučiti album toliko snažnog materijala i zvuka kao što je njihov posljednji prilog katalogu, “Colder Streams”. Ta procjena zvuči posebno bolno ako znamo da je ujedno riječ o posljednjoj ploči gitarista i pjevača Dallasa Gooda koji je ove veljače s 48 godina umro od srčane bolesti. The Sadies u tu mješavinu ubacuju kaubojske pasaže, pa ploča djeluje kao soundtrack spaghetti vesterna u kojemu glavne uloge tumače natripani hipiji. Ravno do dna

30.07. (00:00)

Nije tipičan blues

Fantastic Negrito ‘White Jesus Black Problems’ – fantastično eklektično

Fantastic Negrito pažnju je privukao još 2015. godine kada se pojavio, a onda i pobijedio na NPR-ovom Tiny Desk natjecanju. Godinu kasnije izbacuje svoj treći studijski album “The Last Days of Oakland” i osvaja nagradu Grammy za najbolji album suvremene blues glazbe. Vjerojatno je mogao nastaviti snimati jedne te iste albume i nizati nagrade u jednoj te istoj kategoriji, ali na sreću nije, nego se odvažio na korak koji se za mnoge može pokazati kao odviše sklizak, a to je miješanje cijelog niza žanrova i utjecaja u kohezivan i pristupačan pop album. Ostatak albuma je pak prožet tipičnim suvremenim bluesom koji je Negritu u prošlosti donosio nagrade, a koji na ovom albumu funkcionira kao dobrodošlo ljepilo koje eklektičnost raznolikog materijala povezuje u smislenu i pitku cjelinu i svako toliko pruža potreban predah od intenzivnijeg dijela materijala. Ravno do dna

29.07. (19:12)

Beyoncé objavila novi album ‘Renaissance’

26.07. (01:00)

A zato moji ne žele čuti ni za koga pokraj Miše Kovača

Fenomen tridesetih: zašto tada prestajemo istraživati glazbu?

Postoji razlog zašto djedovi i bake, ali i roditelji i dalje slušaju glazbu iz svoje mladosti. Prema istraživanju koje je još prije nekoliko godina proveo Deezer, ljudi opisuju kako su baš u svojim tridesetima počeli doživljavati svojevrsnu “glazbenu paralizu”, odnosno teže su u toj dobi skloni otkrivati novu glazbu, ostavši privrženi provjerenim zvukovima koje su slušali prije toga. Brojna su znanstvena istraživanja nakon bezazlene ankete potvrdila kako su ljudi s godinama sve manje skloni otvorenosti prema novim iskustvima. Djelomični razlog su moguće formativne godine u našim tinejžderskim danima, kada nas glazba koju slušamo najviše i oblikuje. IFL Sceince.

25.07. (16:00)

Neil je vječno mlad

Neil Young ‘Toast’ i ‘Barn’ – oseka i plima

Čekalo se 22 godinu da Neil Young i Crazy Horse objave album „Toast“ – album koji sluti kraj jedne veze prije njenog prekida. Donedavno neobjavljeni album Young je najavljivao još od 2008. godine i time podgrijavao emocije svojih obožavatelja, a isti je također bio i prvi najavljen za objavu unutar Special Release Series domene na Neil Young Archives.„Barn“ je objavljen na samom kraju 2021. godine i nekako nam je prošao ispod radara, što zbog gužve oko godišnjih lista, što zbog toga što je na početku 2022. svu medijsku pažnju oko njega isisao Youngov sukob i bojkot Spotifyja. „Barn“ nadmašuje i predpandemijski „Colorado“, također snimljen s bandom Crazy Horse. Nils Lofgren, Billy Talbot, Ralph Molina i dakako Neil Young iskovali su u ambaru djelo koje svojom životnošću prkosi učmalosti dvogodišnje pandemijske realnosti. To je jedan od onih albuma gdje su Young aktivist i Young poeta u divnoj simbiozi, da ne kažem ravnoteži što je uvijek dobitna kombinacija. Ravno do dna

22.07. (22:00)

Glazba za realiste

Goribor – autohtoni neuspjeh iz balkanske provincije u kojem se prepoznala jedna generacija

Uz vinilna reizdanja albuma “Treći svijet” Haustora i “Odbrana i poslednji dani” Idola ovog ljeta i nekadašnja grupa Goribor drži čelne pozicije prodaje u Hrvatskoj sa svojim reizdanjima, tj. prva dva i zasad jedina studijska albuma. Dolazak i relativno kratka karijera grupe Goribor uspjela je toliko protresti kompletnu regionalnu scenu zato što je u to doba cijela scena pokušavala prikriti ratne ožiljke. Trud iz petnih žila da se dostigne svijet koji nije prošao kalvariju i da se sjećanje na nju potisne. I onda se pojavi lik koji pjeva da umjesto velikog kurca ima jedino napaćenu dušu crnca. Glazba Goribora je nešto poput onog vječitog ljudskog stremljenja prema spoznaji: putujete ekstatično, ali kad dođete do spoznajte, onda možete i zažaliti. Preporuka je ne slušati glazbu Goribora ako dijete idealizma još uvijek negdje čuči u vama. Ali ako ste dio obespravljene šljakerske mase na Balkanu, onda ćete slušati te stihove jako glasno. Ravno do dna i Nacional