Jergović: Znaš li tko sam ja? - Monitor.hr
05.09.2021. (10:00)

Cogito, Jergo sum

Jergović: Znaš li tko sam ja?

Pitanje “Znaš li ti tko sam ja?” ustvari ne pita “Znaš li ti tko sam ja?”, nego pita znaš li ti što sve ulazi u obuhvat mojeg ja. A to bi već bilo filozofsko pitanje. Budalasto, ali filozofsko. Na primjer, kada Marko Perković Thompson zapita svoju susjedu, postariju Splićanku, umirovljenicu “Znaš li ti tko sam ja?”, on u tom času ne misli na sebe građanina, muža i branitelja, oca svoje djece i najcjenjenijeg umjetnika žive Crkve u Hrvata, nego misli na Hrvatsku policiju, pravnu državu i pravosuđe, sve splitske sudove, zemljišnoknjižni odjel i gruntovnicu. I tako jedna budalasta rečenica, ama najbudalastija od svih rečenica hrvatskog jezika, najednom biva vrlo ozbiljna. Miljenko Jergović za 24 sata.


Slične vijesti

Danas (16:00)

Da nam još i budućnost ne završi u smeću

Krušelj: Plenković je u Gospiću doznao bolnu istinu. I sad je u panici

Prvi se puta u desetak godina vladavine premijera Andreja Plenkovića događa da glavni suparnik nije neopasna i nesnalažljiva oporba, već hrvatski građani koje previše ne zanima poigravanje stranačkim i ideološkim podjelama. Da bi problem bio nezgodniji, središte su bunta Gospić i Lika u cjelini, vjerojatno i drugi ugroženi dijelovi te županije. Do prije mjesec-dva bila je to najtvrđa HDZ-ova utvrda. Sada se političko povjerenje ruši poput kule od papira. Ako je suditi prema reakcijama u javnosti, mogao bi imati dosad najveći broj sudionika od svih okupljanja vezanih uz svakovrsne društvene probleme. Bitno je da skup ne organiziraju stranke, što bi samo produbilo sukobljavanja.

Dolazak na prosvjed će u tom kontekstu biti i indikator na koga HDZ i nadalje može računati. Neupitni su, jasno, koalicijski partneri i radikalna desnica, koje od zdravlja građana puno više zanimaju grobovi iz Drugog svjetskog rata i dizanje međunacionalnih tenzija. Tu su i brojne braniteljske i ideološki profilirane udruge koje se financiraju iz proračuna te pojedine kategorije korisnika socijalnih i mirovinskih prava koje su svjesne da dobivaju nešto zakonski dvojbeno, što bi neka lijeva vlast mogla preispitivati. Sada je samo pitanje je li ta nepokolebljiva vjera u vladajuću stranku ponajprije stvar rukovodstava pojedinih udruga, ili je u pitanju još uvijek veći dio biračkog tijela. Željko Krušelj za Danicu

Jučer (09:00)

Ne ponovio se

Markovina: Bešćutno lice đenerala zla

Za razliku od šutljivog Ljubiše Beare, o kojem znamo dosta toga isključivo zahvaljujući knjizi Ivice Đikića, pa čak i za razliku od Radovana Karadžića, koji je bio sklon tome da glumi neshvaćenog pjesničkog genija i mistika zidajući za života mit o sebi kao nekom anđelu historije, Ratko Mladić nije krio svoju proračunatost, hladnoću i zločinački cinizam iza nikakvog paravana. Sve njegove kamerom zabilježene izjave, od one koje kvartove tući po Sarajevu do svega što je izgovorio u Srebrenici, pa i preko one gdje s punom sviješću zna da se sprema provesti genocid, svjedoče o teškom sociopati i apsolutnom zlu.

Oni ljudi koji su ga slavili i koji ga slave, a takvih je ogromna masa, s punom podrškom političkog vodstva Srbije i Vučićeve vlasti, ali i prethodnih vlasti kad su i mladi vojnici morali biti ubijeni da ne bi bilo otkriveno njegovo boravište, jako dobro znaju što slave. Time je smješnije s jedne strane negiranje odlično dokumentiranih zločina, dok s druge ti isti koji zločine negiraju viču ili pišu „Nož, žica, Srebrenica“. Ne može i jedno i drugo.

Najstrašnija kod slavljenja Ratka Mladića jeste činjenica da tu nema ničega osim zločina. Ni tragičnosti figure, ni nekog inteligentnog govora, niti mistike, nema ničega. Obični zločinac, hladnog pogleda. Ništa više od toga. Dragan Markovina za Peščanik

Utorak (18:00)

Izgovaranje navodnika

Dežulović: Oj Krajino, jebem li ti mati

“Krajina” kao pojam u modernoj hrvatskoj državi i društvu ima negativnu i uznemirujuću konotaciju i sinonim je s paradržavnom tvorevinom uspostavljenom na okupiranom teritoriju Hrvatske, i stoga se u hrvatskom jeziku izgovara u navodnicima: “Krajina”. Vidite? S blagim prezirom u kutu usana, ovako. “Krajina”.

– !Krajina!?

– Ne, ne: “Krajina”. Vidite? “Krajina”.

– ‘Krajina’?

– Zamalo. Ali dobro, prihvaćam.

– Hvala, ispričavam se. Znači, ‘Krajina’: stihovi pjesme u kojoj spominjem ‘Krajinu’ nastali su u jednom osjetljivom povijesnom trenutku i nemaju baš nikakve veze s tom, kako ste rekli, negativnom i uznemirujućom konotacijom.

– Čekajte, vi sad hoćete reći da se “Krajina” u vašoj pjesmi ne odnosi na srpsku paradržavnu tvorevinu?

– Ne, zaboga. Zapravo, da, ali… ne. Hoću reći, da, Krajina u mojoj pjesmi…

– “Krajina”!

– Pardon, ‘Krajina’ u mojoj pjesmi formalno-pravno jest srpska paradržavna tvorevina, ali moja poruka nema negativnu i uznemirujuću konotaciju.

– Nego kakvu?

– Ja bih rekao, dvostruku.

Boris Dežulović za Novosti

Utorak (01:00)

'Proxy ratnici kolektivnog zapada'

Basara: Smrt decenije

Široke srpske narodne mase su frenetično – toliko frenetično da se na momente činilo da slave – ožalile „srpskog junaka“, na drugoj strani mnogo uže srpske narodne mase su se – uz mnogo neumesnih Iks i FB komentara – zdravo uzradovale Mladićevom premetanju svetom. Ništa ne može da prođe bez srpskih podela, pa to ti je.

Višekratno sam ovde pisao da moja neznatnost smatra da bi u nekom pravednijem svetu Ratko Mladić – koji je, da ne bude zabune, s dobrim razlogom osuđen – trebalo da bude tek četvrtooptuženi za srebrenički pokolj, da bi trećeoptuženi trebalo da bude Karadžić, drugooptuženi pak Milošević.

A ako se pitate, a sigurno se pitate, ko bi onda trebalo da bude prvooptuženi, uputiću vas, radi uštede u karakterologiji, na memoare Milovana Đilasa (1989-1996), u kojima se nalazi kompletan spisak persona dramatis, što će reći nacionalnih geografa, krojača mapa i teoretičara humanih preseljenja koji su „spakovali“ rat, tako „spakovanog“ ga čaršijskim kanalima (kanalizacijama) uvalili Miloševiću, Milošević ga prosledio Karadžiću, a Karadžić Mladiću. Svetislav Basara

Nedjelja (22:00)

Vratiti se u 19. stoljeće

Lekcija iz Lancastera: Kako su Amiši riješili demografski problem s kojim se muči cijeli zapadni svijet

Koncept “nemogućeg trojstva moderniteta” tvrdi da razvijeno društvo ne može istovremeno imati visok životni standard, nizak fertilitet i odsutnost imigracije. Okrug Lancaster u Pennsylvaniji pokazuje kako to izgleda u praksi: zahvaljujući brojne amiškoj i anabaptističkoj zajednici s visokim fertilitetom (u prosjeku petero djece), kraj ostvaruje prosperitet bez potrebe za značajnim uvozom radne snage. Dok se Europa i Hrvatska muče s uvozom radnika i starenjem stanovništva, Amiši su demografski održivi – no po cijeni tradicionalnog načina života i odricanja od modernih sloboda koju većina razvijenog svijeta nije spremna platiti. Maruška Vizek za tportal

Nedjelja (14:00)

Inače sami sebe potkopavamo

Beck: Neka vas ne sablazni usporedba mrtvaca i otpada – to je tekovina totalitarizama

U psihoanalizi vrijedi pravilo da ono što smo zakopali, nije nestalo; ono i dalje djeluje u našoj podsvijesti, a na van se očituje kao sudbina – ne možemo shvatiti zašto nam se stalno događa ista zla sreća, a ne možemo jer smo svoju neurozu sakrili sami od sebe. To vrijedi za osobni psihički život, a također i za politički. Negiranje svojih zločina, i minuciozno nabrajanje tuđih, nažalost naša su sudbina, i zato ćemo i iduću sezonu travanj/svibanj slušati (zdesna) o zločinima lijevih, i (slijeva) o zločinima desnih, čemu će se u kolovozu pridružiti Srbi s lamentacijama o zločinima Hrvata, slijepi i gluhi za vlastite.

Kao što smo se navikli ubijati politički nepoćudne i zakapati ih u neoznačenim grobnicama, tako nam je i sasvim dobro dosad išlo zakapanje otpada na neoznačena mjesta, no i jedno i drugo ima poguban učinak: prvo truje politički život, drugo nas truje fizički.

I kao što je najhitnije potrebno sva ilegalna odlagališta otpada popisati i sanirati, tako je nužno i sve nedužne žrtve svih totalitarizama – da, svih – otkriti i ispričati njihovu priču. Nitko ne želi imati zakopan toksični otpad u svom dvorištu, ne znam kako stranke misle graditi budućnost na grobovima bezimenih i nedužnih žena i muškaraca. Boris Beck za Večernji ( i za Narod)

Nedjelja (12:00)

Glup pamti, pametan piše (mailove)

Andrassy: Meri je glupa za svoje pare, SRUUK koji se nije aktivirao je glup za naše pare

Glupo za naše pare je i to što imamo samo 6 kanadera i to što smo 12 polovnih Rafalea platili više od milijardu eura (ne uključujući troškove održavanja) umjesto da smo barem dio od te milijarde uložili u još kanadera, a za naše pare je glupo i to što je predviđena kazna za podmetanje požara do 15 godina zatvora. Petnaest. DO petnaest, a znamo da sve što je “do” x kod nas nikad ne bude maksimalni x. Gluposti za naše pare u Hrvatskoj ima na svakom koraku, a bijesni mailovi se najčešće šalju samo klijentima osobe koja bi ih ionako, sasvim zasluženo izgubila. Drugo, Meri je nebitna – što su neki ljudi tvrdili i prije časa perfekcije gluposti, a unatrag dva tjedna po istom pitanju postoji generalni konsenzus – ali svejedno je takva nebitna postala praktički glavna vijest u moru onih o požaru, što bi trebalo bit nemoguće i nedopustivo. Andrea Andrassy za Miss7

28.08. (19:00)

Od toliko ovaca, nijedna bela

Basara: Terminatori

Po dijagonali listam i Antivisoke medije, čitam naslove: „Vučiću opada podrška“, „Vučić ne sme na izbore (sugestija da će ih izgubiti), „Vučić prdno u čabar“, „Režim u terminalnoj fazi“ itd. Ono „Vučić prdno u čabar“ naravno da je izmišljotina, ali izmišljotine – tj. dubare – svi su Visoki i Antivisoki naslovi, jedino ono u „terminalnoj fazi“ pije vodu, iako su i Vučić i blokaderi daleko od terminalne faze. Nešto drugo je tu terminalno.

Stvar stoji ovako: Niti se studentski pokret raspada – niti će se u dogledno vreme raspasti – niti je Visoki Režim u terminalnoj fazi, niti će to u dogledno vreme biti. Možda se sad pitate: Pa šta je onda u terminalnoj fazi? Evo šta, što reko Blic. U terminalnoj fazi – i to poodmakloj – nalazi se srpsko društvo.

Neki nacionalšaljivdžija bi sad mogao reći: „A kad to srpsko društvo nije bilo u terminalnoj fazi? Pa šta ako je bilo (i jeste), nikad nam spasa nije bilo, a opet nikad nismo propali jer mi možemo i ono što ne možemo i niko nam ništa ne može jer smo jači od sudbine.“ Svetislav Basara

25.08. (09:00)

Improviziraj pa vladaj

Đikić: Igre na smeću

Ako ostavimo po strani bezdušnost i umjetno pretvaranje opravdane zabrinutosti građana u opozicijsku urotu protiv vlasti, to jest njega, Plenkovića, iz citirane izjave trebao bi proizići zaključak da je aktualna Vlada, usprkos neodgovornosti opozicije, uspješno prebrodila krize izazvane pandemijom Covida-19 i potresima na Baniji i u Zagrebu. U Hrvatskoj je virus, prema službenim podacima, pokosio više od 18 tisuća ljudi: po stopi smrtnosti od Covida ova zemlja plasirala se u sam vrh Europske unije, a i na globalnoj je razini među deset najteže pogođenih država. Što se tiče potresa u Zagrebu i na Baniji, prvih godinu i pol bilo je izgubljeno na različite vidove nesposobnosti i nesnalaženja vlasti, dok su građani živjeli u kontejnerima i improviziranim prihvatilištima. Pandemiji i potresima može se dodati i kriza u Agrokoru, odnosno Vladina intervencija u vlasničku strukturu koncerna..

Plenkovićev model operiranja pritom je uvijek isti, gledamo ga i sad na temi Gospića. Iskonstruiraj sukob s opozicijom (i predsjednikom Milanovićem), uhvati se za neku riječ ili postupak, nađi se uvrijeđenim, šokiraj se i naduri, pa to zatim upotrijebi da krizama upravljaš samovoljno i u skladu s vlastitim političkim interesima, kakve god posljedice trpjeli građani. Ivica Đikić za Novosti

23.08. (01:00)

'Dvadeset deveto nezgodno pitanje: Imate li upaljač?'

Dežulović: Dvadeset devet nezgodnih pitanja

Kako to da elemenata terorizma ima u slučaju požara kraj Zadra, u kojima je izgorjelo nekoliko stotina hektara suhe makije i niskog raslinja, a nema u slučaju katastrofalnog požara kraj Omiša, u kojemu je izgorjelo hiljadu hektara šume, desetak gospodarskih objekata, tridesetak kuća, pedesetak brodova i više od stotinu automobila, osobito zna li se da je u tom požaru poginula jedna osoba, a stavak 3. članka 97. KZ kao kvalificirani oblik terorizma označava situaciju kada su tim “kaznenim djelom prouzročena velika razaranja ili smrt jedne ili više osoba”?

Osmo nezgodno pitanje:

Da li u katastrofalnom požaru kraj Omiša nema elemenata terorizma zato što nije bilo ozbiljnijeg zastrašivanja stanovništva, velikih razaranja i izazivanja smrti jedne ili više osoba, ili zato što još ne znamo nacionalnost počinitelja?

Deveto nezgodno pitanje:

Ako se ispostavi da je požar u Lokvi Rogoznici kraj Omiša izazvao građanin nesrpske nacionalnosti, hoće li i to biti okarakterizirano kao kazneno djelo terorizma iz članka 97 Kaznenog zakona Republike Hrvatske?

Deseto nezgodno pitanje:

Ako se ispostavi da je požar u Lokvi Rogoznici kraj Omiša izazvao građanin hrvatske nacionalnosti, hoće li to biti okarakterizirano kao kazneno djelo terorizma ili kao nehaj, duševni poremećaj ili neubrojivost? Boris Dežulović za Novosti