Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Nezbrinuta udovica
Klauški: Bandićeva udovica željela je u javnosti izazvati žaljenje, a ustvari je još produbila gađenje
Nije to bila topla ljudska priča koliko dijagnostička slika pokojnog gradonačelnika, u koju se uklapa i uloga njegove supruge u malverzacijama imovinom i fiktivnim rastavama braka. Ispod slojeva patetike i osobnih drama otkrivaju se detalji o neprijavljenim lovačkim puškama, o nekretninama u Hercegovini za koje se ne zna čime ih je gradonačelnik financirao, o “novcima kod prijatelja”, o nezajažljivoj gladi za funkcijom koja je Bandića, po riječima njegove supruge, otjerala u grob, a Zagreb u bankrot. Nije jasno zbog čega se Bandićeva udovica odlučila na ovakvo istupanje u medijima, niti zašto je poželjela s javnosti podijeliti svoje osjećaje oko supruga koji je iza sebe ostavio dugačak trag afera, skandala, korupcije, klijentelizma. Trebao je to biti potresni intervju. No jedino što je u njemu bilo potresno jest duh žalopojke udovice nekakvog mafijaškog bossa… – komentira Tomislav Klauški za 24 sata.
