Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Da nitko više nije radio dokasno, jer je tako Bandić radio
Klauški: “Mirno spavaj Zagrebe”. Zašto Tomašević i Možemo prepisuju trikove iz Bandićeve PR skripte?
I tu dolazimo do možda najvažnijeg zadatka za Tomaševića i novu vlast u Zagrebu. Pored čišćenja koruptivnog, kriminalnog, nepotističkog, financijskog, organizacijskog, pa i onog konkretnog smeća – krupnog i biološkog – Tomašević i Možemo imaju zadatak čišćenja Zagreba od Bandićeva populističkog, provincijalnog mentaliteta kojim je zagadio grad koji si tepa da je metropola. Milan Bandić pretvorio je Zagreb u privatni feud, velikim dijelom u bankomat, a upaljeno svjetlo u njegovu uredu obično je značilo da u njemu do kasno broji lovu s ortacima. Prodao je priču da o njemu ovisi sudbina Zagreba, da bi Zagreb u njegovim rukama snašla ružna sudbina. Zagreb neće mirno spavati sve dok ovisi o jednom čovjeku… tumači Tomislav Klauški jednu bezazlenu objavu dogradonačelnice. Sad bar znamo u kojoj sobi sjedi gradonačelnik.
