Klauški: "Mirno spavaj Zagrebe". Zašto Tomašević i Možemo prepisuju trikove iz Bandićeve PR skripte? - Monitor.hr
31.08.2021. (07:00)

Da nitko više nije radio dokasno, jer je tako Bandić radio

Klauški: “Mirno spavaj Zagrebe”. Zašto Tomašević i Možemo prepisuju trikove iz Bandićeve PR skripte?

I tu dolazimo do možda najvažnijeg zadatka za Tomaševića i novu vlast u Zagrebu. Pored čišćenja koruptivnog, kriminalnog, nepotističkog, financijskog, organizacijskog, pa i onog konkretnog smeća – krupnog i biološkog – Tomašević i Možemo imaju zadatak čišćenja Zagreba od Bandićeva populističkog, provincijalnog mentaliteta kojim je zagadio grad koji si tepa da je metropola. Milan Bandić pretvorio je Zagreb u privatni feud, velikim dijelom u bankomat, a upaljeno svjetlo u njegovu uredu obično je značilo da u njemu do kasno broji lovu s ortacima. Prodao je priču da o njemu ovisi sudbina Zagreba, da bi Zagreb u njegovim rukama snašla ružna sudbina. Zagreb neće mirno spavati sve dok ovisi o jednom čovjeku… tumači Tomislav Klauški jednu bezazlenu objavu dogradonačelnice. Sad bar znamo u kojoj sobi sjedi gradonačelnik.


Slične vijesti

Danas (13:00)

Basna o krumpiru

Beck: Šefe, ne znam kako si to uspio, rekao je Jandroković, ali svijetliš u mraku

“Tko će jesti lički krumpir ako govorimo o ekološkom terorizmu, otrovano, zatrovano…”, zaključio je premijer, veselo se obraćajući konobaru koji im je servirao zamaman obrok: „Što jedemo?“

„Na meniju je medvjeđa šapa i lički krumpir“, ravnodušno je kelner bacio tanjure na stol, na što su Capak, Jandroković i Glavinić problijedjeli. Uto je premijeru zazvonio telefon, a kako je to bila Ursula von der Leyen, zaboravio je na sustolnike, što su oni iskoristili za bijeg.

Neočekivano, kad je završio, obratio mu se krumpir sa zamolbom da ga ne pojede. Plenković je već stavio ubrus u krilo i zgrabio nož i vilicu, pa mu ta smetnja nije odgovarala. Ovdje nemamo mjesta da prenesemo cijeli razgovor, koji se otegnuo do mraka, ali krumpir je molio da se otpad ne sanira, da se vječne kemikalije i teški metali puste da i dalje otječu u podzemne vode jer se tamo dogodilo evolucijsko čudo: ta zagonetna smjesa postala je nalik primordijalnoj juhi, a kako se njome zalijevaju vrtovi, voće i povrće je naglo razvilo razum i govor.

Mogla bi to biti nova atrakcija za Liku, ljudi bi dolazili iz cijelog svijeta i razgovarali s njezinim inteligentnim plodovima. Boris Beck za Večernji  (i za Narod)

Danas (13:00)

Hvala lepa i do idućeg puta

Dežulović: Obećanje, Srbom radovanje

Vučić, ukratko, ne daje olaka obećanja: Vučić pokazuje brigu i volju. Jer nije smisao u tome da se obećanje ispuni, već je smisao u tome da žrtva obećanja oseća kako neko brine za nju i pokazuje volju da joj pomogne. Konačno, “to je ono što je najvažnije, ono što ljudi cene”. A zlatnoj somini Aleksandru Vučiću nema premca iz oblasti pokazivanja brige i volje da pomogne ljudima.

I tako više od trideset godina, sve od onog davno zaboravljenog 20. marta 1995. godine, kad je zlatna somina, što istorija pamti, viđena prvi put. Ulovili su je tada srpski seljaci u Hrvatskoj, na junačkoj Baniji, u malom gradiću Glini na obali istoimene male reke. A zlatna somina – sreća pa je i to zabeleženo televizijskom kamerom – obratila im se rečima: “Braćo Srbi i sestre Srpkinje, pozdravljam junački narod srpske Banije i srpske Gline, vas koji ste prvi podigli baklju slobode, vas koji ste prvi krenuli na ustašku vlast, vas koji ste prvi oslobodili neke srpske teritorije u Republici Srpskoj Krajini…

Uglavnom, da skratim i tu istorijsku priču, jedva su četiri i po meseca prošla od tada, a Glina – hrvatska. I to upravo onako kako je to ustaški režim namerio, ni jednim ni drugim nego “oružanim putem”. Nije se, eto, Vučić na povratku u Beograd ni raspakovao, a cela Krajina sa sve srpskom Banijom trkom i traktorom nazad u Hrvatsku. Nijedan nije ostao ni da Vučiću kaže da je “kriv što se onako nešto nije dogodilo”. Boris Dežulović za Novosti

Jučer (10:00)

Hrvatski put, ali s vlakićima, pristupnim cestama, nadvožnjacima...

Krušelj: Popio je kavicu s premijerom i čudesno ozdravio

Nije trebalo puno kako bi shvatio da oporbenjaštvo baš i nije isplativi posao. Niti je veselio njega, niti grad čije je projekte pokušavao realizirati. Zato je prihvatio famoznu „kavicu“ s premijerom Plenkovićem, od čije cijene boli glava svakog poreznog obveznika. Tu je, kao da je bio na nekom čudotvornom izlječenju, naglo shvatio da je tom HDZ-u zapravo ništa ne fali.

Digneš svoju skupu saborsku ruku, praviš se da ne vidiš proustaška ludovanja na Thompsonovim koncertima, povjeruješ kako će opasni otpad diljem zemlje biti riješen Vladinim dekretima. I to je to. Odricanje od korištenja vlastitih očiju i ušiju kompenziraš ugodnim razgovorima o prebacivanju gradskih investicija iz donje ladice resornog ministarstva u prioritete od nacionalne važnosti. Tako je napokon uređen ogromni dvorac Kerestinec. Sada pregovaraš da lokalni vlakić, od milja već nazvan „zurovček“, dovedeš do hrvatske metropole. Kud ćeš više… nerado prenosimo kritičke tekstove o politici, no oni se čitaju, ako zbog ičega, onda zbog stila – više od Željka Krušelja na Danici

Prekjučer (21:00)

Kad Zapad zaboravi da se iščuđava

Basara: Najnovija istorija srpskih sahrana

Sumo sumare“, što rekle sponzoruše: dilberi koji su zakuvali veliko ex-Yu sranje i napravili amaterski ratni plan. Izvođač ratnih radova po motivima Ćosićevih romana Milošević dopao Haga, umro u zatvoru, sahranjen u privatnoj avliji bez državnih počasti – na koje je imao zakonsko pravo – jedan od glavnih podizvođača radova Ratko Mladić takođe dopao Haga, umro u zatvoru i sahranjen uz najviše državne počasti, na koje – saglasno zakonu koji kaže da oficir koji provede više od tri godine u zatvoru gubi pravo na posmrtne počasti – nije imao zakonsko pravo.

Očekivanja (dela) žitelja Euromahale da će se Zapad zdravo uzibretiti zbog ispraćaja Mladića sa ovog sveta uz najviše državne, vojne i crkvene počasti – pa da će tako uzibrećen poraditi na mršenju Visokih Konaca, možda i na strmopizdu) – izjalovila su se, a u vazduhu je ostalo da lebdi pitanje od 1.000.000.000 dolara: za koji bi se qwrz Zapad uzibretio zbog Mladićeve državne sahrane, ako se već u Srbiji – sa izuzetkom nekolicine antiratnih usual suspectsa – niko nije uzibretio, bar ne javno, što ne znači da na X-ovima, Tiktokovima i ostalim društvenim mrežama nije bilo sijaset ibretenija i „najoštrijih osuda“. Svetislav Basara 

Četvrtak (19:00)

Back to school: Torba - check, bilježnice - check, pernica - check, bokser - check

Andrassy: Prevencija koja kod nas najčešće postoji samo na papiru, a u praksi su školama najčešće vezane ruke

Nakon Prečkog smo dobili pravilnike i protokole koji “garantiraju” sigurnost u školama, barem u teoriji, a u praksi? U praksi se u školu i dalje može uštetat s nožem, a osoblje zaduženo za zaštitu je često sačinjeno od penzionera koji ne mogu potrčat ni za tramvajem, a kamo li na svojim leđima nosit sigurnost tuđe djece. Nisu krivi ljudi, kriva je ideja, a trenutna ideja je omogućila da školska djeca imaju slabije osiguranje od Vegete u supermarketima.

A čak i da je osiguranje kvalitetno i da je idiot s nožem ulovljen prije nego što je uspio nekog ozlijedit, što bi se točno dogodilo? Možda bi bio izbačen iz škole, ali pitanje je bi li i to – vjerojatno bi samo dobio ukor pred isključenje, vjerojatno bi se u priču upleli roditelji koji bi ga branili i rekli da nije mislio ozbiljno… Ili smo već zaboravili na onog divljeg klinca zbog kojeg se iz škole ispisao cijeli razred jer institucije – uključujući nadležno ministarstvo s ministrom koji i dalje sjedi u istoj fotelji – nisu mogle riješit problem jednog neprilagođenog djeteta? Andrea Andrassy za Miss7

13.09. (19:00)

Auto na pogon svih nas

Jergović: Propast robotaksija i hrvatsko povlačenje novca iz europskih fondova

Kada na kredit kupite stan, ne postoji način da kredit ne vratite, a stan zadržite. Sustav je, naime, postavljen tako da banku ne možete prevariti, što nas često dovodi do bijesa, ali zapravo je dobro što je tako, jer na nemogućnosti varanja banke temelji se važan element naše civilizacije. Bez toga, naime, nema robo-novčanog odnošenja među ljudima, bez toga se vraćamo u prethistorijsko doba.

Ali ako ste poduzetnik, i banke, i država preuzimaju na sebe, u ime društvenog napretka i rasta proračuna, dio rizika u poslovanju. Ne morate vratiti sve svoje dugove i kredite, jer će država nešto, a katkad i sve, vratiti umjesto vas. U naprednim zemljama i društvima, živi se u dobroj vjeri da poduzetnici tu okolnost neće zloupotrebljavati. Neće to činiti zbog javnog interesa, ali i zbog osobne časti. Na kraju, neće to činiti i stoga što u naprednim zemljama i društvima tužiteljstva i sudovi sve to drže pod nadzorom.

U Hrvatskoj, pak, kao i u većini zemalja bivše Jugoslavije, te u dijelovima istočne Europe, državne vlasti posluju u kooperaciji s takozvanim poduzetnicima, koji ne prave nikakvu razliku između privatnog i javnog novca, kao ni između novca koji im je dodijeljen za provod i sladoled, i novca koji im je dodijeljen kao ispomoć u poslovanju, kredit itd.

Zašto se naš bivši gradonačelnik založio kod našeg premijera da se u korist Mate Rimca povuku novci iz Bruxellesa. Zato što je vjerovao u projekt iz dječjih znanstvenofantastičnih stripova s letećim automobilima, pa je u taj projekt sasvim lako uvjerio i premijera? Ili zato što su obojica imali izravan ili neizravan osobni interes u tom grandioznom povlačenju novca za robotaksi, tojest u tom grandioznom kikaševskom povlačenju Bruxellesa za kurac? Teško je reći koja je od ove dvije mogućnosti gora. Miljenko Jergović za svoj blog

13.09. (16:00)

Tješi da su druga djeca još gora

Beck: Naši 15-godišnjaci u verbalnim sposobnostima kasne čitavu godinu za prethodnim generacijama

PISA test rangira sposobnost čitanja i razumijevanja pročitanog u šest razina te se samo za učenike pete i šeste razine smatra da mogu odvojiti činjenice od mišljenja – a takvih je u Hrvatskoj žalosnih 5% (Novi list, Jutarnji). To su oni, kako to definira PISA, koji mogu utvrditi razliku između sadržaja i svrhe, činjenica i mišljenja, neutralnosti i pristranosti, eksplicitnog i implicitnog, pouzdanosti i nepouzdanosti – ukratko, između istine i laži. Jedna od zemalja s drastičnim padom pismenosti je i Slovenija, gdje je nastala panika. Ministar obrazovanja Borut Rončević preko noći je najavio potpunu preobrazbu školskog sustava.

Fuchs je govorio o tome kako su naši đaci veoma pozitivno usmjereni prema zaštiti okoliša, iako ekologija nije tema o kojoj bi predstavnici vlade smjeli govoriti, a Filipović je po povratku objavio da bi do kraja godine trebalo započeti redefiniranje i poboljšanje školskih kurikuluma. Možemo biti dakle potpuno mirni. Naša vrla vlada neće napraviti ništa. Odgovara joj da djeca odrastaju u građane koji ne razlikuju činjenice od mišljenja, ne shvaćaju prešućeno, ne prepoznaju pristranost i oslanjaju se na nepouzdano. Boris Beck za Večernji list, i za Narod.

13.09. (15:00)

Vrijeme je čišćenja

Andrassy: Tolerancija prema smeću je sve manja, samo treba znat kome se javit za zbrinjavanje otpada

Sve se češće gase dobro uhodani profili koji na društvenim mrežama – najčešće uz skriveni identitet – divljaju po tuđim životima jer se, eto, netko ne uklapa u ograničeni set životnih pravila administratora i oduševljene publike, gase se i tvornice tračeva koje u teoriji nisu pretjerano problematične jer je tračanje normalno, ali u praksi se uz tračeve sve češće objavljuju i adrese odabranih meta, a gasi se i ideja da ti nitko ništa ne može ako se sakriješ iza lažnog imena.  Smeća je na internetu sve više, a koliko god se nadamo da baš naše dijete neće naletit na nečijeg “malog anđela”, nekad i u odrasloj varijanti, dovoljno je da pogledamo kako se na internetu – i uživo – ponašaju i djeca i odrasli. Ako vam ikad zatreba odvoz smeća koje zagađuje nečije djetinjstvo, dostupan je OVDJE – nadam se da nikad neće, ali sve je više klinaca kojima je prvi dan škole prvi dan pakla, a jedini “pakao” bi trebala bit matematika. Andrea Andrassy o jednoj drugoj vrsti smeća, za Miss7

13.09. (14:00)

Za dugovječnost ima i prave uzore

Dežuloivć: Oboje na revoluciju

Što je bilo – je li ga, ohrabrenog klicanjem oduševljenih građana Virovitičko-podravske županije, malo ponijelo, je li do vrućine i onog hladnog gemišta kod župana, pa mu jezik došao brži od pameti, đavo će znati – tek premijer je, ničim neizazvan, prosvjed u Zagrebu zbog korumpirane HDZ-ove vlasti i ekološke katastrofe u Lici iz čista mira usporedio s protestima u Srbiji zbog korumpirane SNS-ovske vlasti i katastrofalnog urušavanja nadstrešnice na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu.

I kao da mu to nije bilo dosta, dodao još i kako je to “vidljivo iz svemira”!

I ljudi se sad pitaju, naravno da se pitaju: ako je pretvaranje zagrebačkog prosvjeda u “politički skup” zapravo “nastojanje da se kreira jedan val po uzoru na novosadsku nadstrešnicu”, ako su dakle protesti u Zagrebu organizirani “po uzoru” na one i Srbiji, i ako se opozicijske stranke – odnosno “političke opcije s agendom stvaranja kaosa u Hrvatskoj, destabilizacije parlamentarne većine i napada na hrvatsku Vladu” – ponašaju “po uzoru” na opoziciju u Srbiji, ako je to “vidljivo iz svemira”, ispada onda “vidljivo iz svemira” i to da je afera s korumpiranim hrvatskim Državnim inspektoratom i trideset sedam hiljada tona otpada zakopanih građanima u Gospiću ispred nosa zataškana “po uzoru” na aferu s korumpiranom srpskom Republičkom inspekcijom i sedamdeset pet tona betona urušenih na građane u Novom Sadu! Boris Dežulović za Novosti

12.09. (09:00)

Predizborni pogreb

Ivančić: Porfirije, konačni pad

Ne razumem kakve veze ima molitva sa distopijom, začudi se svećenik, Glorificirate ratnog zločinca, pljujete po žrtvama, odajete se najgorem nečovještvu, reče Dragi Bog, ne bi me čudilo da “Ratka generala” danas-sutra proglasite svecem, O tome će odlučivati nadležna tela Crkve kroz redovne procedure, svakako to nije tema o kojoj možemo razgovarati dok traje pogrebna svečanost, Ovo ne sliči na pogreb nego na predizborni skup, Pardon, ovo je opelo za našeg brata u Hristu, Možda vi očekujete da i Hrist glasa za Vučića?, Šta sa tim hoćeš da kažeš?, To da me divljački zloupotrebljavaš, Porfirije, i da je krajnji čas da s time prestaneš, Kako zloupotrebljavamo kad bez prestanka ponavljamo da je jedino sud Dragog Boga merodavan za sva pitanja?

Ako ti i tvoja crkva želite širiti nacionalističko zlo i huškati ljude u novi rat, aferim, pravo vam budi, ali bez Mene kao izgovora, jasno?, Je li to bila pretnja?, Shvati kako hoćeš, Šta, poslaćeš me u pakao?, Gore od toga, Porfirije, završit ćeš u najdubljem fašističkom brlogu koji možeš zamisliti.. Viktor Ivančić zamišlja razgovor Svevišnjega i ovog drugog, za Novosti.