Književno upozorenje iz Zagreba: Živimo li u novom weimarskom dobu? - Monitor.hr
05.06. (16:00)

I nakon sto godina vratili smo se na isto mjesto

Književno upozorenje iz Zagreba: Živimo li u novom weimarskom dobu?

Posljednjih su godina hrvatski izdavači objavili niz knjiga koje upućuju na uznemirujuće paralele između današnjice i tridesetih godina prošlog stoljeća; od Wittstockove kronologije pada weimarske demokracije do Zweigovih memoara i Dežulovićeva romana o Pivničkom puču, piše Boris Pavelić za Ideje. Sve te knjige, različitih žanrova i poetika, dijele spoznaju da je ono što je bilo nezamislivo zapravo moguće, što pak sa svoje strane našu odgovornost čini – većom. Gostujući na Zagreb Book Festivalu, njemački pisac Uwe Wittstock predstavio je knjigu Veljača 1933., zima književnosti, upozorivši na brzinu kojom radikali mogu urušiti demokraciju, što je potaknulo paralele s današnjim usponom desnice i Domovinskim pokretom u Hrvatskoj. Wittstockovo djelo dio je šireg vala recentnih prijevoda (Arendt, Eilenberger, Illies, Zweig, Dagerman) i domaćih romana, poput novog djela Borisa Dežulovića, koji kroz povijesni kontekst predvečerja Drugog svjetskog rata šalju jezivo aktualnu opomenu. Zaključak je jasan i turoban: danas, kada gledamo ruševine od Gaze do Ukrajine, znamo da je sve moguće, što našu odgovornost čini još većom.


Slične vijesti

19.04. (11:00)

Osmi padež - kome, koliko?

Zašto je Hrvatska toliko ranjiva na korupciju? Orešković: Korijen problema je u mentalitetu

Nakon zadnje afere s izvlačenjem novca iz Skijaškog saveza, što bi se moglo pokazati kao najveći slučaj izvlačenja novca u bogatoj povijesti uništavanja hrvatskih javnih dobara za račun privatne pohlepe, Boris Pavelić se za Ideje pita – zašto smo toliko ranjivi na korupciju? Već i površan pogled na popis afera kroz godine sugerira možda čak i strukturalni poremećaj: privatizacija devedesetih, koja se pokazala kao “iskonski grijeh” hrvatskog kapitalizma. Problem nije iščezao ni iniciranim ustavnim promjenama, kao ni ulaskom u EU.

“Na papiru imamo sustav koji sliči pravnom uređenju zapadnoeuropske demokratske države, s diobom vlasti i nadzornim mehanizmima, ali u naravi imamo jednopartijski sustav koji se ne proteže samo na državni upravni aparat, nego je indirektno preslikan i u civilni sektor koji se financira iz državnog proračuna, što uključuje i sport. To više nisu teškoće strukture i upravljanja, nego je problem postao psihološki. Važnije je dokazati da pripadaš stranci, ‘grupaciji’, ‘ekipi’, nego da si privržen sustavu vrijednosti” – kazala je Dalija Orešković autoru članka kao mogući odgovor.

15.03.2025. (00:00)

Razgovor o razgovorima

Četiri magaraca apokalipse: Podzemne devedesete ili arhiv nepristajanja

“Četiri magarca apokalipse” naslov je knjige s pedesetak intervjua koje je novinarka i glavna urednica Feral Tribunea Heni Erceg objavila u Feralu devedesetih i dvijetisućitih, a nedavno izdao izdavač Ex Libris iz Rijeke. “Četiri magarca apokalipse” višestruko je vrijedna i zanimljiva knjiga: kao dokument vremena u kojemu su intervjui nastali, kao svjedočanstvo njihove aktualnosti, zamrznutog političkog vremena u kojemu tavori Hrvatska; kao podsjetnik na iščezla vremena serioznog, temeljitog, obaviještenog i kritičkog novinarstva, te kao prisjećanje na moralne, intelektualne i političke autoritete koje je vlastita zemlja, ali ništa manje i cijela Europa, u posljednjih trideset godina, na vlastitu štetu, uvelike odbacila. Boris Pavelić u razgovoru s autoricom za Lupigu. Viktor Ivančić je donio svoju recenziju prije par mjeseci.

04.12.2024. (21:00)

Oni su od kartona napravili slona

Pavelić o adventskim porukama na boru: Kako su benigne božićne kuglice potresle Hrvatsku

Učas su, dakle, benigni aktivistički performans revni čuvari domovinske istine pretvorili u pravu malu nacionalnu krizu kojoj lijeka nema nego u progonu: “govor mržnje”, “blate čast i ugled”, “kaznite ih!”, “relativiziraju srpsku agresiju”, “blate Domovinski rat” … Mediji su u tome sudjelovali zdušno i uobičajeno glupo. Naveli su da su napisane poruke mržnje. “Poruke mržnje”? Kakve “poruke mržnje”? A kada je otkriveno da je vukovarski vijenac uništio “mlađi maloljetnik”, dakle neko dijete, pogrešku nisu priznali. Aktivisti YIHR-a u porukama na svojim kartončićima nisu ničim negirali zločine nad Hrvatima, nisu “relativizirali srpsku agresiju” ili “blatili Domovinski rat”, kako se pričinja goropadnome Sinjaninu Bulju; naročito pak nisu širili “govor mržnje”, kako to želi predstaviti Zorica Gregurić, čije se reakcije ne bi postidjeli ni najrevniji tužiteljski satrapi “svih totalitarnih režima”, kako to voli formulirati HDZ. Aktivisti su, naprosto, podsjetili na ono što uporno, čak i represijom kako vidimo, ovo društvo nastoji potisnuti. Boris Pavelić za Lupigu

10.06.2023. (13:00)

Kriza vrijednosti i politički kaos na jugoistoku Europe

Boris Pavelić: Vrije vještičji kotao Balkana

KOSOVO - najnovije objave | 24sata

Ne vrije samo Bosna i Hercegovina već i Kosovo, Crna Gora, Srbija… Prejednostavno bi bilo ponavljati provjerenu dijagnozu kako je sve to, ovako ili onako, posljedica permanentnog odbijanja Srbije da postojeće državne granice prihvati kao trajne pa onda aktualni problemi  u regiji ovako ili onako proizlaze iz velikosrpstva, tog temeljnog, prvog uzroka svih problema na Balkanu. Bilo bi to djelomično točno, ali stvari nigdje više nisu tako jednostavne. Nakon dvadesetak godina koliko-toliko prozapadnog političkog smjera koji je diktirala EU uz jasnu podršku SAD-a, i koji su, barem nominalno, slijedile političke elite država bivše Jugoslavije, homogena se slika raspala. Danas živimo u novome balkanskom vrijednosnom i političkom kaosu u kojemu djeluju uzajamno kontradiktorne politike i poruke. Povratak agresivnoga ruskog velikodržavlja na tlo Europe, s tenkovima i raketama koje uništavaju Ukrajinu, očito razara i krhak poslijeratni politički provizorij Balkana. A to je itekakav razlog za zabrinutost. Tačno

27.11.2022. (19:00)

Apsurdna inverzija realnosti

Boris Pavelić: “Umjesto da europeizira Balkan, Hrvatska balkanizira Europu”

Balkanski političari su ostali u dvadesetom veku | Politika | DW | 13.10.2019

U istoj izjavi novinarima uoči sastanka ministara vanjskih poslova EU, Gordan Grlić-Radman je Bosni i Hercegovini poručio kako se “od čelnika te zemlje očekuje da brzo formiraju vlast na svim razinama, preuzmu odgovornost za rad na ustavnim i izbornim reformama te svim drugim reformama kako bi zemlja do kraja godine dobila kandidatski status. Takav ton diplomatskog dociranja, koji odiše posve neutemeljenom političkom nadmenošću, pouzdan je signal trenda koji hrvatsku politiku, očigledno ali posve neopravdano, obuzima sve više: nastojanje da se svim silama pokaže kako Hrvatska, otkako je postala članicom EU, nema baš nikakve veze s onim što njezina politička elita smatra nedostojnim i omraženim “Zapadnim Balkanom”. To je nastojanje, dakako, politički neprovedivo, civilizacijski infantilno i susjedski nepristojno – ali sve to nipošto ne znači da hrvatska politička elita, bila desna ili lijeva, na njemu neće i dalje ustrajati. Aljazeera

07.05.2022. (20:00)

Šušur nečiste savjesti

Bista iz Sinja i Hrvatska danas

Lukavstvo slučajnosti: na dan kada je u Sinju otkrivena bista ratnom ministru obrane Gojku Šušku, Krapinsko-zagorska policija doznala je za prijetnje miniranjem rodne kuće Josipa Broza Tita u Kumrovcu. Bila koincidencija ili ne, sigurno je da ni maštoviti scenarist ne bi uvjerljivije smislio način da ilustrira kako je najdraži ministar Franje Tuđmana zamišljao neovisnu Hrvatsku, piše Boris Pavelić za Lupigu.

12.10.2021. (13:00)

Ma svi dajte ostavku i riješena stvar

Što Božinović još uvijek radi u ministarskoj fotelji?

Logika zatvaranja neumitna je: cilj opravdava sredstva; želite li se zatvoriti, morate se zatvoriti; kako, manje je važno. A s obzirom da pred vratima Europe čekaju stotine tisuća očajnih ljudi, koji su spremnost da trpe nasilje demonstrirali već time što su uopće pošli na tako pogibeljan put, jasno je da ćete ih morati odvraćati sve okrutnijim i okrutnijim metodama. Europa to upravo i čini. Gdje to može završiti? U kakvoj vrsti, u kolikim razmjerima nasilja? Bolje je na to ni ne pomišljati. Jer, recite: po čemu se današnja hrvatsko-bosanska granica kod Bihaća i Kladuše, ili neke druge vanjske granice EU, razlikuju od Lukašenkova nasilja na ulicama Minska? Tako se Europska unija, kontinent ljudskih prava, svrstao rame uz rame s posljednjim diktatorom Europe. Boris Pavelić za Lupigu.

14.05.2016. (20:37)

"Dosta je bilo tih ljevičarskih podvala"

Pavelić: Ni sukob interesa, ni korupcija, samo domoljublje

“Ako je Jozo Petrović bio na sastanku Sanadera i Hernadija, a Vrhovni sud oborio pravomoćnu presudu u kojoj se tvrdi da se i tad razgovaralo o parama, kako bi bilo moguće pretpostaviti da isplate Joze Petrovića Ani Karamarko nisu ništa drugo nego… Ali ne, ni govora. Dosta je bilo podlih insinuacija. Došlo je vrijeme da se javno ispovijeda jedna, hrvatska istina, a sve drugo može, ali u svoja četiri zida. I zato, da: nema tu korupcije. Nema ni sukoba interesa. Ima samo domoljublja”, piše Boris Pavelić. Novi list

29.10.2015. (17:56)

Dom koji gori kako god okreneš

"Ponuditi ljudima dom"

“Kakva je to demokracija, kakva je to Europa, u kojoj se negostoljubivost prema ratnim stradalnicima smatra općeprihvaćenom društvenom vrlinom? Kakva je to humanost, koja jedva čeka da nevoljnici prođu i nestanu? Zašto bi bilo prirodno i samorazumljivo da Hrvatska neće, ne želi i ne mora udomiti dio ljudi koji su ostali bez doma, bez mira, bez sigurnosti i bez budućnosti? Bogat, prepotentan, dociranju drugima sklon kontinent u nekoliko se mjeseci prometnuo u zemljicu zgrčenu od straha pred kolonama ratnih bjegunaca. I zato, dok argumenata ‘za’ udomljavanje izbjeglica možda nema, razloga da se stidimo Europe itekako ima”, piše Boris Pavelić za Novi list.