Komentar na komentar: Ima netko broj od Boga? Trebaju ga Škoti - Monitor.hr
26.06.2021. (08:00)

Bog u nacionalnom dresu

Komentar na komentar: Ima netko broj od Boga? Trebaju ga Škoti

S namjerom da ovaj komentar ne bude klasično trolersko iživljavanje, pokušao bi stvar okrenuti bliže logici. I ok, tu sam već upao u zamku, jer ako pričamo o religiji, logikom se iznimno teško voditi. Naime, religija je zasnovana na vjerovanju, dokaza nema, a onda je i sve logično što se pokuša postaviti oko toga, uzaludno. No, ima jedna druga perspektiva, a to je ona istinska vjernička. Ako si osoba koja zaista vjeruje u postojanje Boga i on ti kroz život otvara neke puteve, vi komunicirate, on te tješi i daje ti snagu u najtežim trenucima, a raduje se s tobom u onim najljepšim… kako je moguće da pomisliš da je samo tebi tako?, pitaju se u novom Komentaru na komentar.


Slične vijesti

Danas (17:00)

Auto na pogon svih nas

Jergović: Propast robotaksija i hrvatsko povlačenje novca iz europskih fondova

Kada na kredit kupite stan, ne postoji način da kredit ne vratite, a stan zadržite. Sustav je, naime, postavljen tako da banku ne možete prevariti, što nas često dovodi do bijesa, ali zapravo je dobro što je tako, jer na nemogućnosti varanja banke temelji se važan element naše civilizacije. Bez toga, naime, nema robo-novčanog odnošenja među ljudima, bez toga se vraćamo u prethistorijsko doba.

Ali ako ste poduzetnik, i banke, i država preuzimaju na sebe, u ime društvenog napretka i rasta proračuna, dio rizika u poslovanju. Ne morate vratiti sve svoje dugove i kredite, jer će država nešto, a katkad i sve, vratiti umjesto vas. U naprednim zemljama i društvima, živi se u dobroj vjeri da poduzetnici tu okolnost neće zloupotrebljavati. Neće to činiti zbog javnog interesa, ali i zbog osobne časti. Na kraju, neće to činiti i stoga što u naprednim zemljama i društvima tužiteljstva i sudovi sve to drže pod nadzorom.

U Hrvatskoj, pak, kao i u većini zemalja bivše Jugoslavije, te u dijelovima istočne Europe, državne vlasti posluju u kooperaciji s takozvanim poduzetnicima, koji ne prave nikakvu razliku između privatnog i javnog novca, kao ni između novca koji im je dodijeljen za provod i sladoled, i novca koji im je dodijeljen kao ispomoć u poslovanju, kredit itd.

Zašto se naš bivši gradonačelnik založio kod našeg premijera da se u korist Mate Rimca povuku novci iz Bruxellesa. Zato što je vjerovao u projekt iz dječjih znanstvenofantastičnih stripova s letećim automobilima, pa je u taj projekt sasvim lako uvjerio i premijera? Ili zato što su obojica imali izravan ili neizravan osobni interes u tom grandioznom povlačenju novca za robotaksi, tojest u tom grandioznom kikaševskom povlačenju Bruxellesa za kurac? Teško je reći koja je od ove dvije mogućnosti gora. Miljenko Jergović za svoj blog

Danas (16:00)

Tješi da su druga djeca još gora

Beck: Naši 15-godišnjaci u verbalnim sposobnostima kasne čitavu godinu za prethodnim generacijama

PISA test rangira sposobnost čitanja i razumijevanja pročitanog u šest razina te se samo za učenike pete i šeste razine smatra da mogu odvojiti činjenice od mišljenja – a takvih je u Hrvatskoj žalosnih 5% (Novi list, Jutarnji). To su oni, kako to definira PISA, koji mogu utvrditi razliku između sadržaja i svrhe, činjenica i mišljenja, neutralnosti i pristranosti, eksplicitnog i implicitnog, pouzdanosti i nepouzdanosti – ukratko, između istine i laži. Jedna od zemalja s drastičnim padom pismenosti je i Slovenija, gdje je nastala panika. Ministar obrazovanja Borut Rončević preko noći je najavio potpunu preobrazbu školskog sustava.

Fuchs je govorio o tome kako su naši đaci veoma pozitivno usmjereni prema zaštiti okoliša, iako ekologija nije tema o kojoj bi predstavnici vlade smjeli govoriti, a Filipović je po povratku objavio da bi do kraja godine trebalo započeti redefiniranje i poboljšanje školskih kurikuluma. Možemo biti dakle potpuno mirni. Naša vrla vlada neće napraviti ništa. Odgovara joj da djeca odrastaju u građane koji ne razlikuju činjenice od mišljenja, ne shvaćaju prešućeno, ne prepoznaju pristranost i oslanjaju se na nepouzdano. Boris Beck za Večernji list, i za Narod.

Danas (15:00)

Vrijeme je čišćenja

Andrassy: Tolerancija prema smeću je sve manja, samo treba znat kome se javit za zbrinjavanje otpada

Sve se češće gase dobro uhodani profili koji na društvenim mrežama – najčešće uz skriveni identitet – divljaju po tuđim životima jer se, eto, netko ne uklapa u ograničeni set životnih pravila administratora i oduševljene publike, gase se i tvornice tračeva koje u teoriji nisu pretjerano problematične jer je tračanje normalno, ali u praksi se uz tračeve sve češće objavljuju i adrese odabranih meta, a gasi se i ideja da ti nitko ništa ne može ako se sakriješ iza lažnog imena.  Smeća je na internetu sve više, a koliko god se nadamo da baš naše dijete neće naletit na nečijeg “malog anđela”, nekad i u odrasloj varijanti, dovoljno je da pogledamo kako se na internetu – i uživo – ponašaju i djeca i odrasli. Ako vam ikad zatreba odvoz smeća koje zagađuje nečije djetinjstvo, dostupan je OVDJE – nadam se da nikad neće, ali sve je više klinaca kojima je prvi dan škole prvi dan pakla, a jedini “pakao” bi trebala bit matematika. Andrea Andrassy o jednoj drugoj vrsti smeća, za Miss7

Danas (14:00)

Za dugovječnost ima i prave uzore

Dežuloivć: Oboje na revoluciju

Što je bilo – je li ga, ohrabrenog klicanjem oduševljenih građana Virovitičko-podravske županije, malo ponijelo, je li do vrućine i onog hladnog gemišta kod župana, pa mu jezik došao brži od pameti, đavo će znati – tek premijer je, ničim neizazvan, prosvjed u Zagrebu zbog korumpirane HDZ-ove vlasti i ekološke katastrofe u Lici iz čista mira usporedio s protestima u Srbiji zbog korumpirane SNS-ovske vlasti i katastrofalnog urušavanja nadstrešnice na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu.

I kao da mu to nije bilo dosta, dodao još i kako je to “vidljivo iz svemira”!

I ljudi se sad pitaju, naravno da se pitaju: ako je pretvaranje zagrebačkog prosvjeda u “politički skup” zapravo “nastojanje da se kreira jedan val po uzoru na novosadsku nadstrešnicu”, ako su dakle protesti u Zagrebu organizirani “po uzoru” na one i Srbiji, i ako se opozicijske stranke – odnosno “političke opcije s agendom stvaranja kaosa u Hrvatskoj, destabilizacije parlamentarne većine i napada na hrvatsku Vladu” – ponašaju “po uzoru” na opoziciju u Srbiji, ako je to “vidljivo iz svemira”, ispada onda “vidljivo iz svemira” i to da je afera s korumpiranim hrvatskim Državnim inspektoratom i trideset sedam hiljada tona otpada zakopanih građanima u Gospiću ispred nosa zataškana “po uzoru” na aferu s korumpiranom srpskom Republičkom inspekcijom i sedamdeset pet tona betona urušenih na građane u Novom Sadu! Boris Dežulović za Novosti

Jučer (09:00)

Predizborni pogreb

Ivančić: Porfirije, konačni pad

Ne razumem kakve veze ima molitva sa distopijom, začudi se svećenik, Glorificirate ratnog zločinca, pljujete po žrtvama, odajete se najgorem nečovještvu, reče Dragi Bog, ne bi me čudilo da “Ratka generala” danas-sutra proglasite svecem, O tome će odlučivati nadležna tela Crkve kroz redovne procedure, svakako to nije tema o kojoj možemo razgovarati dok traje pogrebna svečanost, Ovo ne sliči na pogreb nego na predizborni skup, Pardon, ovo je opelo za našeg brata u Hristu, Možda vi očekujete da i Hrist glasa za Vučića?, Šta sa tim hoćeš da kažeš?, To da me divljački zloupotrebljavaš, Porfirije, i da je krajnji čas da s time prestaneš, Kako zloupotrebljavamo kad bez prestanka ponavljamo da je jedino sud Dragog Boga merodavan za sva pitanja?

Ako ti i tvoja crkva želite širiti nacionalističko zlo i huškati ljude u novi rat, aferim, pravo vam budi, ali bez Mene kao izgovora, jasno?, Je li to bila pretnja?, Shvati kako hoćeš, Šta, poslaćeš me u pakao?, Gore od toga, Porfirije, završit ćeš u najdubljem fašističkom brlogu koji možeš zamisliti.. Viktor Ivančić zamišlja razgovor Svevišnjega i ovog drugog, za Novosti.

Srijeda (21:00)

Čovjek koji je lomio valove

Jergović: Lars von Trier, trideset godina nakon što je starozavjetnog Boga doveo u dvorište Metalca

Lars von Trier nije, naravno, bio u Sarajevu. On malo gdje ide, plaši se letenja, a kopnom nije lako doći. Općenito, Von Trieru nije lako putovati, ni razgovarati s drugima. Između njega i svijeta postoji trajni nesporazum. Taj nesporazum potječe iz njegova talenta i iz otpora koji se u netalentiranima rađa prema talentu. Kažu da je kontroverzan. Hajde! Tom riječju u njegovom slučaju nastoje prikriti sve ono što ne mogu reći. Optužili su ga za sve postojeće prekršaje javnog ćudoređa i političke korektnosti, a naročito za nepočinstva koja su osobito mondena.

Tako će reći da je mizogin. Što je, doista, idiotska optužba na račun nekoga tko je snimio “Breaking the Waves”, ili “Dancer in the Dark”, ili “Dogville”. Jednom je, iznerviran, na nekoj konferenciji za tisak “priznao” da je nacist. Taj njegov savršeno besmislen iskaz je sa sadističkim oduševljenjem prihvaćen kao gola istina. U današnje vrijeme, međutim, kada nijedan stvarni nacist ili nacistkinja, njemačka aktualna fireresa Alice Weidel, recimo, ne priznaje da je nacist, premda ima u planu otvaranje koncentracijskih logora za migrante, te većinu onoga što su povijesni nacisti već radili, reći za sebe da si nacist možda jedan je od posljednjih pouzdanih dokaza da – nisi nacist. Ili da si malo budala! Ili da si očajan! Miljenko Jergović za svoj blog.

Srijeda (19:00)

Ne može baš sve pod tepih

Beck: Nečistoća u ličkom podzemlju odraz je naše nečiste savjesti

Znak je vremena da su upravo silosi, koji su nekad skladištili žito, postali odlagalište otpada. Zemlja koja više ne proizvodi hranu i u kojoj se ne rađaju ljudi, postala je prvo grobnica svojim stanovnicima, a potom zakapalište smeća. Veliki prosvjedni skup u Zagrebu dobra je stvar, ali od njega se ne vidi srž problema: zašto smo svi u Hrvatskoj sve ove godine hladnokrvno i bezobzirno proizvodili gomile smeća, bacali ga i zakapali posvuda, zacijelo i izvozili u Afriku, i još k tome ravnodušno puštali da se otrovni otpad šverca iz inozemstva?

Zagrebačka vlast kao svoj prioritet ističe saniranje smetlišta, a dozvolila je da grad bude preplavljen totalno neekološkim divovskim digitalnim displejima koji na nove načine pozivaju na još više trošenja. Stanogradnja buja, cijene rastu, špekulanti profitiraju, a kamo odlazi građevinski otpad? Prošle godine posjetilo nas je 21,8 milijuna turista, gdje je njihovo smeće i koliko košta njegovo zbrinjavanje?

Dok danju postavljamo nove svjetleće reklame, a noću zakapamo jedni drugima smeće u dvorište, nismo bolje ni zaslužili. Boris Beck za Večernji

Utorak (15:00)

Kad ti AI bude umjesto škole umjesto da ti bude na pomoći

Beck: Profesori, studenti i učenici u zatvorenom krugu umjetne inteligencije

Profesori imaju power point prezentacije koje rutinski vrte, a nekad nisu čak ni njihove nego su ih dobili, naslijedili ili jednostavno ukrali na internetu; mladež na predavanjima drijema i drnda po mobiteljima jer zna da će prezentacije dobiti preko platformi za učenje; na ispitu onda pomoću mobitela prepisuju iz tih istih prezentacija. Taj zatvoreni krug umjetna inteligencija je dovela do savršenstva. Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba ima podatke da 77 posto učenika koristi umjetnu inteligenciju za pisanje školskih zadaća, a sustav to i ohrabruje. Mladi kojima kompjutor izrađuje domaće radove dobiju bolje ocjene od onih koji pišu sami, pa to ove poštene destimulira – u slučaju da profesori nisu budni.

Ona zagrebačka maturantica koja slika zadatak iz kemije, i prepiše iz mobitela rješenje, čini to zato što računa da profesorica zna točan rezultat. Međutim, profesorica će otići u penziju, a njezino će mjesto zauzeti upravo ta učenica koja više neće znati samostalno doći do rješenja. Treba li vraga uhvatiti za rep ili rogove, to ne znam, ali da je došao po svoje, sasvim je očito. Boris Beck za Večernji (i za Narod).

Utorak (10:00)

Kao nećemo se miješat...

Basara: Strategija prepuštanja

Ne znam da li je stari cinik Čerčil nekad učestvovao u geopolitičkim pregovorima/razgovorima na temu – „kome prepustiti Srbiju“ – ako jeste (a nije isključeno da jeste), smeo bih se opkladiti da je lakonski rekao: „Srbiju prepustiti Srbima.“ Nešto slično je devedesetih rekao i Đinđić, citiram po sećanju: „Srbiji ne trebaju drugi neprijatelji pored radikala.“ Nešto slično ću trideset godina kasnije reći i ja.

Sa izuzetkom dva-tri brzo propala, kratkotrajna pokušaja integracije Srbije u svetsku geopolitičku realnost, sve ostale srpske političke elite su radile na sledećim principima: 1. „Boj ne bije svijеtlo oružje, već boj bije srce u junaka““, 2. „Ako ne umemo da radimo, umemo da se bijemo“, 3. „Mi možemo i ono što ne možemo“ i 4. „Ne može nam niko ništa, jači smo od sudbine“.

Prevejanе kolektivno zapadne elite znale su to pametno da iskoriste, pa tako, recimo, kad su se posle decenijskog gloženja „oće piški, neće piški“ konačno složile da Otomansku imperiju proteraju natrag u Aziju, posla proterivanja se nisu lati­le velike sile, nego su velike sile Srbiji, Bugarskoj i Grčkoj uvalile oružje – i posao proterivanja prepustile balkanskim državicama.

Nek se kolju – pretpostavljam da su tako mislili u zemljama kolektivnog zapada – a kad nestane municije i oružje umukne, onda ćemo one za koje procenimo da ispunjavaju minimum uslova integrisati u EU, a ostale ćemo prepustiti njima samima. Svetislav Basara u nastavku prethodne kolumne, koju je završio: Zašto bi nastao mir? Niko od kolektivnih zapadnjaka nije nameravao da živi u BiH. Setite se da je isto to – da li namerava da živi u Jugoslaviji – Čerčil pitao nekog smetenjaka koji mu je prigovorio što Jugoslaviju prepušta komunistima.

06.09. (12:00)

U Slavoniji na ušću rijeke Vuke

Dežulović: Ako ne znaš što je bilo

Saznali smo tako da se Marko u Čavoglavama bori u samostalnom seoskom vodu u sastavu 114. pričuvne brigade, ali da osim puške – zapravo starog nekog puškomitraljeza marke Thompson – na ratištu duži i gitaru, kojom diže moral svojim suborcima. Što svira? Pa uglavnom standarde, “Jasenovac i Gradiška Stara”, “Mlad ustaša bojak bije”, “Evo zore, evo dana” i tako. Ali ima on i mnogo svojih pjesama. U redu, ne baš mnogo, više onako… dosta. Nekoliko. Par pjesama. Dobro, samo jednu. Zbog te jedne pjesme, eto, Mirko nas je zapravo i želio upoznati.

– Marko.

Da, Marko: zbog te jedne pjesme, eto, Marko nas je zapravo i želio upoznati. Izvadio je onda staru TDK kazetu i upitao želimo li je čuti. Naravno da želimo. Predrag je zovnuo Antonija i zamolio da je pusti, a ovaj je bez riječi stavio kazetu u kazetofon. Uskoro je oštariju ispunio reski gitarski rif i prodorno “Za dom – spremni!”, pa grubi, hrapavi vokal. Nismo ni slutili da naš tihi prijatelj može biti tako glasan.

Uvjeravali smo Marka kako razumijemo njegov plemeniti poriv, ali da je Domovini ipak potrebniji s gitarom u ruci i pjesmom na usnama, nego s Thompsonom u ruci i hropcem na usnama. Hrvatskoj vojnika ne nedostaje, ali nedostaje joj prava pjesma. Jebote Dražen Žanko i Ljerka Palatinuš: “Bojna Vukovar” snažnija je od cijele ergele Zrinka Tutića, ubojitija od njegovog Thompsona i jača od dvije gardijske brigade.

A on nas je gledao zbunjen, s neobičnom nekom mješavinom razočarenja i ponosa: kako on iz Čavoglava nedaleko Kljaka u općini Ružić kraj Drniša može pjevati o Vukovaru? O Vukovaru se može pjevati samo u Vukovaru! Boris Dežulović za Novosti