Krušelj: Ako nam je Milanović jedina nada, situacija je beznadna - Monitor.hr
Jučer (18:00)

Zbunjuje i lijeve i desne, tuđe i svoje

Krušelj: Ako nam je Milanović jedina nada, situacija je beznadna

Novi se predsjednički mandat u široj javnosti sve češće doživljava kao da ga je većinski izborila protuhadezeovska desnica. Milanović obično lamentira ono što je njihovim ušima ugodno. Iako SDP formalno ne protestira protiv takve, zacijelo nije pretjerano ustvrditi, izolacionističke politike, a stranački dužnosnici ponekad kažu i neku dobru riječ za Milanovićeve slikovite opise HDZ-ovih nepodopština, među članstvom i simpatizerima ključa sve veće nezadovoljstvo. Sve su uvjereniji da hrvatsku demokraciju izvana uništava Milanovićev euroskepticizam, a iznutra Plenkovićeva opsesija autoritarnim vladanjem, protkanim korupcijom i klijentelizmom.

Dvije se nevolje, makar i međusobno sukobljene, čine nepremostivom zaprekom za perspektivniju budućnost. Šalju se glasne poruke da još veći dio razumnih i demokratski usmjerenih građana više neće izlaziti na birališta. Usporedbe radi, Mađari su nedavno imali jasnu političku alternativu, tako da su iskoristili svoju šansu, dok je hrvatska zbilja sve nejasnija i kontroverznija. Željko Krušelj za Danicu


Slične vijesti

11.04. (20:00)

Stranka koja voli sve što vole mladi (ali samo ako prođu prag)

Krušelj: Objektivno gledano, politički liberalizam u Hrvatskoj doista nema šansi za ponovni uzlet

Hrvatsko je biračko tijelo rascijepljeno između desnih i lijevih opcija, tako da ne može dobiti podršku koja bi HSLS-u omogućila da ozbiljnije odlučuje o formiranju vlasti i smjerovima hrvatskog razvoja. Prosječni građanin ne cijeni liberalne opcije kojima bi glavne točke trebale biti političke, ekonomske, manjinske, vjerske, seksualne i sve ostale slobode. Dokaz je tome i činjenica da izvorni HSLS u sebi sadrži i pojam „socijalno“, jer je strahovao da je čisti liberalizam odmah osuđen na propast. Građani, naime, svoju naklonost dijele između nacionalističke retorike i populističkih mjera, što je HDZ doveo gotovo do savršenstva, s jedne strane, ili socijalnih programa i građanskih vrijednosti, na kojima bi se barem trebao zasnivati SDP, s druge. HSLS u tome jednima ili drugima, ovisno o ponudi, može postati manjinski partner samo ako je to brojčano nužno. Željko Krušelj za Danicu podsjeća na nedavni Hrebakov ultimatum za ostanak u koaliciji.

05.04. (16:00)

HSDZP

Krušelj: Je li moguća velika koalicija HDZ-a i SDP-a?

Iako pokušava ponešto relativizirati ogromne probleme, ponegdje unijeti i koje zrnce optimizma, razumljivo je da se Vlada nalazi pred svojevrsnim zidom. Ni hvale vrijedne piarovske vještine, jedino čime se Plenkovićev kabinet može istinski pohvaliti, puno ne pomažu. Što god Banski dvori učine, može rezultirati negativnim rezultatima. Šarena Vladina laža o stalnom rastu plaća i mirovina u aktualnoj zbilji postaje tragikomična. Hrvatska je i prije drastičnog rasta energenata stekla neslavnu titulu šampiona inflacije u konkurenciji preostalih 26 zemalja Europske unije.

Plenkoviću je, nema dvojbe, jako uzdrman piarovski građen status “velikog i nepokolebljivog Europejca“, predodređenog da jednog lijepog dana ipak osvane u vrhu bruxelleske administracije. Zato panično razmišlja o tome kako da promijeni karijerni imidž koja ga neumoljivo sustiže, ali i primiri nezadovoljstvo hrvatske javnosti. Navodno bi mjesta potpredsjednika Vlade bila ponuđena oporbenim čelnicima Siniši Hajdašu Dončiću i Sandri Benčić.

S njima bi mogao dugoročnije vladati bez kamena oko vrata kakvim se pokazao Domovinski pokret. Ovih je dana opsežni tekst na tu temu objavio tjednik 7dnevno, zasnovan na insajderskim informacijama iz vrhova vladajuće stranke. Kako je riječ o tabloidu desne orijentacije, mnogi su na to samo odmahnuli rukom. Javna je tajna, međutim, da Plenković u neformalnim razgovorima sa svojim najvažnijim suradnicima, ali i s pojedinim oporbenim dužnosnicima, spominje upravu tu mogućnost. Željko Krušelj za Danicu

28.03. (18:00)

Odaberi jedan broj. Sigurno ćeš pogriješiti...

Krušelj: SDP je pokazao izniman talent za katastrofalan izbor lidera

Vladajuća stranka godinama gomila afere i skandale. Velike i još veće. Kriminal, korupcija i klijentelizam ne posustaju, a svakodnevno se suočavamo s nebrojenim gospodarskim i socijalnim obmanama i cinično interpretiranim statistikama. Pozorno odabranim brojkama koje milozvučno dolaze iz Banskih dvora vrijeđa se inteligencija prosječnog građanima, kamoli informiranijeg intelektualca. Ponovno ubrzava inflacija koja je već odavno premašila rast plaća i kronično premalih mirovina, po čemu pretendiramo na neslavni europski rekord.

Mogu li za hrvatsku oporbu postojati bolji argumenti i pogodniji uvjeti za političko demontiranje vladajućeg HDZ-a? Teško. Gotovo nezamislivo. Plenkovićeva ekipa kao da je pitala SDP kao oporbenog lidera što sve još mora činiti da bi mu olakšala taj očekivani zaokret. HDZ i njegovi u doslovnom smislu tragikomični partneri naprosto se nude za brzi silazak s desetogodišnjeg trona. Hoće li biti izvanrednih izbora? Neće. Što je situacija lošija, za neke i beznadna, vladajuća je stranka sigurnija u svoj status. Jedini je prihvatljivi zaključak SDP-ovog posrtanja, budući da nemaju izvršnu vlast zbog koje bi se zamjerali građanima, da prosječni birač ne vjeruje da bi ta stranka lijevog centra mogla nešto promijeniti u pozitivnom smjeru. Željko Krušelj za Danicu

21.03. (14:00)

Njofra bi bio ponosan

Krušelj: Čuvaj se Plenkovića i kad darove nosi

Premijer Andrej Plenković vrlo je mudar političar. Lukav i lucidan. Iznimno je obrazovan i elokventan. Strane jezike i diplomatske fraze sipa iz rukava. Uvijek je, osim kad mu to nije u interesu, odlično informiran o svim aktualnostima, ali i najsloženijim globalnim kretanjima. Presuđuje i u najsitnijim odlukama. Puno češće od ostalih likova s hrvatske političke pozornice uspijeva zadržati hladnokrvnost i emocionalnu stabilnost. Odstupanja od te poze iznimno su rijetka. Katkad je sličniji humanoidnom robotu nego živom biću. Za razliku od svog najdražeg suparnika s Pantovčaka, ne raspršuje se u doskočicama, bizarnim basnama i slikovitim fusnotama. Spontanost mu nije poznato stanje. Svaka mu je rečenica proračunato piarovska. Oponente nikada ne štedi. Prividno im oprašta. Dugogodišnje praćenje svih junaka hrvatskog političkog Disneylanda, gdje je klauna više nego zaigranih maskota, potvrđuje da Plenkoviću po instinktu, umješnosti i efikasnosti dosad nitko nije ni približno ravan. Željko Krušelj za Danicu pojašnjava i zašto.

16.03. (18:00)

Jedna obitelj, a ne njih, ne znam... dvjesto!

Krušelj: HDZ je velika sretna obitelj. Baš je u tome ogroman problem

Ima li nečeg ljepšeg od sretne obitelji? Ima li nečeg poželjnijeg od sretne obitelji? Ima li ičeg što ne bi žrtvovali za tako uzvišeni ideal? Obitelj je najveća čovjekova vrijednost. HDZ je, dakle, za održanje vlasti našao, bez puno pretjerivanja, genijalnu formulu. Stranački dužnosnici to stalno ponavljaju i tako održavaju svoju kompaktnost: mi smo sretna obitelj! Znači da mislimo na svakog od vas. Jedino je bitno da imate dovoljno strpljenja kako bi i vaši interesi došli na red. Tada slijedi politička dužnost, zapošljavanje, bolje radno mjesto, bolja plaća, dobivanje poslova na natječajima i raspodjeli poticaja… Nametanje vrijednosti i modela funkcioniranja obitelji sustavno oblikuje društvo nejednakosti i privilegiranosti. Ako vi kao građani znate i osjećate da je nečije posjedovanje stranačke iskaznice dovoljna ulaznica za ono što bi pojednostavljeno nazvali boljim životom, znači i puno većim šansama u rješavanju niza problema, rezultat je ubrzano raslojavanje hrvatskog društva. Željko Krušelj za Danicu.

17.05.2025. (20:00)

Samo bez relativiziranja

Obljetnica Bleiburga: mjesto predaje i početak prisilnog povratka vojnika u Jugoslaviju, a ne mjesto sustavnog masakra

Riječ je o procesu masovne predaje vojnika, civila i političkih protivnika partizanskim jedinicama u svibnju 1945. kada je postalo jasno da Treći Reich i NDH doživljavaju slom, a potom o njihovoj prisilnoj repatrijaciji i likvidaciji bez suđenja. Nakon kapitulacije Njemačke 8. svibnja čelni su se ljudi dali u bijeg, pa tako i kolone vojnika koji su krenuli prema Austriji gdje su se mislili predati britanskoj vojsci. No, oni su ih odbili i kod Bleiburga odlučili predati partizanima. Važno je istaknuti da se na samom Bleiburškom polju nisu dogodile masovne egzekucije.

Nakon predaje, deseci tisuća zarobljenih osoba upućeni su pješice ili vlakovima natrag kroz Sloveniju, Hrvatsku i Bosnu. Taj prisilni marš, poznat kao Križni put, odvijao se u krajnje nehumanim uvjetima, uz učestale egzekucije, glad, bolesti i psihofizičko zlostavljanje. Najveći broj egzekucija dogodio se u Sloveniji. Točan broj žrtava Bleiburga i Križnog puta nije moguće sa sigurnošću utvrditi. Niti su sva stratišta otkrivena, niti postoji potpuna dokumentacija. Većina znanstvenih procjena kreće se između 45.000 i 70.000 žrtava. Index

  • Danas je na Mirogoju obilježena 80. obljetnica (Nacional)
  • Željko Krušelj, novinar, povjesničar i sveučilišni profesor u mirovini, ujedno i autor knjige o Bleiburgu: Britanci su jedan od razloga zašto se desio Bleiburg za Al Jazeeru
22.12.2024. (19:00)

Zlatno doba slobodne misli

Grgić o knjizi ‘Polet – Zlatno doba raspada komunizma’: Budućim generacijama zvučat će neobično kako su duža kosa i nošenje jeans hlača bili politički problem

“Polet, zlatno doba raspada komunizma” je neka vrsta kraće verzije Krušeljove na 730 stranica prostrte knjige “Polet, igraonica za odrasle 1976.-1990.” iz 2015. godine. Nova knjiga ima “samo” 580 stranica (zajedno s galerijom naslovnica svih brojeva, od 0 do 426), a ponavlja uglavnom istu poruku: Polet je bio prvo omladinsko glasilo koje je komuniciralo “govorom ulice”, stvarajući specifičnu vezu s čitateljima, posebno s alternativnim kulturama koje su različite redakcije svesrdno podržavale. Nakon Novog kvadrata i stripaške revolucije, Polet je oblikovao i glazbeni Novi val, revolucionarizirao glazbenu i filmsku kritiku, fotografiju i dizajn te stvorio generaciju novinara koja je desetljećima kasnije drmala hrvatskim tiskanim prostorom. Velimir Grgić za Ravno do dna.

18.11.2024. (23:00)

Pregled slobodnije i kreativnije prošlosti

Krušelj: Polet je bio prostor slobode u političkom jednoumlju

Još uvijek ima onih koji ne shvaćaju kako je bilo moguće da se na popisu novinara Poleta i suradnika nalazi više od 2100 imena. Nitko ih na to nije prisiljavao, čak ni omladinski aktivisti kojima je to sugerirano za eventualno neuključivanje nisu bili suočavani s političkim posljedicama. Okupljanje oko lista bilo je spontano, što se iz godine u godinu, iz redakcije u redakciju i potvrđivalo. Jest da je razlog tome bio i nedostatak odgovarajućih zabavnih sadržaja, pogotovo medijskih, no mladi su naprosto osjećali da je to ponajbolje okružje za razne oblike kreativnog izražavanja. Bio je to prostor slobode kakav u političkom jednoumlju nije imao pravog pandana. Povremene političke grubosti vladajućih nisu ih u tome mogle razuvjeriti. Zato je Polet za njih, mahom intelektualnu kremu tog razdoblja, ostao i trajna emocionalna kategorija. Za takav društveno koristan angažman nisu dobivali medalje i promaknuća, ali su očekivali da barem neće biti izloženi ponižavanjima i političkim blaćenjima”, prisjetio se Krušelj u novoj knjizi o nekadašnjem tjednom glasilu omladine. Nacional

14.11.2024. (15:00)

Diskretni šarm nekadašnje tehnologije

Evolucija novinarstva: Od “Poletovih” pisaćih strojeva do hladnih ekrana današnjih portala

Lupkanje tipki pisaćeg stroja ispunjavalo je užurbanu redakciju lista Polet u Savskoj 5, dok su novinari jurili protiv vremena kako bi ispunili svoje rokove. Na stolu su zvrndali moderno dizajnirani Iskrini telefoni. Zrak nabijen elektrikom entuzijazma, ideja i mladosti mogao je, da se nekako uhvatio, napajati energijom omanju ulicu. Od tih davnih analognih vremena žurnalizma u Poletu ostale su ideje i teme koje su provocirale, odzvanjale kod čitatelja, a ponajviše uznemiravale ondašnje političke institucije. Pola stoljeća kasnije još uvijek se o tome raspravlja, a kad se sudionik tih vremena, bivši novinar, danas profesor i povjesničar, lati laptopa, nastane knjiga koja je nedavno promovirana u Zagrebu: “Zlatno doba raspada komunizma” autora Željka Krušelja u izdanju “Edita”.

Danas su neki drugi prostori iste namjene ispunjeni gotovo bešumnim laganim tapkanjem tipkovnica i blagim odsjajem računalnih ekrana. Prijelaz s analognog na digitalno novinarstvo ne predstavlja samo promjenu alata, već temeljnu transformaciju u načinu na koji su se vijesti prikupljale, tekstovi osmišljavali, stranice tiskale i na kraju distribuirale u snježnim uvjetima do prodajnih mjesta ili, u slučaju Poleta, u ruke kolportera ondašnje zemlje. Ivan Podnar za Bug