Markovina: Bez nacionalne opozicijske stranke nema ozbiljne alternative - Monitor.hr
Jučer (19:00)

Ni 'treći put' nije na kraju neki

Markovina: Bez nacionalne opozicijske stranke nema ozbiljne alternative

Komentirajući aktualnu političku klimu u Hrvatskoj, Markovina je ocijenio da je “SDP pristao na političke postavke koje je HDZ postavio još devedesetih: da je politika Franje Tuđmana neupitna, da Domovinski rat nema mrlju, te da su devedesete herojsko doba i ništa drugo”. Posljedica tkave politike je i nastanak “puno trećih puteva” poput stranke Nova ljevica, koju je Markovina osnovao, a kasnije i Možemo! “Ali ne možete graditi ozbiljnu alternativu ako nemate nacionalnu opozicijsku partiju. Vidimo kako s Možemo! teško ide gradnja nacionalne priče”. Kazao je kako se više neće baviti politikom, nakon što je 2016. osnovao Novu ljevicu a godinu kasnije se bez uspjeha kandidirao za splitskog gradonačelnika. “Vidio sam da postajem lošiji čovjek”, objasnio je, iako mu nije žao što je osnovao navedenu stranku. Novosti


Slične vijesti

25.05. (13:00)

Njihov i naš holokaust

Markovina: Tri razloga hrvatske podrške Izraelu

Trebalo je proći puno vremena da bi europska visoka politika prihvatila ono što je javnosti u istim tim europskim zemljama bilo jasno od početka izraelskog napada na Gazu. A to je da taj napad ima očitu namjeru etničkog čišćenja. Hrvatska se nije pridružila simboličnom distanciranju od Izraela kao druge države EU, uz Plenkovićevo objašnjenje o kompleksnosti tog pitanja i milijun eura pomoći za UNICEF u Gazi kao gestu pranja savjesti. Primarni razlog zbog kojeg sam premijer ima stav kakav ima, jeste njegovo teško odustajanje od uhodanih centrističkih politika Europske unije. Drugi razlog podržavanja Izraela leži u prirodnoj averziji prema ljevici, jasno naklonjenoj patnji Palestinaca i u tome da dobar dio, ako ne i kompletno, desno biračko tijelo nedvojbeno podržava Izrael. Konačno, treći i neizgovoreni razlog, leži također u kompleksu odgovornosti zbog genocida kojeg je NDH provela, između ostalog i nad Židovima. Pri čemu tu teško možemo računati na svijest o moralnoj odgovornosti. Prije će biti da je riječ o strahu zbog optužbi za naslanjanje na takvu politiku. Dragan Markovina za Peščanik.

13.04. (01:00)

Sada im, kao, smeta

Markovina: Jugoslavija na ulicama Zagreba

Nekad je, i to sve češće, hrvatska stvarnost toliko zabavna da je u njenoj analizi najbolje zanemariti alate historiografije, sociologije ili politologije, a pomoć tražiti od psihologije. Jer da je bilo tko drugi, osim HDZ-a, oblijepio čitav Zagreb jumbo plakatima s jugoslavenskom zastavom, uparenom sa zastavom duginih boja, ishod bi neupitno bio sljedeći: Sami plakati bili bi masovno vandalizirani, naručitelji bi momentalno bili pozvani u policiju na obavijesni razgovor zbog sumnji u rušenje ustavnog poretka, dok bi na HRT-u, isto kao na svim televizijama s nacionalnom koncesijom bile organizirane debatne emisije u kojima bi netko tko bi eventualno branio poziciju onih koji su plakate postavili, predstavljao klaunovsko opozicijsko mišljenje.

Točno onako kako je to bilo u debatnim emisijama na temu Thompsona i njegovog rekordnog koncerta posljednjih dana. Međutim, kako je te plakate postavio HDZ, za što se saznalo tek dan kasnije, a da u toj međufazi neizvjesnosti nije nastradao nijedan, niti je bilo tko od košer novinara to problematizirao, dobili smo samo još jedan dokaz kako se simbolički ulični vandalizam nikad ne događa slučajno. Ili se tako dogodi ekscesno. Dragan Markovina za Peščanik

05.02. (12:00)

'Duh naših devedesetih zapravo je obuzeo dobar dio Europe'

Markovina: Thompson na dočeku ili normalizacija nenormalnog

Koliko god Plenkovićev odgovor Pusiću bio ciničan, on je zapravo suštinski istinit kad kaže da rukometaši žele Thompsona i da ne treba zbog toga izazivati nacionalne podjele. Ovo s podjelama jeste pila naopako, jer ih naravno, upravo Thompson i njegovi stalno izazivaju, u potrazi za neprijateljima, ali je isto tako činjenica da je sve manje onih kojima je on kao takav, sa svim značenjima koja sa sobom nosi, problematičan. Činjenica je i da sve hrvatske reprezentacije, s naglaskom na nogometnu i rukometnu, igraju s ogromnim nacionalnim nabojem, koji je umnogome i rezultatski pomogao nevjerovatne uspjehe tih reprezentacija. I to je zapravo istina. Taj naboj pak doista i dolazi iz neugaslog duha devedesetih, čiji Thomspon jeste krajnji muzički pa i ideološki izraz. To jeste i problematično i žalosno, ali je jednostavno tako i ne postoji nikakav način da tako više ne bude, barem dok najveći dio političke, medijske i kulturne scene ne počne graditi neki novi identitet Hrvatske za budućnost u 21. stoljeću. Dragan Markovina za Peščanik.

14.01. (00:00)

I razlaz čelnika stranke na vlasti s vlastitim članovima, barem po nekim pitanjima

Markovina: Faktori Milanovićeve pobjede

Zoran Milanović je dakle uspio jer se vrlo različitim skupinama u društvu uspio prodati kao njihov, s tom razlikom što ljevičar i liberal svakako više nije, ali njegovi birači tog profila to odbijaju prihvatiti. Iz svega ovoga jasno je kako ona najpopularnija teorija o njegovoj popularnosti, koja kaže da ljudi glasaju za njega jer ne žele dati sve poluge vlasti HDZ-u zapravo ne stoji. Odnosno stoji samo ako govorimo o prvoj skupini birača koja nikad ne bi HDZ-u dala da vodi bilo što. Ovo i jeste poruka da u hrvatskom društvu ima zaista podosta antizapadnih sentimenata pa i solidna količina simpatija prema Rusiji. Sve ovo, naravno ne znači da će na skorim lokalnim izborima HDZ doživjeti ozbiljan poraz, a lijevo-liberalna opozicija pobjedu, jer lokalni izbori su vrlo specifična politička utakmica. Dragan Markovina za Peščanik.

06.01. (09:00)

Nismo mi balkanski špijuni

Markovina: Postoji interes Hrvatske, na kojem nitko ne radi, da sanira loše odnose i ratno nasljeđe sa susjedima, no to je nemoguće

Zanemarimo li sada činjenicu da je u izjavi Ane Brnabić sve pogrešno, a najprije to što vlastitim studentima i građanima oduzima bilo kakav intelektualni ili organizacijski kapacitet te pravo na vlastito političko mišljenje, pa pređemo samo na ideju da HDZ-ova Vlada financira plenume i izvoz lijevih ideja sa studentskih blokada u Srbiju, čovjeku ostaje samo da se istinski nasmije i zabavi. Uopće zamisao da se Hrvatska na obavještajnoj ili nekoj sličnoj razini bavi Srbijom je toliko daleko od realnosti da može biti samo zabavna. Jer Hrvatska se politika i diplomacija, što joj ne ide na čast, zapravo uopće ne bavi regijom, izuzev pitanjem položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini, a samu Srbiju smatra ništa više nego geografskim susjedom. Dragan Markovina za Peščanik.

26.12.2024. (14:00)

Možda samo previše očekujemo

Markovina: Debata

Ostavimo li po strani osebujnog Niku Tokića Kartela, čovjeka za kojeg ostaje potpuno nejasno kako se uspio naći među kandidatima, jer nije uspijevao suvislo artikulirati odgovor ni na jedno od pitanja, imamo zapravo situaciju u kojoj se isprofiliralo šestero desnih i suštinski nacionalističkih kandidata i tek Ivana Kekin koja to nije, a koja je, ne samo zbog toga, izgledala kao da je zalutala u šou. Pri čemu Miro Bulj, Tomislav Jonjić i Branka Lozo neskriveno istupaju kao hard-core desni kandidati i zvuče kao roboti koji stalno ponavljaju istu mantru, čiji je doslovni sadržaj sljedeći: Bog i Hrvati su na jednoj strani, naravno neodvojivi, a taj neodvojivi entitet ugrožavaju masoni, Srbi, Jugoslaveni, komunisti, migranti i rodne ideologije.  Kandidat HDZ-a Dragan Primorac predstavlja se kao predsjednik ujedinitelj i ogromna je šteta što nitko od ljudi koji mu vodi kampanju nije prepoznao autoironijski potencijal marketinškog slogana, ‘Prvi ujedinitelj nakon Aleksandra’. Dragan Markovina za Peščanik.

27.11.2024. (15:00)

Franjo drugi

Markovina: Tuđmanov povratak na Pantovčak

Trebalo je proći punih četvrt stoljeća, jer upravo će se ovih dana napuniti dvadeset i pet godina od smrti Franje Tuđmana, da se i formalno zaključi proces retuđmanizacije Hrvatske, započet negdje oko 2013. godine. On će se formalno okončati nakon što, po okončanju drugog kruga predstojećih predsjedničkih izbora, Zoran Milanović očekivano osvoji drugi mandat za redom i produži svoj boravak na Pantovčaku sljedećih četiri godine. Milanović naprosto iskreno obožava Tuđmana i njegovu politiku, o tome je neskriveno govorio još dok je bio premijer na odlasku, na njegovu inicijativu zagrebački aerodrom je ponio Tuđmanovo ime, on je najagilniji promotor priče o bezgrešnosti Hrvatske u ratu u Bosni i Hercegovini, on je čovjek koji je odlikovao čitav niz suspektnih ratnih heroja i čovjek koji održava plamen revolucije iz devedesetih ništa manje živim, nego što to radi HDZ. Na kraju svega je Milanović, kako bi odagnao svake sumnje, uzeo za slogan nove kampanje Tuđmanov slogan iz 1997. godine, „Predsjednik za predsjednika“, fotografirajući se usput s Tuđmanovom facijalnom grimasom i za istim stolom, da ne bi bilo nikakve zabune oko poruke koju želi poslati. Dragan Markovina za Peščanik.

25.11.2024. (20:00)

Gradovi spomenici

Markovina: Jugoslavenski kulturni prostor nikad neće umrijeti

Jugoslavenski kulturni prostor egzistira, on neće nikada umrijeti, puno je stariji nego što je bila jedna ili druga Jugoslavija kao državna ili politička ideja, on će preživjeti – sviđalo se to nekome ili ne. Mi govorimo istim jezikom, potpuno se razumijemo i dijelimo zajedničku prošlost, i dobru i lošu, ali je dijelimo, kazao je povjesničar na predstavljanju svoje nove knjige za N1info.rs. Markovina u novoj knjizi “Programirani zaborav” prikazuje sudbinu jedanaest gradova i njihovih zajednica, koje su trajno obilježili povijesni lomovi i podjele. To su Trst, Rijeka, Pula, Zadar, Knin, Mostar, Vukovar, Novi Travnik, Kosovska Mitrovica, Sarajevo i Beograd. Nacional

09.11.2024. (13:00)

Mađioničar

Markovina: Trump kao automat za ispunjavanje želja

Ono što je javnosti vidljivo jeste to da Donald Trump ovih dana funkcionira kao automat za ispunjavanje želja ili kao imaginarni Bog, kojem se jednako mole i obraćaju deklasirani američki građani i naši populisti svih fela, očekujući valjda čudo i ispunjavanje svih vlastitih želja. Pa dok to i može biti razumljivo kad dolazi od strane ovih prvih, ostaje totalni misterij kako je moguće da i ovi drugospomenuti zanemaruju čak i vlastito iskustvo populističkog osvajanja vlasti, iskreno vjerujući u to da su čuda moguća i da automat za ispunjavanje želja u politici i u životu postoji. Kad sve rezimiramo, Donald Trump trenutačno ne radi ništa drugo, osim što razmišlja kako će riješiti unutrašnje uređenje Bosne i Hercegovine te unaprijediti odnose s Hrvatskom jer Primorac ima lični link do njega. Nije ovo, doduše ništa novo, ovakvih likova uostalom ima u izobilju u svakoj balkanskoj kafani i pred samoposlugama, ali da su vodeći ljudi neke zemlje, to stvarno nije čest slučaj. Dragan Markovina za Peščanik

05.10.2024. (00:00)

A ideja Europe bez granica lagano umire...

Markovina: Do Ljubljane i nazad, Jugoslavija i EU all inclusive

Ono što je u Sloveniji istovremeno i lijepo, a i bolno za nas iz ostalih postjugoslavenskih republika, očito, jeste puno zdraviji odnos prema vlastitoj prošlosti. Ne znači to da u Sloveniji nema historijskog revizionizma ili nacionalizma, ali je činjenica da se partizansko i jugoslavensko nasljeđe nisu izbrisali, niti doveli u pitanje. I to bez obzira na to što je Slovenija prva dovela u pitanje opstanak SFRJ, onakve kakva je bila i što je na kraju krajeva plebiscitarno istupila iz te zajednice i socijalističkog društvenog uređenja. Dojmove s Retrofesta prenosi Dragan Markovina, za Peščanik.