Matanić: Počeo je lov na mene, osjećam to, nazivaju me Amerikanci... - Monitor.hr
14.09.2015. (08:09)

Lova i lovina

Matanić: Počeo je lov na mene, osjećam to, nazivaju me Amerikanci…

“Hrvatski film 90-ih godina uništila je činjenica da su ‘lizali dupe’ vlasti. Zvizdan je moj prvi dugometražni film o ratu. Distanca je 20 godina. Ja uvijek radim ogledalo. Ne postoji stavka u nekoj zemlji koja je sveta filmu”, kaže Dalibor Matanić o svom novom filmu koji je veliki uspjeh doživio i u inozemstvu, a kruna je nominacija za Oscara. “Počeo je lov na mene, osjećam to. Nazivaju me Amerikanci. Amerika je genijalna zemlja za raditi filmove. Ne mistificiraju, ne kompliciraju, ne sastanče dugo. Sve se dogovori za nekoliko minuta. To je velika prednost”, kaže Matanić. Jutarnji


Slične vijesti

19.10.2025. (21:00)

Zvijezde terapije, statisti boli

Andrassy: Ako su priče žrtava neizvedive, onda nije trebalo ni odmrzavat onog tko ih je učinio žrtvama

Intervju s Matanićem mi uopće ne smeta, dapače – hrabar je to potez, trebaju nam priče o posrnulim ljudima koji rade na tome da zasluže novu šansu, treba nam priznanje krivnje (bez AKO, jasno), trebaju nam priče o ovisnosti i bijegu iz pakla koji donose, treba nam i kajanje (opet bez AKO), ali onda nam je trebala i jednako hrabra priča posvećena žrtvama, a ako već “ne zaslužuje” naslovnicu, onda barem zaslužuje jednaku razinu zastupljenosti u nastavku, makar i anonimno. Njihove priče, njihove noćne more, njihovi strahovi, njihov PTSP, njihova sramota koja je, kao i uvijek, s prevelikom lakoćom prebačena s počinitelja na njihova leđa. Matanićevo izlječenje je, iako je potrebno i poželjno, u ovom trenutku sasvim sporedno i bit će takvo dok god ne saslušamo i saniramo stvarno oštećene. Za početak, Mataniću umjesto megafona treba uručit zaslužene pravne posljedice, a megafon dajte žrtvama. Kaže Andrea Andrassy za Miss7

09.04.2024. (22:00)

Evo ti za taksi, hajde pođi kući, brinut će se tvoji

Vedrana Rudan o statusu mlade novinarke: Kad ti samo obliže šminku

Ona je bila novinarka Indexa, imala je 23 godine, Matanić joj je javio da je u hotelu u Opatiji, poslao joj je 200 eura za trošak taksija, taksi iz Rijeke do Opatije je stajao sto kuna, u oba pravca, curi je to bilo “smiješno” pa je ušla u taksi pa u hotel pa u sobu. A u sobi? Iznenađenjeeeee! “Matanić je bio toliko našmrkan da mi je polizao šminku s lica i bio seksualno impotentan. Satima smo ležali na krevetu i pričali o filmovima. Bio je fin. Ni jednom me nije ponizio ni doveo u pitanje moje dostojanstvo.” Cura zna što je nasilje jer je pisala za Indeks, njezino objašnjenje. Zlostavljanje je samo kad te siluje, razvali ti glavu, prebije te na mrtvo ime. Ostalo je, kako piše Matanićeva braniteljica, “samo neprijatno zadirkivanje.” Zato ona savjetuje žrtvama, ipak žrtvama, odakle joj sad izraz ‘žrtve’, “da to jednostavno tako ozbiljno ne shvate.”

Žena kojoj muškarac plaća taksi da bi mu ušla u sobu a prije toga joj šalje emotikon “sunce” koji znači seks, tako si napisala, sigurno nije žrtva našmrkanog mužjaka nemoćnoga kurca. Vrijeme je pokazalo, curo, da je u ovom slučaju Matanić tvoja žrtva. Ako mu želiš dobro, a očito mu želiš dobro, nemoj ga braniti. Siroti Matanić. Sigurna sam da je kad je pročitao tvoju obranu prekinuo “liječenje”, uvalio nosinu u bijelo i pomislio, jebote, ova je gora od onih kojima sam slao fotke kurca svoga. Vedrana Rudan za svoj blog.

09.04.2024. (12:00)

On je zapravo cijelo vrijeme govorio o sebi

Dežulović: Šutnja ili prvo lice množine

Da je dakle “pod utjecajem alkohola ili droga na neprimjeren način uznemiravao kolegice”, Matanić nije “osvijestio tek kad se samostalno prijavio u ustanovu za liječenje ovisnosti”, nego tek kad je saznao da Milka Zajović za Večernji list priprema o tome priču: u grozničavoj utrci s vremenom, nekoliko minuta prije na društvenim mrežama javno se sam ritualno izbičevao, povukavši za sobom u blato i desetine žena koje su mu – ne znajući za Milkin tekst u Večernjaku – čestitale na “hrabrom priznanju” i pružile podršku na putu katarze i pokajanja, pizdunski tako navukavši i na njih dobar dio javnog ženskog bijesa.

O tome kako je “žena ženi često neprijatelj” već je, uostalom, govorio i sam Matanić. Ali ovo nije priča o tome. Ovo, u konačnici, nije ni priča o Daliboru Mataniću. On je samo lice i ime pojave. Rijetko podlo i kukavičko, ali ipak samo lice i ime: naš redatelj, naime, nastupa kao prvo lice “naše” množine, nominativ muškog feminizma, onoga što se već desetljećima idiotski trpa u crveni kontejner “ljevice”. Boris Dežuloivć za N1.

08.04.2024. (22:00)

Bad boy iz vlastitih filmova

Zrinka Pavlić: Matanić je radio to što je radio mladim glumicama jer je znao da će se bojati bilo što reći

Povijest je prepuna priča o moćnicima koji su imali ‘neke svoje ekscentričnosti’ koje su im se tolerirale ili se na njih čak gledalo sa simpatijama jer su ‘genijalci’. Štef koji lupi Baru preko zubi je nasilna seljačina, ali kad bi Picasso svojoj ženi odvalio šamar zbog toga što mu nije na vrijeme naložila vatru u ateljeu – ‘ah, to je Picasso’. Ne kažem da je Matanić talentiran kao Picasso, ali bio je jedan od najcjenjenijih hrvatskih filmskih redatelja, jedan od redatelja koji su najviše radili i snimali. Pa mu ‘zažmire na jedno oko’, iako ono što čini nije sitna ekscentričnost, nego svojim nasiljem i manipulacijama uništava ljudima živote. Pokraj problema patrijarhata i seksizma, tu je i problem prekarnog radništva, koji je u toj struci zapravo čest, gdje radite od projekta do projekta. U takvoj situaciji vaš sljedeći angažman, naravno, ovisi o tome koliko ste dobro radili prije, ali ovisi i o tome da niste radili probleme. Na to ljudi poput Matanića i računaju. Zrinka Pavlić za tportal.

07.04.2024. (21:00)

Practice what you preach

Upravo se Matanić dugo trudio figurirati kao čuvar “dobrog i ispravnog”, da bi na kraju završio među onima koje je nazvao “patrijarhalnim barbarima”

Upravo je Matanić dio klike, sastavljene od istaknutih pojedinaca navedenih grupacija, koja ne samo da se penje na moralni Olimp nego ga sama konstruira i tako povlači granice dobre i loše, tj. zaostale Hrvatske. No, prekjučer se otkrilo kako je Matanić, jedan od onih koji je volio držati govore s moralnog Olimpa, uznemiravao žene. Tako je jedan od glavnih boraca za ženska prava, što valjda potvrđuje i naslovnica Glorije iz listopada prošle godine, preko noći pao s moralnog Olimpa u jamu koju je kopao drugim zaostalim smrtnicima. Jedan od mogućih zaključaka je da je sekularizirano popovanje često perfidnije od crkvenog, ali obje varijante su jednako licemjerne, iako se navodno bore jedna protiv druge. Index Slučaj se komentira i na Forumu.

 

04.09.2022. (09:00)

Ono što mene zanima jest unikatni kod koji je teško pronaći

Dalibor Matanić: “Tražim nešto novo pa makar završio na nečemu što nitko ne razumije. To mi je zanimljivije, nego sjedenje u komfor zoni“

main image

U takmičarskom dijelu 28. Sarajevo Film Festivala, serija “Područje bez signala” autora Ankice Jurić Tilić i Dalibora Matanića, osvojila je Srce Sarajeva kao najbolja dramska serija u regiji. Na pitanje šta trenutno radi, Matanić odgovara: „Pripremam nove projekte, nema nikada mira. Nisam sujevjeran pa mogu da otkrijem, pišem posljednji dio Antologije sunca ‘Suton’. Nakon ‘Zvizdana’ i ‘Zore’ počeo sam da pišem treći film. Dosta je zahtjevno baviti se time. … Super je što možemo surađivati regionalno. ‘Područje bez signala’ je baš taj primjer: Izudin je iz Bosne, Jovana je iz Srbije, Marko iz Slovenije. Više jezik nije prepreka i nema pitanja zašto netko glumi ovdje ili ondje. To se događa i u filmovima i drago mi je da smo prošli barijeru glupih podjela i glupih klanja.”, rekao je Dalibor Matanić. Buka

 

10.03.2022. (14:00)

Svjetska razina

Kritika Zrinke Pavlić: Prva epizoda nove domaće serije ‘Šutnja’ rastura

‘Šutnja’ već na početku, prekrasnim snimkama Slavonije i popratnom arijom, a zatim i potresnim prikazom mentalno oboljelog čovjeka koji pronalazi ubijenu djevojku, pokazuje jedan novi stupanj zrelosti, kojim se nove vizualne i tehničke mogućnosti koriste za postizanje boljeg emotivnog efekta. Likovi su dobro portretirani, a dobro je izveden i kontrast između bjelosvjetskog sjaja tranzicijskog velegrada Kijeva i mračne pozadine međunarodnog traffickinga mladim djevojkama, koji vam čak i bez istinski užasnih prizora ubijenih djevojaka u Osijeku – utjerava jezu u kosti – piše Zrinka Pavlić. T-portal…

26.06.2021. (20:30)

Jesu li Tvoji koji će doći bolji od Mojih koji su sada ovdje?

Matanićeva Zora (2020): Tehno-koreografija zla

Matanić nas najprije suočava s Realnim iz prvog filma, kad je međunacionalna Mržnja nastojala ubiti Ljubav. Sve upućuje na to da će Obitelj biti ugrožena dolaskom Njihovih (s ustaškim i naci-obilježjima koja zlokobno stoje među ruinama na kojima se igraju djeca). Pravoslavna Crkva koju napušta Pop u zabiti bit će daljnji signum ove slutnje. Ipak, Matanić stvar postavlja izvan predvidljive analize historijske situacije. Godina je – kako smo u uvodu filma upozoreni – 2021. Dakle, nastavlja se niz iz triptiha Zvizdan (1991., 2001., 2011.). Zaključno na njega, mogli bismo reći da se radi o distopijskoj budućnosti u kojoj prijetnja i tjeskoba stoje u novoj konstelaciji. Da ne spojlam previše, tek ću spomenuti da techno-party iz III. dijela Zvizdana i u Zori ponovno donosi osebujnu koreografiju Zla, iz recenzije na Filmovi.hr.

03.05.2021. (18:00)

"Psihopat protiv logike pokvarenog društva"

Dalibor Matanić: Bitnije je biti veliki domoljub nego ono što taj domoljub radi iza zatvorenih vrata

Dalibor Matanić dao je intervju za Lupigu povodom snimanja nove visokobudžetne serije o podvođenju maloljetnih djevojaka u Osijeku. Serija je rađena prema istinitim događajima o kojima je Drago Hedl za Jutarnji pisao prije 12 godina. “Svašta se kod nas zataška u sekundi, u 45 minuta koliko treba da se stvari zataškaju u novinarskom poslu, ali to je globalan problem. Kada se ovakva informacija pusti u javni prostor onda se uloži velika energija da se taj novinar, u ovom slučaju Hedl, diskreditira.”