Naci etiketa, Njemačka 1933.
Ne bojte se, to su samo zabrinuti građani.
Ne bojte se, to su samo zabrinuti građani.
“Ti si napisao dvije knjige o Titu. Što misliš, jel bi Broz ikome dopustio da mu truje Jugoslaviju?” upitao sam Rašetu.
“Pa Dalmatinci bi imali štošta za reći. U Jugi su im gradili svakakve tvornice uz more.”
“Dobro, da, ali teško da bi Tito dopustio da mu talijanska mafija ili tko sve ne donose u njegovu državu ilegalni, otrovni otpad. Ako se Staljinu usudio reći ne, di ne bi nekakvoj mafiji.”
“Pusti sad Tita. Dosta samo se zamarali temama Tito, Pavelić, ustaše, partizani. Dok smo se mi svađali oko toga, po čitavoj Hrvatskoj su nam u zemlju zakapali otrovni otpad, vodu nam zatrovali. Dosta mi je Tita i Pavelića…”
“Idemo vidjet kako je Ljuština. On tu ima ranč”, rekao je.
“Duško Ljuština? Joj da, pa on je u penziji preselio u Liku. Nisam znao da ima ranč.”
“Onaj neki je predložio da se lički krumpir prodaje Saboru, da od tog krumpira političarima prave ručkove koje tamo u saborskoj kantini skoro besplatno jedu na bonove.”
Žalio se Ljuština kako više nitko ne želi kupovat krumpir od ličkih OPG-OVA. Krumpir raste u zemlji, upija sokove iz zemlje, u ovom slučaju otrove iz zemlje, tako misle ljudi koji su ga kupovali, a sada to ne žele jer su uplašeni da je u krumpiru otrov… nova nezgoda Nacionalne groupie
Otpijao je gutljaj kave u svom uredu u Banskim dvorima. Kratko je pogledom odmjerio svog ministra pravosuđa Damira Habjana. Kako on pazi na sebe, ni grama sala, uvijek fin, odmjeren. I nekako dosadan, pomislio je Andrej. Onda je opet krenuo skrolat po mobitelu. Po tko zna koji put tog jutra nanovo je pogledao snimku u kojoj ličko-senjski župan Ernest Petry strastveno ljubi ženu crne kose u nekakvu pabu u Gospiću.
Nešto ga je neopisivo, možda čak demonsko privlačilo u tom tajno snimljenom videu koji je zadnjih dana iskakao na svim mogućim portalima, na TV ekranima. Kako se usudio, kako je tako opušten?, pitao se Andrej. Iako je tog župana Ernesta on već jednom javno upozorio da pripazi na ponašanje. Bilo je to kad ga je ova ista crna žena koju sad razuzdano ljubi na snimci, gađala pepeljarama, čašama, upaljačima u nekom kafiću u Novalji, u kojoj Ernest ima raskošan stan. Ernest je pun nekretnina, love, ima još to otmjeno ime, prezime, Ernest Petry. Kao neki plemić. Ernest Petry, pa to zvuči puno otmjenije nego Andrej Plenković, pomislio je Andrej.
“Damire, iskreno mi recite, tko vam je ljepši muškarac, župan Petry ili ja?” upitao je ministra pravosuđa.
“Kako me to uopće možete pitat, pa vi”, odvratio je ministar.
Možda tebi zbilja i jesam, izgovorio je u sebi Andrej. Nova zgoda Nacionalne groupie
“Ej, ovo je privatna plaža od hotela. Platile smo za lijep pogled. A vi se ne uklapate u taj lijep pogled!”
“Nije to plaža od hotela! Ovo je plaža svih građana Rijeke, ovo je javno dobro!” Miletić je s dna brodića podigao električnu pilu.
Ženska koja je bila na ležaljci do plavuše, rekla joj je:
“To ti je onaj jedan političar. Ide po hotelskim plažama i pili lokote. Nemoj se u to petljat”.
“Znači, luđi od Pernara.”
“Ma, Pernar je za njega gospodin. Pernar se već dvije godine bori za prava nas bogatih. Čak je počeo i vježbat u teretani, malo se razvio u prsima, bolje jede. Ne izgleda više kao ova tu rahitična jalna sirotinja šta nam s pilama upada na plaže jer ne može podnijet da uživamo u luksuzu, žele nam to pokvarit. Dobro kaže Pernar, ta sirotinja odvratno je pakosna, jalna, a bome i agresivna. Ovaj je spreman prepiliti i naše luksuzne ležaljke, pogledaj mu taj luđački pogled”, mlada bogatašica pokazala je plavuši na Miletića.
“Ajde ti prvi malo pili. Da ljudi vide da ne pilim samo ja…”, Miletić mi je pružio pilu.
Nisam je prihvatio. Nova zgoda Nacionalne groupie
IP: Fino smo ti rekli, Josipe: Dabro je zaslužio da bude naša prethodnica. Naša avangarda. Specijalna izvidnička postrojba u jednoj osobi. Prvi dolaziš na teren, ispituješ situaciju i pripremaš uvjete za ono što slijedi.
AP: Tako je. Nastupaš kao samostalni politički subjekt, a ustvari si preteča šire političke grupacije. Vučeš vlast za sobom, takoreći. Zato ćemo, prema planu i programu, sve ovo što sad laješ pedantno odšutjeti.
JD: Ranije ste me znali i popljuvati.
AP: Znam, a sad ćemo šutjeti. Podižemo letvicu. Napredujemo.
IP: Tako je. Znači, ti ispostavljaš maksimalistički zahtjev, koji mi zasad mudro odšutimo, pa ga poslije kraćeg vremena djelomično uvažimo, a kad prođe još neko vrijeme, ako bog da, usvojimo ga potpuno.
AP: Realiziramo ono od čega se danas šutke distanciramo. Ali postupno, u razumnome ritmu. Shvatio si taktiku: Dabro laje, karavane dolaze! Ono što iz tvojih usta danas zvuči bizarno, sutra će biti normalno.
IP: I tako step by step dođemo do ustaške države.
AP: Pardon, ja je nikad neću tako zvati.
Zamišljeni razgovor u režiji Viktora Ivančića za Novosti
“Zlatko Dalić… Nanio sam mu puno jada i suza svojim pisanjem. Teško mi je živjet s tim, htio bih se nekako iskupit. Pa sam mislio da u katedrali naručim misu za njega.”
“Nisi valjda i ti pisao o navodnoj Dalićevoj ljubavnici i nezakonitom djetetu… Ako jesi, Gospa ti to nikad neće oprostit. Takve odvratne klevete.”
“Nisam o tome…”
“Bogu hvala!”
“Ja sam samo pisao da mu je narastao trbuh i da mi se čini da je ponižavajuće što je snimao one reklame za Linoladu kao da je kruha, odnosno palačinki gladan…”
“To nije tako strašno. Za to biste se mogli iskupit.”
“Znači, mislite da bi se mogla u katedrali naručit misa za Dalića, za njegovu sreću u novoj karijeri?”
“Pa ne moraš baš misu. Možeš za Crkvu i potrebite uplatit neki novac i sam se u tišini molit u katedrali. A ne razglašavat…”
Nova zgoda Nacionalne groupie
@theonionJFK did not kill himself. He was murdered. The truth is coming for us all. theonion.info
The Onion je najpoznatiji američki satirični kanal. Ovdje se sprdaju iz true crime i konspirativnih podcasta. Na društvenim mrežama objavljuju isječke iz emisija. Na Instagramu ih prati oko pet miljuna korisnika.
Dida je rekao: „Sinoć je jedan ekonomski stručnjak tumačija da je u Hrvackoj stopa gospodarskog rasta najuže vezana za stopu mortaliditeta! Al tu mladi isto moraju dat ruke! Ne mogu starci sami krčit put u blagostanje!“ Tata je pitao: „Ma di si ti čuja tog stručnjaka?“ Dida je rekao: „U Bepovoj konobi, di ću drugo! Evo, uzmi kako je Šolta procvitala u zadnju godinu dana! Normalna stvar – umra je stari Kaštelanac, umra je stari Bezić, umra je stari Radman, umra je stari Cecić… i sve je odma živnilo! Aparpman do aparpmana! Otok postaje poslovni raj!“ Tata je rekao: „A daj, fosilac, stvarno si malo…“ Dida je rekao: „Al kurac bi oni ciknili da in dica nisu pomogla! Šta, pa nijedan nije uvatija ni devet banki! Aj dobro, stari Cecić je skviknija sa devedes četri…“ Novo poglavlje iz Bilježnice Robija K.
Moj dida i njegov frend Tonino su ukrcali se na kajić i upalili su pentu. Onda su oni zaprdecali se sa kajićom prema pučini. Onda je za deset minuti dida pitao: „Šta je ono tamo crno i veliko?“ Barba Tonino je rekao: „To ti je Đerald Ford, najveći nosač avijona na svitu!“ Dida je pitao: „Pa šta se nasra taman na našu poštu?“ Barba Tonino je rekao: „Neam blage! Al nema šanse da bacimo parangal dok je on uparkiran!“ Dida je rekao: „E saćemo mu jebat mater!“
Onda su dida i barba Tonino doprdecali se sa kajićom do Đeralda Forda. Dida je ustao i viknijo je: „Alo, Đeralde! Zašto si nan se nasra na poštu?“ Barba Tonino je viknijo: „Dišmo mi bacit parangal?“ Dida je viknijo: „Potira si nan sve mole i ugore! O lubinima da ne pričan!“ Barba Tonino je viknijo: „Nećemo mi zbog neke američke karampane ostat bez obida!“ Dida je viknijo: „Aj hitro briši odavde! Nemoj nas tirat da primjenimo silu!“
Onda su na palubu od Đeralda Forda izašle tri face u uniformama. Prva faca je pitala: „Šta oće ona dva fosilca u kajiću?“ Druga faca je gledala kroz kanoćal. Onda je viknila: „Asti iruda, pa ono je Robijev dida!“ Treća faca je rekla: „Nemoj me jebat?!“ Onda je ona uzela kanoćal od druge face. Onda je skriknila: „Je, čoviče, on je!“ Prva faca je pitala: „Ko je Robijev dida?“ Druga faca je rekla: „Nemoj brumavat da ne znaš? Oni mrga šta je u drugon svjeckon ratu sa svojin kajićen potopija njemačku krstaricu Vilhelm Treći!“ Prva faca je pitala: „Šta je to drugi svjecki rat? I ko je Vilhelm Treći?“ Treća faca je rekla: „Dok ti učiš gradivo iz povjesti, bolje da mi brišemo odavde!“ Druga faca je rekla: „Slažen se! Pali motore!“ Novo poglavlje Bilježnice Robija K...
Zamislio sam se o predstavi koju sam gledao maloprije. Bila je to, između ostalog, predstava o kraju svijeta. Koju je režirao Kokan Mladenović. Da, baš simptomatično da komad o kraju svijeta usred Zagreba režira Srbin. U predstavi je izneseno da smak svijeta ne dolazi naglo, nego postupno, zapravo da on već traje. Možda je čak smak svijeta počeo raspadom Jugoslavije. Barem za nas Hrvate i Srbe. Nikad se nećemo moći riješiti rasprava, polemika o toj mitskoj bivšoj državi u kojoj su kao u drevnoj Atlantidi narodi živjeli zajedno, u izobilju, svi su imali vlastite stanove, izvrsnu zdravstvenu zaštitu, svi su išli na more, nisu bili izloženi pohlepi Dalmatinaca, nije bilo interneta ni umjetne inteligencije, svi su bili prirodno inteligentni, snalažljivi, susjed je pomagao susjedu. A nedjeljom se navečer na zajedničkoj, jugoslavenskoj televiziji gledala serija Bolji život. Doduše, čudno da je u Jugoslaviji itko uopće priželjkivao bolji život. Što je moglo biti bolje nego što je bilo? Sva sreća da moj stari i branitelji nisu doznali da Srbin usred Zagreba režira Karminu Buranu. Branitelji bi poludili da znaju da Srbi okupiraju hrvatska kazališta… Nova zgoda Nacionalna groupie
Jedna od Hrvatica koje su se evakuacijskim letom vratile iz Dubaija u Hrvatsku bila je i moja rođakinja Suzana. Ona je prije tri godine iz Vinkovaca otišla u Dubai, rijetko se kome javljala. Mene stara molila da se pobrinem za nju jer je bez prebitog centa u džepu, a ne želi natrag u Vinkovce i njezina stara je očajna.
Posebno poniženje za nju je bilo što nisam naručio taksi nego smo se iz Velike Gorice do Glavnog kolodvora vozili u običnom ZET-ovu busu punom velikogoričkih putnika. Bila je sva preplanula, našminkana, u minjaku s nekakvim orijentalnim uzorcima. Svi muški u busu buljili su u nju. Netko iza nas prilično je glasno komentirao:
“Gle ovu, izgleda da je ravno iz Dubaija sletila. Skoro gola i bosa. Ko zna šta su sve šeici radili po njoj… E, tako završavaju Hrvatice koje su se išle kurvat u Dubai.”
“Mama ti se kurvala, ali ne po Dubaiju nego po Velikoj Gorici, kretenu ružni, glavati!” sasula mu je Suzana.
Pravo razočaranje čekalo ju je tek kad smo došli u moju potleušicu i kad je vidjela da unutra uopće nemam vode, samo vani na pumpi.
Nova zgoda Nacionalne groupie