Najbolji restoran - San Rocco, najbolja vinarija - Karaman, seosko domaćinstvo - Stjepana Čuliga - Monitor.hr
13.10.2015. (14:16)

Najbolji restoran – San Rocco, najbolja vinarija – Karaman, seosko domaćinstvo – Stjepana Čuliga

Najbolji restoran je Gourmet restaurant San Rocco (Brtonigla), vinarija Vinotočje Malvasija Karaman, odnosno OPG Anita Karaman (Pridvorje), a najbolje seosko domaćinstvo je Seljačko domaćinstvo Stjepan Čulig u Ozlju, odlučila je i nagradila Hrvatska gospodarska komora. Dobitnici su to prvog mjesta nagrada „Turistički cvijet – kvaliteta za Hrvatsku“ u kategoriji Okusi Hrvatske.

U kategoriji Obiteljski smještaj najbolji apartman na moru/kontinentu je Vila Barbara u Skradinu. Najbolja kuća za odmor na moru je Residence Lantoni (Mlini), a na kontinentu kuća Sobol (Delnice). Najboljim pansionom proglašen je Vuglec Breg (Škarićevo), a Villa Ivanić (Josipovac, Osijek) najbolji je urbani Bed&Breakfast. U kategoriji Cikloturizam i smještaj bez barijera prvo je mjesto pripalo Villi More (Janjetići, Lovran), najbolji integralni hotel je Srce prirode Srakovčić (Gorica Lipnička, Ribnik), a najbolje seosko domaćinstvo je Ivica i Marica odnosno OPG Nada Piljić (Karana). Posebno priznanje za unapređenje pansiona u hotel kategorije tri zvjezdice dodijeljeno je Pavlu Jerkoviću, vlasniku Ville Neretve iz Metkovića.

Hrvatska gospodarska komora dodjeljuje već 19 godinu zaredom nagrade „Turistički cvijet – Kvaliteta za Hrvatsku“. Od ove godine te su nagrade proširene i na druge sadržaje u turizmu. Uz već postojeće, za hotele, kampove i marine, uvedene su i nagrade za DMC (engl. Destination Management Company), hostele, obiteljski smještaj, charter kompaniju, restorane te seoska domaćinstva.


Slične vijesti

09.12. (10:00)

Kuhinja iza kuhinje: birokracija, plaće i stres na tanjuru

Mate Janković razotkriva pravi posao iza kulisa restorana: administrativni maraton kroz oceane dozvola, sanitarnih potvrda…

Nakon papirologije stiže još teži dio: financije koje mogu spasiti ili uništiti biznis. Svakodnevica restorana pretvara se u stalno rješavanje problema, balansiranje među gostima, zaposlenicima, troškovima i kritikama. Voditi restoran nije glamur, nego “problem solving” u pet brzina, uz puno stresa, malo sna i pokoju malu pobjedu koja drži cijelu priču na životu. I da – morate se znati nositi s kritikama. Nikada nećete zadovoljiti sve. Bitno je da zadovoljite (veliku) većinu. Što više ljudi ode zadovoljno i vrati se, veće su šanse da ćete opstati, a možda i prosperirati. Radost dolazi iz malih pobjeda, svakodnevnih sitnih uspjeha i pomaka. Ako se još i zaradi -super. Kuhar Mate Janković za Poslovni.

08.12. (08:00)

Kad si na listi, ali te nitko ne zove na večeru

TasteAtlas: Hrvatska visoko, ali bez jela u top 100

Svjetska enciklopedija jela i okusa objavila listu: Italija ponovno vodi kao najbolja kuhinja, a paragvajska juha Vori-Vori proglašena je najboljim jelom svijeta. Srbija je 12., a Hrvatska 18. s prosječnom ocjenom 4.35; najbolje ocijenjena hrvatska jela uključuju zagorske mlince, pašku janjetinu i slavonski kulen. Ni jedno hrvatsko jelo nije ušlo u top 100 jela. Istra je među najboljim food regijama (29.), a od gradova su u top 100 ušli Split (74.) i Zagreb (87.). Više na stranici TasteAtlas… Index

05.12. (08:00)

Restoran ili skladište luksuzne opreme – ponekad je granica tanka

Janković: Da biste pokrenuli restoran, čak i najmanji kiosk s “pet jednostavnih jela”, potrebna vam je…

Ako ne znate ništa o opremanju restorana, idealna ste mušterija da vam se utrpa sve što trebate i ne trebate. Svi oko vas žele zaraditi i vrlo često im je vaše neznanje i neupućenost blagoslov. U tu priču ulazi i konzultant, ali ako konzultant zna složiti jelovnik, a nikada nije gradio biznis – to je isto problem jer osoba koja vas savjetuje mora paziti na svaki cent vašeg troška. Malo ljudi taj dio uopće shvaća. Opremanje kuhinje posebna je kategorija jer može koštati nevjerojatno puno. Šank s pripadajućom opremom i frižiderima, točionicima, ledomatom, perilicom za čaše, blenderima, aparatima za očuvanje vina, posebnim frižiderima za vino, espresso-mašinom, mlincem za kavu, stolovima, stolicama, popratnim ormarima i stanicama za konobare, osvjetljenjem i sound sustavom., a da ne spominjemo i sitni inventar… Mate Janković za Poslovni

30.11. (12:28)

Gordan Ramsay otkrio koje restorane nikada ne odabire: Ne možeš imati na meniju 40 jela, a u kuhinji tri chefa

23.11. (13:00)

Kulinarski snovi, poslovne noćne more

Mate Janković o vođenju restorana: Percepcija javnosti o toj industriji bolesno je iskrivljena

Počinjao bih uvijek istim pitanjem: “Znate li u što ulazite i treba li vam to u životu?” Nažalost, nedovoljno ih je odustalo, a apsolutno svi do jednoga priznali su mi da im je odluka da otvore restoran jedna od najgorih u životu. Svatko tko u ugostiteljstvu traži “manje stresa” misli da će se brzo i lako obogatiti ili sluša prijatelje koji mu pune glavu s “odlično kuhaš, trebao bi otvoriti restoran” – potpuno je “delusional”. Ako niste kuhar, nemojte biti naivni i misliti da bez iskustva možete kreirati održiv koncept i jelovnik. Šanse da o tome pojma nemate su 99 posto, a to znači da za vas to mora raditi netko drugi. Poznati kuhar Mate Janković pokreće seriju članaka za Poslovni.

16.11. (12:00)

Engleski poslužujemo uz svaki obrok — hrvatski po želji

Engleski kao neslužbeni službeni jezik hrvatskih restorana

Engleski je u mnogim hrvatskim restoranima postao de facto jezik jer brojne konobare iz Azije koriste engleski bolje nego hrvatski. Iako većina Hrvata engleski dobro razumije, Vlada sada želi obvezati strane radnike da u roku od godine dana nauče hrvatski. No postavlja se pitanje što “naučiti” znači i je li to uopće izvedivo, s obzirom na težinu jezika i loše primjere stranaca u nogometu. Nejasno je tko će znanje provjeravati, pa će engleski vjerojatno ostati dominantan, pogotovo u ugostiteljstvu. Kult plave kamenice

10.10. (10:00)

Gdje jedan restoran "kuha" za šest, a dim samo vabi gladne!

Rekorder zagrebačkih ghost kuhinja – restoran koji se krije iza čak šest imena


U zagrebačkoj Utinjskoj ulici, jedan restoran vodi catering s čak šest virtualnih “restorana” na aplikacijama za dostavu, poput Wok2Indy i Smokeraja, radeći pod istom adresom. Ovaj pionir ghost kuhinja, s milijun eura prihoda i samo tri zaposlena, razbio je jelovnik na više brendova kako bi olakšao izbor kupcima. Vlasnik Berigoj Vukojević kaže da je ideja potekla od platformi, a posao je legalan i registriran. Ghost kuhinje su sveprisutne, ali Berubambi drži rekord po broju virtualnih imena. Jutarnji, komentiraju na Forumu

21.09. (01:00)

Fine dining vs. fušanje

Hrvatska gastronomija 2025. – spektakularna i porazna u isto vrijeme

Hrvatska restoranska scena 2025. godine podijeljena je između vrhunske gastronomije i razočaravajuće svakodnevice. Dok mali broj ambicioznih restorana doseže svjetske standarde, većina srednje klase tone u osrednjost, lošu uslugu i jeftine sastojke. Novi talentirani chefovi briljiraju, ali novih ambicioznih otvorenja gotovo da i nema. Servis nikad gori, Michelin nekima prevelik, a potrošnja po gostu pada. Ukratko – nikad bolje i nikad gore, ovisno o tome gdje sjedite, kažu na Kultu Plave Kamenice.

14.09. (14:00)

Ako je gazda Delboy pa kaže: "Sljedeće godine milijunaši… možda"

Mit o bogatim ugostiteljima u Hrvatskoj: Restorani pune stolove, ali ne i džepove

Unatoč percepciji da su vlasnici restorana i kafića bogataši, stvarnost je drukčija. Ugostiteljstvo generira velike promete, ali male marže, najčešće između 5 i 10 posto, zbog čega mnogi vlasnici jedva pokrivaju troškove. Samo velike grupacije, restorani na ekskluzivnim lokacijama i oni koji posluju polulegalno ostvaruju ozbiljnu zaradu. Većina ugostitelja živi poput prosječne srednje klase, dok neki balansiraju na rubu bankrota. Restoranski biznis u Hrvatskoj više je posao prestiža i visokog rizika nego siguran put do bogatstva. Barem tako kažu na Kultu plave kamenice… komentiraju i na Forumu

20.08. (09:00)

Radije bih znao odakle dolazi – nego koliko košta

Plava Kamenica: Gotova hrana u supermarketima postala je ozbiljan konkurent nižim ugostiteljskim žanrovima

Iz Plave kamenice su u jednoj trgovini uočili bečki šnicl s rižom i graškom za 3,19 eura. Ne znamo koliko je porcija mala ili velika, od kakvog se mesa radi Konzumov “bečki” i ima li okus po bilo čemu, ali cijena je više nego senzacionalna. Košta pola eura manje od limenke piva O’Hara u toj istoj trgovini, i samo 19 centi više od pečenog ili kuhanog kukuruza na zagrebačkim ulicama. Ni u jednom zagrebačkom restoranu, zalogajnici, roštiljarni ne može se pojesti komad mesa s prilogom za 3,19 eura. Štoviše, tročlana obitelj može kupiti ručak u supermarketu za manje od 10 eura! Ovakve cijene tople gotove hrane u supermarketima nisu nevažne za ugostiteljstvo. One, naravno, ni na koji način ne ugrožavaju restorane višeg ranga, jer se njihova publika ne hrani gotovom hranom iz samoposluživanja. Ali opasno prijete jeftinim zalogajnicama i gablaonama…