Nezaustavljiva dominacija trap zvuka - žanr koji paše u svemu - Monitor.hr
02.09. (20:00)

No, i dalje upitnog ukusa

Nezaustavljiva dominacija trap zvuka – žanr koji paše u svemu

Upravo bismo pojam propusnosti mogli izdvojiti kao jednu od ključnih riječi koje na najširem planu definiraju trap zvuk. Moguće ga je uspješno kombinirati s countryjem, kpopom ili soulom; s alžirskim, južnjačkim trubačkim ili pak pop-folk melosom. Pa ipak, stilsko-izvedbene i produkcijske značajke o kojima govorimo proizvode dovoljno upadljive sličnosti da ogroman korpus žanrovski geografski, jezično i kultuno disparatne produkcije možemo podvesti pod zajednički nazivnik. Na djelu je, ukratko, nezapamćeno uspješna tehnologija stapanja lokalnog i globalnog – gorivo za istinski globalizacijski proces. U svom tekstu o fenomenu “trap cajki” Saša Dragojlo ističe smanjenje troškova i demokratizaciju kreativnog procesa koje nove tehnologije donose kao ključ globalnog trijumfa trapa. Daleko je jeftinije napraviti trap traku nego “sviranu” pop, rock, ili folk pjesmu s muzičarima od krvi i mesa, koji će po svoj prilici zahtijevati i honorar. Kulturpunkt


Slične vijesti

Jučer (20:14)

Glazbenica Irena Žilić u Nevidljivoj sceni: Nije mi cilj da iskačem iz paštete, takva pozicija mi ne bi bila ugodna

Jučer (15:00)

Frik iz kvarta opet napada

Mel Camino – Hrčkov krug: Stop making sense, ima nekog mira i u propasti

U prvi plan stavljena je sjajna produkcija čak tri vrsna meštra što prati Majsecovu poetiku i zanimljiv konceptualan format što kreće od stresa i paranoja prema zafrkancijama, indisponiranim scenama, mamurlucima, frustracijama s blagim socijalnim atributima i kako naziv kaže, vrti se u hrčkovom krugu tjeranja diverzije ‘vlastitog gulaga na tankom ledu, onom svakodnevnom iščekivanju slobodnog vremena između dva žrvnja’. Naslovna pjesma je esencija, vodeća nit albuma u laganom, poluelektronskom indie-pop maniru bez ikakve agresije obrušavajući se lirski na svu nepravdu zatomljene, propale radničke klase, šutljiva artističko-filozofska misao potlaćenih u kojoj se Majsec s punim plućima i zdravim razumom konstruktivne kritike sukobljava s nedoličnošću neoliberalističkog aparata što nam kroji živote, moguće buduća himna za paralizu, konfuziju, životne prevrate i naposljetku, sprovode. Terapija

Jučer (00:00)

"A ona, jednim pogledom uspe da mi pomeri svet i jednim osmehom popravi dan. I onda me pitaju zašto je volim." (Dragan Nikolić o Mileni Dravić)

Pet slavnih ljubavnih priča iz bivše Jugoslavije: “TI. Staneš u jednu riječ, a zauzmeš moj cijeli svijet”

Jeste li znali da je romansa Arsena i Gabi započela u Cerju Nebojse?

Milenu Dravić i Dragana Nikolića spojio je film. Upoznali su se na snimanju “Horoskopa”, 1969. godine, a  posljednjih dana decembra 1971. godine vjenčali su se dok su snimali film “Kako su se volele dve budale”. “Snimali smo u Zvezdarskoj šumi, dramu Duška Radovića ‘Kako su se volele dve budale’. U pauzi za ručak Dragan i ja smo skoknuli do Općine Vračar da se vjenčamo. Nakon toga smo se vratili i nastavili snimanje kao da se ništa nije dogodilo. Zanimljivo je da nemamo nijednu fotografiju s vjenčanja, nitko nas nije fotografirao”, ispričala je Milena… Gabi Novak i Arsen Dedić živjeli su u skladnom braku 42 godine, a on je često naglašavao kako su mu upravo godine s Gabi najljepši dio života. Legendarni kantautor, pjesnik i šansonijer umro je u 78. godini u kolovozu 2015. godine. “Imaš našeg Matiju i nastavi dalje”, otkrila je Gabi suprugove posljednje riječi. Buka

Ponedjeljak (12:00)

Neki novi klinci

Djeca! – Kad čuješ ovaj zvuk: bend zeitgeista

Novi album savršeno reflektira mjesto i vrijeme u kojem je nastao, u smislu da se na njemu nalazi skoro sve što u posljednje vrijeme prolazi, kako među ovdašnjom rock publikom tako i kod onih, uvjetno rečeno, plesnije nastrojenih. Utjecaji Royal Blooda i The Slavesa miješaju se s nasljeđem srpske scene, bilo da je riječ o Repetitoru i stalnorastućem broju njihovih kopija ili vječno kul veteranima poput Discipline Kičme, Obojenog programa ili Boya. Dakako, u toliko širokoj paleti stilova nešto im više, a nešto manje leži pa su tako u garaži, primjerice, upečatljiviji nego na plesnom podiju. U svim tim glazbenim vodama, međutim, ni u jednom trenutku ne potonu. Ravno do dna

02.12. (17:00)

Ipak nikakvi utjecaji izvana

Hrvatska glazba i regija (6. dio) – Kad prihvatimo tržište, prihvatit ćemo sebe

Mlada domaća populacija prati globalni glazbeni trend na jezicima koje razumiju, tj. onima koji se govori u našem okruženju i o tome da su neki iz susjedstva prije i uspješnije uskočili u taj trend, ali i da tako ne mora i ostati jer postoji ista takva hrvatska scena koja bi po logici stvari svakim danom trebala biti sve manji medijski talac ‘istoka’. Nije čak ni toliko bitno hoće li trap postati apsolutni hrvatski mainstream koliko je bitno da ga ne treba sputavati u tržišnoj utakmici, što nije ništa drugo već pucanje u noge vlastitim kreativcima. I mainstream i underground određuje broj onih koji ih konzumiraju, a ne oni koji provode aktivno ili pasivno političko djelovanja iz inata prema nekome ili nečemu. To se uistinu ne treba doticati bilo čijeg glazbenog ukusa, time posredno i slobode stvaralaštva, kaže u zadnjem dijelu serijala članaka Zoran Stajčić gdje analizira situaciju na glazbenoj sceni kod nas. Ravno do dna

01.12. (21:00)

Zato nam nogomet bolje ide

Marjanović: Hrvatska neće pobijediti na Eurosongu ni 2032.

Iako su i ljudi angažirani oko projekta Hrvatska na Eurosongu itekako svjesni onoga što je potrebno, čini se da još uvijek lebdimo na oblaku iluzije da je bitna samo pjesma. Kao da će Hrvatska odjednom izroniti niotkuda s hitom svih hitova i uvjeriti ostatak Europe da je krajnje vrijeme da se svi vratimo iskonskim vrijednostima te potpuno čisto i kapitalizmom neukaljanim srcem uživamo u zvonkoj radosti zvanoj glazba. To se, naravno, neće dogoditi jer ovo je šoubiznis. Očito je bitno da priča bude dobra (ili da ste baš uletjeli u medijski kvalitetno pokriveni rat), ali i autentična jer i Netta i Konstrakta su potpuno izgrađene i same po sebi zanimljive izvođačice čiji nastupi nisu bili na silu sklepani kako bi na bini postojalo nešto što će odvući pažnju ili od nezanimljive pjesme ili od nekarizmatičnih izvođača. Hrvoje Marjanović za Index.

01.12. (13:00)

Dobro je poslušati koji dobar savjet

MAKK ’22 – autorsko pravo i zanimljive radionice

Međunarodna autorska kreativna konferencija (MAKK) mjesto je susreta hrvatske kulturne i kreativne industrije. Okupljaju se kreativci i umjetnici, kao i stručnjaci iz medija, državnih institucija, udruga… Očekivano, najveće zanimanje autora i glazbenika izazvala je radionica izraelskog autora Dorona Medalieja „Listening session with Eurosong winner“. Glazbeni profesionalac s 500 napisanih pjesama, jedan od vodećih autora u Izraelu, te autor pjesme „Toy u izvedbi osebujne Nette 2018. godine, preslušavao je prijavljene pjesme domaćih glazbenika i davao konkretne komentare na njihove demo snimke. Posebno ga je oduševila pjesma grupe Ogenj „Kaj ne bi bilo“, za koju je rekao da bi bila među top 3 pjesme na Euroviziji kad bi ju Hrvatska poslala na natjecanje. Objasnio je kako je potrebno pronaći nešto što je čudesno i autentično, ali da Hrvatska uvijek šalje nešto drugo. Nije stvar u tome da se na Euroviziju pošalje nešto sa sela, nego da se tradicija upari s modernim zvukovima i ritmovima, ali da izvođači ne budu neki čudaci nego cool likovi s margine. Glazba

28.11. (23:00)

A sada nešto sasvim drugačije

Mimika Orchestra – Altur Mur: Svojevrsna opera hrvatskog etna na nu-jazz/fusion način

Mimika, odnosno Murtić je nastavio tamo gdje su stali nekadašnji Putokazi još prije dvije decenije, ovaj puta daleko dublje u folklornu egzotiku premda su dva najavna singla, prvenstveno kratki “Fondo” u lagodno-lepršavom revijalnom pop izdanju, a potom daleko turobniji i mračniji “Thalassa” (more) bezecirani za primamljivu radio difuziju. Ovaj potonji je Current 93/ Death in June neo-folk s dark-wave supstraktima, a oni su vrlo širokog raspona, ovdje sakriveni od drone industriala, ali su obuzeti disonantama synthova i duhača u valovitim periodima zboreći o utapljanju ljubavnika, inače jednog od dva glavna lika koji se protežu cjelokupnom fabulom albuma. Isporučen je sjajan, veliki album domaće produkcije odvojivši se od stereotipnih etno i jazz klišeja ušavši glavom u srž umjetničke sfere modernog izraza. Terapija

25.11. (21:00)

Electronica's not dead

Röyksopp – Profound Mysteries I-III: novi život nakon neizbježnog kraja

Godine 2014. Röyksopp su snimili album „The Invevitable End“ kao svojevrsni epitaf i oproštaj od formata albuma, koji su, kako su sami rekli, s tim albumom iscrpili do kraja, a na koncu se ni oni nisu mogli složiti što su snimili. Dok je Berge tvrdio da je to komad „tamne energije“, za Bruntdlanda je bio „tužan, ali jako topao“. Nakon osam godina šutnje, Röyksopp su tako samo u jednoj godini objavili tri albuma od kojih je svaki od ukupno 30 glazbenih brojeva i vizualno osmišljen. Dakle, cijela „Profound Mysteries“ priča funkcionira i u vizualnom segmentu, ali je itekako od njega odjeljiva kao samostalni i zasebni glazbeni svijet. Nakon učestalog preslušavanja sve jače i jače nameće kao trosatno pop putovanje bez premca u ovoj godini. Jednostavno kazano, predivan spoj svježeg nadahnuća i povijesti plesne glazbe. Ravno do dna

25.11. (08:00)

Dobar je taj 80's revival trend

BluVinil – Zna li itko tajnu srca? : Spremni za osvajanje srca šire publike

Nakon debi albuma i uspjeha singla “Apaši” pjevač i glavni autor Matej Nakić je s grupom nastavio u istom smjeru i znalački kombinirao utjecaje Indexa, dalmatinske šansone i novog vala. Iako nemaju hit veličine “Apaša”, ali pokazuje bend koji u rasponu od dvije godine nije sjedio na lovorikama, nego se razvijao. U svijetu vrlo nemelodičnih ili banalno melodičnih pop izvođača BluVinil se ističe poznavanjem povijesti pop muzike i pametnim korištenjem njenog nasljeđa. Ako u jednadžbu ubacimo autorski nerv pjevača Nakića, rješenje se doima očekivano – “Zna li itko tajnu srca” je ozbiljan pop album koji i u svojim vedrijim trenucima ne klizi u banalnost. Ravno do dna