Osveta "Kulta Plave Kamenice": Kako se Butković oštrim, ali ne nužno i pravednim perom, zamjerio brojnim ugostiteljima - Monitor.hr
Ponedjeljak (19:00)

Osveta se prvo marinira, pa servira

Osveta “Kulta Plave Kamenice”: Kako se Butković oštrim, ali ne nužno i pravednim perom, zamjerio brojnim ugostiteljima

Butković, naime, nije zaštitio svoj brend. Još prošle godine, kuhar i vlasnik restorana Mario Mandarić se registrirao kao vlasnik žigova Kult Plave Kamenice i Plava Kamenica i strpljivo čekao pravi trenutak da ga javno ponizi. Ako nemaš osnove poslovne pismenosti, nisi zaštitio svoj brend, tko si ti i odakle ti pravo da ikoga prozivaš za neprofesionalnost. Ne želim ulaziti u kuloarske priče, ali puno sam puta vidio da neke ljude na našoj gastro sceni uzdiže u nebesa bez razloga, dok one koji bi to zaslužili kritizira – pojasnio je Mandarić (Večernji). Što se tiče prava na domenu, trebaju se ispuniti tri uvjeta – ime domene, pravo ili legitiman interes i registracija suprotna “načelu savjesnosti i poštenja”. Domena automatski ne pripada onome tko ima zaštićen žig, ali teoretski bi mu pod određenim uvjetima – mogla pripasti. Netokracija… Rijeka Danas ističe kako bi se na portalu na kojem dugo koriste to ime mogli pozvati na to da je žig registriran na lošoj vjeri i zbog pokušaja pritisaka na medij poništiti žig. Sapunicu komentiraju i na Forumu


Slične vijesti

Danas (07:00)

Skuhali juhu, ali zaboravili zaštititi recept

Jurkas: Kad bi se Michelinu dalo zaigrati ironijom, Mario Mandarić dobio bi prvu zvjezdicu za pravni gastronomski humor godine

Dok su fol anonimni autori portala Kult Plave Kamenice godinama servirali recenzije s visoka, docirali restoranima i koketirali s elitizmom ‘insajderskog ukusa’, jedan je chef, koji zna da su brend i ime ponekad vrijedniji od tanjura, napravio ono što bi svaka dobra konoba učinila: zaključao vrata i stavio ključ u džep. Priča, međutim, nije samo o pravnom triku i brzom refleksu jednog kuhara nego i o fenomenu nemara, točnije poslovne lijenosti u digitalnom dobu u kojem se svatko smatra ‘autoritativnim glasom’ bez formalne registracije. Mario Mandarić je, svjesno ili ne, povukao genijalan medijski potez: razotkrio koliko su krhki temelji digitalnih ‘kulteva’ kad im se oduzme brend i ime. Jer, ako je moguće da se najpoznatiji hrvatski gastro-portal nađe u situaciji da mora moliti za dozvolu korištenja vlastitog imena, što to govori o svima ostalima? Možda da je vrijeme da gastronomija prestane biti samo tanjur i postane lekcija o autorskim pravima, integritetu i odgovornosti. Anđelo Jurkas za Mixer… Stvar komentiraju i na Forumu.

Ponedjeljak (13:00)

Tko pod drugim brend kopa, sam u žig upadne

Kuhar Mario Mandarić registrirao “Kult Plave Kamenice”, portal ostaje bez vlastitog brenda?

Chef i poduzetnik Mario Mandarić objavio je da je službeni nositelj žigova “Kult Plave Kamenice” i “Plava Kamenica”, pozvavši sve koji ih koriste da kontaktiraju njegova odvjetnika. Portal Kult Plave Kamenice reagirao je kratko porukom da sve rješavaju njihovi odvjetnici. Romano Bolković javno je kritizirao propust portala da zaštiti svoj brend, nazvavši slučaj primjerom poslovne naivnosti i ozbiljnog propusta u profesionalnosti medija koji se godinama predstavlja kao autoritet gastronomske scene.

Mandarić je, nakon godina javnih kritika koje je taj portal upućivao njemu i njegovim projektima, jednostavno iskoristio pravnu prazninu. ‘Kupio sam i registrirao ono što je bilo slobodno – nešto što su oni sami zanemarili. Ako desetljeće prozivate druge da nisu profesionalni, a ni sami ne štitite vlastiti naziv, to govori sve o razini poslovne ozbiljnosti’, komentira Mandarić. Index, Jutarnji

15.06. (00:00)

Braća po juhi

O jednoj malograđanskoj polemici ili: Kad je ajngemahtes, u mene su svi na berajt

Na Kultu Plave Kamenice, bez konkurencije najrelevantnijem hrvatskom glasilu o gastronomiji, kulturi prehrane i prehrambenom hedonizmu, Davor Butković govori dvije važne stvari: ajngemahtes nije, niti je ikad bio dio “zagrebačke građanske kuhinje, a osobito ne simbol zagrebačkog građanskog identiteta”, nego je ajngemahtes novokomponirana izmišljotina devedesetih; i drugo: “Zagreb uopće nema gastronomski identitet”. U vrijeme kada je u Zagrebu poneko spremao ajgemahtes, recimo oko godine 1908. ili 1912 zagrebačko je građanstvo pretežito bilo bečko ili švapsko, ali kako je Zagreb u kulturnom i u svakom drugom smislu rastao, tako je i njegovo građanstvo bivalo identitetski raznoliko. Istina, 2025, iz malograđanske, neuke, nepismene perspektive, ili iz perspektive kulturne represije fašistoidne desnica, jedino zagrebačko građanstvo koje je prihvatljivo je ono – ajngemahtes građanstvo. Miljenko Jergović o juhama kao simbolu identiteta.

31.10.2024. (19:00)

Zaokret za 180 stupnjeva nekadašnjeg 'Princa tame' - u slast

Jergović: Davor Butković i život u skladu s Kultom Plave Kamenice

Usporedo s političkim novinarstvom, Butković se još u ona davna vremena počeo baviti vinima, gastronomijom i restoranima. Prvi je ozbiljno i sustavno o tome počeo pisati, dražeći i time maštu svojih protivnika. Pjenušci, kavijar i guščja pašteta u našeg svijeta izazivaju gnjev, pogotovu među onom društveno-politički angažiranom čeljadi, koja ima novca za sve troje, ali drži da se ovakve stvari konzumiraju potajice. On se, međutim, raspričao i raspisao, i s vremenom stvorio je cijeli jedan metajezik hrvatske novinske enologije i gastronomije, koji će, kada za to dođe vrijeme, malo-pomalo preuzeti i njegovi dojučerašnji neprijatelji. U neka doba je s najužim suradničkim klubom – koji je, koliko znam, a mislim da dobro znam, brojao još jednu jedinu osobu – pokrenuo portal Kult Plave Kamenice, u čijem podnaslovu kao moto stoji “Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji”.

Pritom, on doista, kada je o hrani i piću riječ, nije ni sektaš, ni elitist. Na Kultu Plave Kamenice, tom jednom od najugodnijih i kulturno najinstruktivnijih mjesta na ukupnom hrvatskom elektronskom premrežju, čitat ćete, možda, mitove i legende kako se nekad jelo u Nomi, kod Renéa Redzepija ili, u zagrebačkoj mitološkoj interpretaciji, u Marcellinu, kod Marija Čerhaka, ali će vam u istom tonu, uz jednako poštovanje, biti iznesena pripovijest o Tvornici pljeskavica kod Koste. Miljenko Jergović za svoj blog