Pavičić: Serija "Great" koja će sasvim razbjesniti Ruse - Monitor.hr
10.05. (23:00)

I oduševiti sve ostale

Pavičić: Serija “Great” koja će sasvim razbjesniti Ruse

Katarina Velika (1729.-1796.) najdugovječnija je, a možda i najvažnija vladar(ica) koju je Rusija ikad imala. Njemica, rođena pod imenom Sophie von Anhalt-Zerbst, postala je vladarica Rusije nakon što je u 33. godini pučem svrgnula svog muža. Vladala je Rusijom 34 godine, i to uspješno. Proširila je ruski teritorij. Uvela je u Rusiju obavezno javno školstvo, eliminirala crkvene veleposjede, dopisivala se s Voltaireom, bila patron umjetnosti i znanosti, stvorila današnji Eremitaž. Sve bi to bilo kudikamo manje intrigantno da ova prosvijećena apsolutistica nije bila ujedno i žena, k tome osebujna žena. Bila je izrazito promiskuitetna, nizala je ljubavnike, posljednji od njih bio je 44 godine mlađi od nje… Nije stoga čudo da je Katarina Velika predmet fascinacije te učestalih književnih, filmskih i TV obrada. No nitko dosad nije napravio ništa što bi i približno bilo tako subverzivno kao što je serija Tonyja McNamare – piše Jurica Pavičić o TV seriji Great.


Slične vijesti

Nedjelja (22:30)

Jugoklasika

Jurica Pavičić: Naša je uloga da sudjelujemo u cirkusu samoegzotiziranja za oči kolonijalnog promatrača

Odličan tekst Jurica Pavičića o Adidasovoj reklami za novu liniju tenisica Jugoplastika: Adidasova reklama izvrgnula je taj mit u mit o balkanskom nestašluku, sirovom talentu, iracionalnom instinktu i samodestruktivnosti. Brend “Jugoplastika” prilagođen je orijentalističkom konstruktu Balkana koji je već poodavno ocrtan, a koji su završno cementirali balkanski veletrgovci egzotikom: Bregović, Kusturica, Marina Abramović… Nije više na nama ni da proizvodimo tehnokratske proizvode, produkte racionalne modernosti. Na nama je da igramo svoju ulogu: a ta je uloga da “budemo Paško”. Da sudjelujemo u cirkusu samoegzotiziranja za oči kolonijalnog promatrača. 

Subota (18:30)

O mrtvima iskreno

Pavičić: Diego Maradona je bio velik, ali istodobno i – tako mali

On je bio nesavršeni propalica, prestupnik i delinkvent s kojim se lako bilo identificirati. Nudio je ljudima užitak kršenja pravila – svih pravila: sportskih, zakonskih, ćudorednih, političkih. Pružao je masi isti libidinalni užitak koji im pružaju populistički vođe poput Keruma, Trumpa ili Borisa Johnsona. Poručivao je da pravila više ne vrijede, a oni koji su ga slijedili uživali su u tom olabavljivanju stege kao što uživate kad skinete tijesnu cipelu. Maradona je bio populist prije populista. Piše Jurica Pavičić za Jutarnji list

Četvrtak (18:30)

SF RH

Jurica Pavičić o najboljim hrvatskim filmovima: Velika većina nastala – u Jugoslaviji

Od dvadeset najboljih hrvatskih filmova, prema nedavnom izboru hrvatskih filmskih kritičara, samo četiri su nastala u RH, svi ostali u SFRJ, primijetio je Jurica Pavičić. ‘Što je Iva snimila’ (2005) Tomislava Radića, je deseti, Brešanov ‘Kako je počeo rat na mom otoku’ (1996) je četrnaesti, ‘Oprosti za kung fu’ (2004) Ognjena Sviličića petnaesti, a Matanićev (2016) ‘Zvizdan’ šesnaesti (prvi je ‘H-8’). Među prvih 20 nema ni jednog filma nastalog nakon SFRJ (prvi je ‘Surogat’), dok su se dokumentarni filmovi očito poboljšali – među prvih 20 našlo se čak 8 dokumentaraca nastalih nakon 1990. (prvi je ‘Od 3 do 22’).

Četvrtak (12:30)

Grižnja savjesti d.d.

Jurica Pavičić: Dinamična i napeta krimi-serija ‘Miljenici Mide’ o bizarnim ubojstvima

Predsjednik uprave velike korporacije dobije pismo organizacije koja se naziva Miljenici Mide, a koja traži od njega velike novce, u suprotnom će Mide ubijati – ali ne junaka ni njegove bližnje nego slučajno odabranu osobu. On odbije, a ubojstva počnu… Jak adut serije je Luis Tosar, odličan glumac kojeg podrobniji poznavatelji iberskog filma poznaju kao svojevrsni španjolski miks Brucea Willisa i Pavla Vuisića. Serija je dinamična i napeta, Londonova domislica zanimljivo razrađena – piše Jurica Pavičić u streaming preporuci.

15.11. (16:30)

Simetrija po HDZ-ovskoj osi

Pavičić: Ključna spoznaja nakon presude u aferi Fimi-Media: Od 2008. do danas Hrvatska se nije bitno promijenila

Kad čovjek čita o županjskom skandalu s kulenom, ne može se oteti dojmu kako je korupcija u Hrvatskoj postala – kako to ono zovu etnolozi? – “potonulo kulturno dobro”. Ne može se oteti dojmu da gledamo reprizu jednom već ispričanog velikog zapleta, ali smežuranog, svedenog na majušnu, tragikomičnu, provincijsku razinu. I afera Fimi-Media i afera kulenmedia po svojoj su političkoj strukturi slične. U oba slučaja imali ste malog, nedodirljivog vladara: jednom majušne Republike, drugi put majušnog Grada. I u jednom i u drugom slučaju taj je vladar bio šef HDZ-a. I u jednom i u drugom slučaju taj je vladar pod sobom imao javne tvrtke i poduzeća, s pripadajućom pješadijom stranačkih foteljaša. I u jednom i u drugom slučaju naložio im je da kupuju nešto što im nije trebalo od tvrtke kojoj je trebalo pumpati prihod. Piše Jurica Pavičić za Jutarnji list

12.11. (22:30)

Za gledanje - uvijek

Jurica Pavičić: ‘Nikad, rijetko, ponekad, uvijek‘ – punokrvna drama o pobačaju sa sjajnim likovima

‘Never, Rarely, Sometimes, Always’ izvanredan je film. Autorica svoje junakinje razumije, ali ne patronizira. Njihovu ‘pro-choice’ situaciju shvaća, ali ih ne pretvara u heroine. Proceduru pobačaja prikazuje s brižljivom točnošću. Film Elize Hittman je punokrvna drama sa sjajnim, zaokruženim likovima… Jedan od apsolutnih filmova godina, a glumica/kantautorica Sidney Flanigan glumačko otkrićepiše Jurica Pavičić o filmu o tinejdžerici iz Pennsylvanije koja odlazi u New York na pobačaj.

08.11. (19:30)

Skup sport za prosječnog Hrvata

Pavičić: Penava želi Vodotoranj pretvoriti u Dubrovnik. Tko su ljudi koji će ići tamo i plaćati 65 kuna?

U vukovarski vodotoranj, međutim, neće dolaziti vancouverski IT menadžeri i švedske arhitektice. Tamo će dolaziti školske ekskurzije, tako slične ekskurzijama na koje smo mi išli 70-ih. Nastavnici će u taj vodotoranj voditi djecu kao što su nas vodili na Kozaru i Rudušu, a djeca će jednako nezainteresirano kao i mi 70-ih zvjerati okolo i kopati nos. U vodotoranj će dolaziti isti oni koji i danas dolaze na vukovarske komemoracije, na kolone sjećanja i Dane domovinske zahvalnosti. Dolazit će ljudi kojima je u gorem slučaju s ratom život stao, a u boljem (no, svejedno lošem) rat im je bio dostignuće života, jedino stvarno pravo što im se u životu dogodilo. Dolazit će ljudi kojima će taj komemorativni izlet u Vukovar ili Knin biti jedini turizam. Jer, dobar dio njih nema novca da bi putovao u inozemstvo. Uglavnom ne rade. A oni koji rade, sigurno neće ljetovati u radničkom odmaralištu, i to zato što odmarališta više nema. Nema ih zato što smo svijet u kojem su odmarališta postojala uspješno pobijedili u ratu 90-ih. To su – ukratko – ljudi kojima Penava namjerava naplaćivati 65 kuna. Piše Jurica Pavičić za Jutarnji list

08.11. (14:30)

Dah originalnosti u klasičnom žanru

Pavičić: Ferić je napisao nacionalni roman. I, misterioznim čudom, ostao Ferić

Ferićevim prozama dominirali su motivi bolesti i smrti, seksualnosti i seksualnog prekoračenja, a taj imaginarij nelagodnog katkad je počivao na autobiografskim detaljima. No, Ferić – takav kakav jest – nije se činio kao pisac od kojeg očekujete pripovijedanje o zavičaju, rodu i precima. Ispada: krivo. Jer, novi roman Zorana Ferića “Putujuće kazalište” upravo je roman o zavičaju, rodu i precima, upravo onakva vrsta povijesno-familijarne sage s kakvom u Hrvatskoj postajete ozbiljno prihvaćen pisac. Stoga čitatelj koji uzme u ruke “Putujuće kazalište” sebi neizbježno mora postaviti pitanje: koliko je Ferić, ušavši u dvorište toliko iscrpljenog žanra, ostao Ferić. Piše Jurica Pavičić za Jutarnji list

01.11. (18:00)

Iz ropotarnice alternativne povijesti

Pavičić: Priča o ženi koja je jednog davnog dana na svoj 50 i neki rođendan dobila 8 mm amatersku kameru

Za povratak Tatjana Ivančić iz anonimnosti vjerojatno je najzaslužnija filmologinja i filmska kustosica Petra Belc koja već nekoliko godina ustrajno prekapa po jugoslavenskom alternativnom i neprofesijskom filmu, istražujući zaboravljene i prešućene autore, mahom ženske. Domaći film – jednako profesionalni kao i amaterski – bio je uvelike boy’s club jakih mačo tipova koji su formirali kanon i ukus. Zahvaljujući Belc, danas znamo da je ispod tog alfa-mužjačkog svijeta bio cijeli podzemni tok manje poznatih autorica, a mnoge od njih – Vukicu Đilas, Bojanu Vujanović, Biljanu Belić, Tatjanu Ivanišević – Belc je antologizirala i prikazala u više retrospektivnih programa. Mnoge od tih autorica nose zanimljive ljudske priče, no ni jedna vjerojatno nije tako intrigantna kao životna priča Tatjane Ivančić: domaćice koja u 55. godini otkriva strast za kameru, počinje snimati, da bi njeni radovi danas došli do Berlina i Berkeleyja. Piše Jurica Pavičić za Jutarnji list