Pavičić: Svatko tko je u Hrvatskoj prošao 90-e i psihološko ostraciziranje Srba prepoznat će puno sličnosti - Monitor.hr
27.09. (11:00)

Ekranizirana baskijsko-španjolska problematika

Pavičić: Svatko tko je u Hrvatskoj prošao 90-e i psihološko ostraciziranje Srba prepoznat će puno sličnosti

Aramburuov roman spada u one romane koji se naoko čine lakim za scenarističku razradu. Kad čitate “Patriju”, čini vam se kao da je pisac za scenarista nekako već sve unaprijed napravio. Roman je dinamičan, montažno mišljen, ima preciznu i filmski nadahnutu dramaturgiju, ima mnogo prizora fizičkog djelovanja koji se lako pretvaraju u scene. Ima podosta trilerskih strategija i jasnu tročinsku strukturu. No, svaki učitelj scenarija poučit će učenika kako su upravo takve proze – naoko “scenarij po sebi” – strašno opasne i mogu se izvrgnuti u tvrd orah. Takav je, ispostavilo se, slučaj i s “Patrijom”. Ne mogu se oteti dojam da su Gabilondo i suradnici podcijenili izazove Aramburuova romana. Napravili su stoga seriju koja je, blago rečeno, mogla biti bolja. Piše Jurica Pavičić za Jutarnji list


Slične vijesti

Ponedjeljak (18:00)

Drugi amandman na hrvatski način

Pavičić: Pred 35 godina bili smo Massachusetts. U međuvremenu smo postali Teksas, Nebraska…

Mladog napadača izravno je ubila puška iz vlastite ruke. Ali, njega su neizravno ubile puške iz vitrina, puške ispod ormara, puške na počasnom mjestu iznad vrata, ubile su ga puške na muralima, puške na navijačkim banerima i automobilskim šoferšajbama. Iz rata je izišla cijela jedna generacija nepovratno opijena fetišizmom oružja, taj je fetišizam prenijela na djecu, a ta su djeca odrasla u tom pijanstvu. Odrasla su zadojena patrijarhalnim kultom herojstva, fascinirana nasiljem i nacijom, duboko frustrirana što im je uskraćena povijesna prilika da i sami malo ratuju. Piše Jurica Pavičić za Jutarnji list

Nedjelja (23:00)

Read-Write Memory

5 omiljenih knjiga Jurice Pavičića

O čemu govorimo kad govorimo o ljubavi – Raymond Carver
Kad su se priče Raymonda Carvera prvi put pojavile kod nas uknjižene u novosadskom izdanju, za mene je – kao i za mnoge u mojoj generaciji – to bilo kao da nas je oprljila struja. Efekt je vjerojatno bio nalik onom koji su imali ljubitelji sympho-rocka 70-ih kad su prvi put čuli Ramonese ili Clash. Carver je bio poput blagoslovljenog pljuska, velike, dobrodošle čistke. Sljuštio je s literature svu kićenost i trbuhozborstvo i ogolio je na bazično: lik, priča, svakodnevni ambijent. Dugo sam Carvera pokušavao oponašati, nevješto. A onda sam shvatio da ne trebam slijediti njegov stil, nego metodu, pogled na svijet i ljude… i tako o još četiri knjige piše Jurica Pavičić na Indexu.

14.10. (15:00)

O mladosti, o ljubavi, o smrti...

Film Ivana Ramljaka: Kako je ep o generaciji 90-ih postao dokumentarac godine

“O jednoj mladosti” otpočeo je kao dokumentarni portret, kronika života i smrti jednog prijatelja. No, pretvorio se u nešto više, u svojevrsni generacijski “statement” naraštaja rođenog koncem 70-ih, premladog da aktivno prođe rat, a dovoljno starog da im taj rat i poraće upropaste mladost. Naraštaja koji je bio premlad za pušku i epski heroizam, a prestar da profitira od internetske globalizacije, piše Jurica Pavičić.

12.10. (11:00)

Stvarnosna proza stvarnija od života

“Hrvatski narodni običaj” mešetarenja u središtu: Pročitali smo novi roman Jurice Pavičića

Novi roman Jurice Pavičića, “Prometejev sin” u njegovu registru progovara o “hrvatskom narodnom običaju” mešetarenja nekretninama kojim su se mnogi od stvaranja države obogatili na mutne načine. Provodni lik romana, Gorki Šain, policajac otprije poznat publici, ovaj je put smješten na vlastito ognjište, otok na kojem u ime poslodavca Smart Solutin Estate pokušava što jeftinije kupiti atraktivno zemljište po što nižoj cijeni. Kao sin bivše narodnog heroja koji je na otoku proglašen zločincem uvodi nas u moralna preispitivanja kapitalizma i socijalizma, a sve to Pavičić ocrtava jezikom izvornog dijalekta te zaokružuje priču svima poznatim motivima mita i korupcije iz novije povijesti. N1

11.10. (11:10)

Jurica Pavičić: Patriotski samoviktimizirajući spektaklu bez greške

Žbanić je pokazala istu onu vještinu koju je prije 16 godina demonstrirala u “Grbavici”: da je u stanju ilustrirati političku poruku, biti glasnogovornik nacije, a da pri toj zadaći pogodi politički i filmski podesnu formu… Uspjela je napraviti nešto sasvim blisko patriotskom samoviktimizirajućem spektaklu, napravila je film koji progovara o nacionalnom samopoimanju bošnjačkog kolektiviteta, a da nije napravila nijednu od grešaka kakve su takvim filmovima svojstvene – piše Jurica Pavičić o filmu ‘Quo Vadis, Aida?’ kojeg, očito pod jakim dojmom, velikim dijelom prepričava.

10.10. (22:00)

Srebrenica na velikom platnu

Pavičić: Novi film Jasmile Žbanić bavi se najvećom temom bošnjačkog nacionalnog samopoimanja – Srebrenicom

Žbanićkin film o Srebrenici, pod naslovom “Quo Vadis, Aida?”, prikazan je premijerno pred svjetskom publikom početkom rujna na festivalu u Veneciji. Ako je bilo onih koji su bili skeptični spram patriotskog samoviktimizirajućeg spektakla – a sam nisam bio daleko – nakon premijere su takve skepse zgasnule. Film je u Veneciji dočekan s iznimnim pohvalama. Dio novinara, poput kolege iz Novog lista Dragana Rubeše, jako je zamjerio mletačkom žiriju što filmu nije dao službenu nagradu. Ipak, film sarajevske redateljice pokupio je nekoliko neslužbenih nagrada i sabrao superlativne kritike. One su, treba odmah reći, zaslužene. Piše Jurica Pavičić za Jutarnji lit

04.10. (13:00)

Bezumni urbanizam

Pavičić: Kako se kroz priču o jednoj livadi može ispričati čitava povijest novije Hrvatske

Na slučaju Duilovo jasno se iskazuju i klijentizam hrvatske lokalne politike, i problematična uloga medija, i pravna nesigurnost, i dugoročni poraz urbanističke struke. Na slučaju Duilovo jasno se očituje čak i toksična uloga koju u Hrvatskoj ima vrhunski sport. Sva, baš sva gnjilež promašene države jasno se da demonstrirati na jednoj anonimnoj, bezveznoj livadi… I cijela ta tajna povijest Duilova ostala bi debelo skrovita da ovog tjedna zagrebački investitor Ciril Zovko nije istupio u više hrvatskih medija i napao trenutnu gradsku vlast što koči njegov grandiozni projekt na Duilovu. Zovko – koji je zemljište kupio od tenisača – zamislio je na prostoru Duilova četiri nebodera s vrtoglava 22 kata od kojih bi tri bila stambena, a jedan hotel. Piše Jurica Pavičić za Jutarnji list

25.09. (21:30)

Umjetnik je ovaj puta ostao neshvaćen

Novi film Charlieja Kaufmana – struja svijesti koja se teško ekranizira

Ono što je u Reidovom romanu struja svijesti koja se razlaže u pripovjedačeve projekcije i fantazije, kod Kaufmana se tek svodi na neugodan odnos već od starta nefunkcionalnog para. Kaufmanov je film, bar meni, ostavljao dojam zagonetke bez ključa i rješenja, koji pokazuje pokazuje da se metafikcijska postmoderna proza teško ekranizira, piše Jurica Pavičić.