Britanski gitarista Rob Marshall objavio je svoj prvi solo album kao Humanist, na jednoj od jačih pjesama pjeva mu Dave Gahan iz Depeche Mode.
Dylan je pjesmu napisao nakon turneje u Engleskoj. Navodno je bio nezadovoljan glazbenom industrijom i predodžbe njega kao “glasnika generacije”. Za pretpostaviti je kako zapravo pjeva sam sebi. Pjesma je započela kao dugačka, prozno-tekstualna balada, koju je skratio na šest minuta i dvanaest sekundi. Stvar kombinira elemente rocka i folka, smatra se jednom od najvažnijih pjesama u povijesti popularne glazbe. Promijenila je percepciju rock glazbe kao umjetničkog oblika i imala ogroman utjecaj na glazbenu industriju. Rolling Stone magazin ju je rangirao kao najbolju pjesmu svih vremena na svojoj listi 500 najboljih pjesama svih vremena – kažu na temi Pjesma dana, u kojoj svi slobodno mogu komentirati ovu legendarnu stvar, i to prigodnu kada A Complete Unknown igra u kinima.
Na Forumu su ponovno pokrenuli Pjesmu dana sa suradnjom Marka Lanegana i Dukea Garwooda: pjesma je u suštini jednostavan, oskudan i fin elektro blues, s naglašenim vokalom, zvuk vrlo tipičan za marka i dukea kada rade zajedno, s tim da je na njihovom prvom albumu zvuk bio čist i kristaliničan, a ovdje je mračniji, dublji, malo u nekom crnom mulju (al na dobar način). tematski može biti svašta, ovo je po meni možda i ljubavna pjesma, posveta ili jednostavno oda ljubavi prema (određenoj) životinji / životinjama kao našim s ljubavlju izabranim životnim suputnicima – kažu u uvodu, dok drugi forumaš kaže kako mu baš paše za ovo prosinačko jutro. Priključite se i vi, preslušajte, komentirajte…
Mlada glazbenica iz Beča, koju možete čuti ukoliko slušate FM 4 i slične (odlične) radio postaje.
Arooj Aftab rođena je i odrasla u Pakistanu, od punoljetnosti je u New Yorku gdje je s grupom cijenjenih glazbenika snimila svoj treći album ‘Vulture Prince’, posvećen bratu koji je umro dok je album nastajao (intervjui s pjevačicom i skladateljicom sugeriraju da je umro od svoje ruke). Napisan je kao sredstvo izlaska iz tuge i gubitka, a žanrovski je vrlo fluidan – kombinira klasičnu, južnoazijsku glazbu, jazz, čak malo trance i reggae. Vanvremenski je, a i za sve generacije.
Alewya je londonski model egipatsko-etiopskih korijena, a za svoj gušt radi ilustracije i glazbu. Moses Boyd je engleski jazz bubnjar. Njihova zajednička pjesma ‘The Code’ je, pa – bomba!
Bartees Strange karijeru je počeo u emo bendu, onda je obrađivao The National, ovu jesen objavio je svoj prvi solo album, kolekciju koja kombinira žanrove, a opet plovi između njih.
Matt Berry je inače glumac, komičar, a glazba koju piše je lijepi engleski folk-rock. Posljednji album ‘Phantom Birds’ mu je baš krasan, a od pjesama ondje izdvaja se ‘Take a Bow’.
“To je u principu surferska pjesma napravljena na pankerski način. Jedna lijepa, brza i zabavna pjesma o friškom voću” – kaže Gobac o pjesmi.
“Sretni ljudi” naziv je pjesme koju je Mile Kekin skladao za kampanju koalicije Možemo!, Nova ljevica, Radnička fronta, ORaH, Zagreb je naš! i Za grad.
Hej gospon šovinst
Uredan i čist
Javi svojima
Moje tijelo, moja stvar
Izađimo iz kružnog toka borba će bit žestoka
Sanjao sam sve se budi, a oko mene sretni ljudi