Malo žešći karneval
Po’ metra crijeva – Boškarin IV: između Dylana Doga i Scooby-Dooa
Po’ metra crijeva prvaci su žanra koji nazivaju ča-metalom, žestoke glazbene struje koja standardnom rock instrumentariju dodaje i primorski puhački instrument sopile. Ovaj egzotični dodatak njihovom zvuku dodaje tradicijski ton kojemu pridonose i povremeno vokaliziranje u istarskim ljestvicama. Dodamo li svemu tome i tematiku pjesama koja često pokriva lokalnu mitologiju koja je ionako puna raznih štriguna i inih bića koja vrebaju iz mraka, pred nama je proizvod koji igra prema pravilima metal kulture, ali se među ostalim izvođačima izdvaja svojim jedinstvenim elementima i stilom. Na “Boškarinu” nastavljaju ples po tankom ledu, s jedne strane jašući na postulatima metala čiji zagriženi fanovi zbog izražene humorističnosti tekstova i world music elemenata možda neće oduševljeno prihvatiti njihovu glazbu, dok oni koje bi možda upravo te stvari privukle neće lako prihvatiti žestinu i oštrinu muzike. Ravno do dna