'Čovjek koji ne zna šutjeti'
Postnikov: Bezinović u svom govoru ne govori samo o sebi, nego koristi priliku za aktivističku poruku
Naslov najboljeg europskog dokumentarnog filma, “Fiume o morte!” Igora Bezinovića, skraćeno se piše “Fomo”. To valjda objašnjava zašto je nakon berlinske dodjele Europske filmske nagrade u domaćim medijima zavladao fear of missing out: nema tko Bezinoviću nije čestitao i nema kome se istovremeno nije učinilo da je, na neki način, dobitnik i on sam. Ili ona sama.
Primjećujete, naravno, kolika je razlika kada o filmu “Fiume o morte!” govore oni koji su ga stvorili, a ne oni koji ga se sjete prigodno, u povodu međunarodnih nagrada. Tamo Grad, Država, Institucija. Ovdje antifašizam, besmisao rata, prigovor savjesti, otpor militarizaciji. Tamo politika koja se pretvara da govori o umjetnosti. Ovdje umjetnik koji progovara o politici. I to o politici mira i antiratnog pokreta.
Sve to ne znači da nagrada Evropske filmske akademije nije “povijesni uspjeh za Rijeku”, kao što kaže Iva Rinčić, samo što to onda ne može biti nagrada za gradonačelnicu koja se ograđuje od antifašističkih prosvjeda. Boris Postnikov za Novosti





