Rade Šerbedžija: Talentirani pojedinci su rijetki i uglavnom osamljeni - Monitor.hr
03.05.2020. (09:00)

Rade Šerbedžija: Talentirani pojedinci su rijetki i uglavnom osamljeni

I naš se privatni život, sa svojim navikama i manirama, drastično promijenio. Nestalo je žurbe i one mahnite jurnjave koja je uistinu sličila na akcijske filmove. Odjednom imamo više vremena i kvalitetnije ga provodimo. I pokreti su nam se na čas usporili. Sve je nekako postalo ljudskije i prirodnije, zapravo po mjeri čovjeka, kako bi se reklo… – priča Rade Šerbedžija između brojnih tema u dužem intervjuu za Večernji.


Slične vijesti

Prekjučer (14:00)

Da se vratimo sto godina unazad...

Dežulović za Novu S: Znamo protiv čega smo, ali ne znamo zašto

Boris Dežulović u razgovoru za Novu.rs su da se povijest frapantno ponavlja, jer se današnji svijet suočava sa sličnim problemima (uništena srednja klasa, krupni kapital, ponižena nacija) kao Njemačka 1920-ih. U kontekstu Srbije, ključni problem je što se zna protiv čega se bori (režima), ali nedostaje jasna vizija zašto i ideja “što poslije Vučića” (postvučićevska Srbija). Kritizira korištenje istih “svetosavskih” narativa protiv režima. Naglašava da je revolucija politika koja zahtijeva žrtvovanje osobnog komoda i “odlazak u šumu”, umjesto vođenja komotnih online revolucija. Povodom novog romana “Tko je taj čovjek?“

25.10. (13:00)

Zen i umjetnost održavanja glazbe na životu

Srđan Sacher: Iz Haustora sam otišao nakon što nas se odrekla i kritika i publika

Povodom dokumentarca Treći svijet, Sacher govori o nastanku istoimenog albuma (1984.), ističući da je u trenutku izlaska bio neshvaćen i loše primljen kod publike i kritike. Opisuje ga kao “out of the box” projekt koji se suprotstavio komercijalnim očekivanjima benda da ponovi hit poput “Moja prva ljubav“. Priznaje da je album bio uzrok njegovog odlaska, jer su se članovi benda okrenuli jedni protiv drugih zbog loše recepcije. Ističe da je s Vješticama volio svirati po Europi (npr. u Njemačkoj) gdje su se dokazivali pred publikom koja nije bila opterećena njihovim “minulim radom” i jugoslavenskom glazbenom “mitologijom”. Pričao je o počecima u Azri, gdje je Štulića doživljavao kao mentora, čovjeka koji je posvećen poslu i radi 100 do 200 posto. Opisuje svoj život izvan Hrvatske (Poljska, Češka, Latinska Amerika) i kako je, putujući, doslovno vidio kako funkcionira “Treći svijet” (latinoameričke zemlje), što je za njega bilo “razočarenje”. Primjećuje da se ta klasna raslojavanja i nepovjerenje kasnije počinju prenositi i u Europu, uključujući Zagreb.

23.10. (00:00)

Jugoslavija je mrtva, ali književni ratovi još pucaju

Postnikov: Jedina žrtva Jugoslavije bila je – jugoslavenska književnost

Novinar i kritičar Boris Postnikov govori o optužbama za “jugonostalgiju” nakon objave knjige Književna Republika Jugoslavija, pojašnjavajući da je cilj uspostavljanje slobode čitanja i kritike izvan strogih nacionalnih kanona. Prisjeća se rada u marketingu i uređivanja tjednika Zarez u vrijeme studentskih i aktivističkih prosvjeda. Govori o odnosu ljevice prema kapitalizmu te brani Hajduk i njegovu najuspješniju povijest pod petokrakom. Zaključuje da kritički osvrt na jugoslavenski period omogućuje učenje iz prošlosti, a da međunarodna prepoznatljivost postjugoslavenskih autora nadilazi domaće političke prepirke. Odbacuje optužbe o “jugonostalgiji” i ističe da se o Jugoslaviji danas smije govoriti samo negativno. Kritizirao je i Mirjanu Kasapović zbog, kako kaže, nepoznavanja književne teorije te dodao da su anacionalni autori poput Ugrešić i Matvejevića često bili žrtve nacionalističkih pritisaka. Novosti

21.10. (12:00)

Gladni rocka, siti gluposti

Predin: Povijest se ponavlja. 2025. je kao 1925., samo je danas Hitlera više nego ikad

Lačni na slovenskom znači ‘gladni’, a Franc je bilo najčešće ime u Mariboru. Bili smo gladni pravog rocka. A Franza smo policajcima opravdavali obožavanjem kompozitora Franza Liszta. Današnji su mladi hrabri bendovi samo ispod radara najkomercijalnijih medija, pa izgleda da nema bunta. Ima ga. Internet je pun odličnih mladih buntovnih autora. Moji su politički stavovi poznati. Liberte. Egalite. Fraternite. Antifašist sam, feminist i ateist. U ljudima cijenim njihovo znanje, talent, duhovitost i empatiju – kaže Zoran Predin za tportal. Za Jugoslaviju kaže da se i on prije raspada nadao ekonomskoj konfederaciji, čiju inačicu predviđa jednog dana kada sve bivše države uđu u EU. Tada će je napustiti i formirati neutralni blokovni sistem, vjeruje. Pričao je i o glazbi.

30.09. (14:00)

Jučer si bio prvi danas prezadnji

Damir Mišković u velikom intervjuu: “Ne mogu ja doživotno voditi klub”

Mišković je od 2012. godine predsjednik i vlasnik HNK Rijeka koju je tada preuzeo u financijskoj krizi. Prošlogodišnji prvaci trenutno su predzadnji na tablici. O čemu je pričao vlasnik u intervjuu za Novi list:

  • Rijeka nije prodana, konkretnih ponuda nema. Ako ponuda stigne, on će to prvi javno objaviti. Posao s američkim ulagačem propao je jer se ključni čovjek nije pojavio.
  • Ulazak u sezonu je loš, znam da su navijači ljuti, ja sam isto jako ljut, ali moj je stav da igračima i stožeru treba dati podršku.
  • Do sada je u klub uložio oko 230 milijuna eura.
  • Problemi s novom Kantridom: dokumentacija nije riješena i gradnja stoji.
27.09. (20:00)

Pa sad ti znaj šta je bilo

Stjepan Mesić: Tuđman je 1992. rasformirao HOS zbog straha od sukoba koji bi otežao priznavanje Hrvatske

Prije priznanja Hrvatske, Tuđman se uplašio. HOS-ovci su donijeli top pred Starčevićev dom kod Esplanade, u crno obučeni, naoružani do zuba, i Tuđman se uplašio – ako dođe do sukoba između privatne vojske, a HOS je bio privatna vojska Hrvatske stranke prava, i Zbora narodne garde, imat ćemo sukob u našem hrvatskom korpusu i nema ništa od priznanja. Zvao je Jožu Boljkovca, Jožu Manolića i mene. I kaže: što da radimo? Mi kažemo: „Najbolje je raspustiti HOS jer to je ionako privatna vojska, ne može jedna država imati više vojski.” HOS-u treba još puno toga znati. Prvo, otkuda njima oružje? Oružje im je prodavao Janez Janša, novac su dobivali iz inozemstva ili od donatora u Hrvatskoj, ali najviše iz Kanade, Australije, Amerike… Stjepan Mesić za Nacional kaže da oni nisu zapravo koristili pozdrav ZDS, barem ne javno te da im se ideologija prišila kasnije… (dok istovremeno Viktor Ivančić iz osobnog iskustva svjedoči da su ga koristili u vojsci)…

21.09. (20:00)

Apokalipso sviraju

Darko Rundek uoči nastupa u Makarskoj: Filmom o Haustoru nisam previše zadovoljan, a novog okupljanja neće biti

Darko Rundek (i Ekipa) ovog vikenda sviraju na festivalu Modro i zeleno u Makarskoj. To je festival koji se održava na rođendan Milana Mladenovića (rođen 21. rujna 1958.), te se tamo ujedno dodjeljuje i regionalna Nagrada Milan Mladenović za najbolju pjesmu. Darko Rundek u razgovoru za Muziku kaže da ga privatno nije nešto posebno dobro poznavao, premda su imali zanimljive razgovore o vrijednostima i smislu. Dotaknuo se i drugih tema. Filmom ‘Treći svijet’ nisam naročito zadovoljan, ali mi je drago da ne povlađuje otrcanim stereotipima o Novom valu i da ima časnu ambiciju baviti se nečim tajanstvenim iza naših pjesama, koliko god u tome ne baš uvijek uspijevao… Okupljanje Haustora nije moguće, kaže, ali su zato tu drugi novi i svježi projekti.

19.09. (21:00)

Bolje suptilno škakljanje nego udarac u pleksus

Mario Kovač: U ovom našem društvu apsurda, bolje je imati jednu sjajnu predstavu nego stotinu loših opravdanja

Autocenzura je stvar pojedinca. Znalo mi se dogoditi da mi poneki ravnatelj ili ravnateljica “prijateljski sugerira” da ublažim oštricu neke predstave ili projekta, ali nikad nisam doživio izravnu cenzuru, već je konačna odluka uvijek ostajala meni i ansamblu s kojim radim. Moram priznati kako ipak osjećam da se moj fokus posljednjih nekoliko godina sve više okreće solidarnosti, a sve manje provokaciji. Razlog je u tome što je društvo postalo izrazito polarizirano, pa se na provokaciju najčešće odgovara još žešćom provokacijom, što onda dovodi do pojačanja tenzija umjesto do željene katarze. U radu s osobama na margini, međutim, osjećam da se događaju pozitivne mikropromjene, pa sam se možda i zato više posvetio tom tipu kazališta, malo dalje od velikih institucija, a bliže kazalištu za djecu i mlade ili specifičnim projektima s ranjivim skupinama – kaže legendarni kazališni redatelj i DJ Mario Kovač povodom predstave Alan Ford koju je režirao u Kerempuhu, za tportal.

14.09. (01:00)

Sve Vam zdravo!

Mojmir Novaković: Ljudi su dugo na Zemlji, a sve će ionako prekriti trava, šuma, voda, kao što to već radi generacijama…

Mi samo pjevamo i sviramo težeći da glazbom opjevamo ono čemu glazba služi ,a što je riječju, slikom ili bilo čime drugim neopisivo. Do toga smo došli prvenstveno slušanjem a nakon toga i sviranjem. Nema tu nikakve mistike ili rituala. Sve je to jedna prelijepa igra. Ne mislim da postoji neki drugi svijet, ali, postoje vrata koja nam otkrivaju puno o nama samima. Ne mislim da se bilo kome može na bilo koji način reći što je dobro, a što loše kao čovjek činiti ili gospodariti u svom domu, zato ne vjerujem niti u uvjeravanja a pogotovo ne u “zabrane”. Što poručiti? Ljudi su već jako dugo na Zemlji. Osobno, sam stava da će ionako sve prekriti trava, šuma, voda… Kao što to radi kroz brojne generacija ljudi. Vidjeti ljepotu u tome je puno važnije nego bilo koje dostignuće čovječanstva.  Najčešće su najmlađi i najstariji među nama te ljepote i najsvjesniji. Učimo od djece i starijih ljudi, pogotovo sa sela. Kaže frontmen Kriesa za Ravno do dna

12.09. (14:00)

Kad sindikalistica ima više ratnog iskustva od generala s Facebooka

Maja Sever: Moramo se sučiti sa svime što se događalo kako bi mogli ići dalje kao pojedinci i društvo

Maja Sever već 35 godina, putem malih ekrana, gostuje u našim dnevnim sobama. Predsjednica Europske federacije novinara, prva novinarska sindikalistica u Hrvatskoj, novinarka u redakciji Nu2, građanska aktivistica i žena koja je kroz svoj rad tad branila apsolutno sva prava svih ljudi koji bi se obratili za pomoć, a onima kojima se nisu obratili, pomoć je nudila sama. Kad danas vidim ovu radikalizaciju i ovo pozivanje na oružje mislim si: ‘ljudi moji, je li vam itko iz razreda poginuo pa da znate što zapravo to znači?’ Cijela moja generacija će cijeli život imati posljedice od toga što je proživjela u svojim ranim dvadesetima. Ja bih zaista postavila pitanje mnogima od njih koje sam srela i koji su zaista bili na prvoj liniji fronte: ‘Da li su oni tamo išli zato da bi trideset godina nakon toga netko vrijeđao i branio njihovim kćerima da glume u predstavama?’ … Ravno do dna