Rečenica zbog koje je ubijeno najviše ljudi u Hrvatskoj: Otprije je poznat policiji - Monitor.hr
Jučer (22:00)

Sustav je zakazao i druge priče

Rečenica zbog koje je ubijeno najviše ljudi u Hrvatskoj: Otprije je poznat policiji

Izjave upućenih obično idu u smjeru “nikoga to nije iznenadilo”, uz eventualnu napomenu kako je iz “dobre obitelji” i slično. Koji je uglavnom zaključak takve priče? Još jedna grozna rečenica: “sustav je zakazao”. Nakon izlaska iz zatvora takva se osoba “nije promijenila”, jer u ovakvom sustavu za to nisu ni stvoreni uvjeti da se promijeni, a i pitanje je koliko se najokorjeliji zločinci uopće mogu promijeniti. Ovakva hladnokrvna ubojstva najgora su stvar, ali i kod drugih zlodjela možemo čuti “od ranije poznat policiji”, jako često u slučaju kaznenih djela u prometu koja isto nerijetko završe fatalno.

Dok se javnost zabavlja dnevnopolitičkim kokošarenjem oko izbora ustavnih sudaca i čelnika Vrhovnog suda, pravi problemi, oni koji se odnose na konkretne ljudske egzistencije, događaju se na razini “običnih” sudova, na onim razinama gdje se odlučuje o sudbini okorjelih kriminalaca. Ili tamo gdje “svi sve znaju” kakav je tko, što sve ima kod sebe i čime se otvoreno hvali, a ne poduzima se ništa. Karlo Jurak za Index.


Slične vijesti

14.04. (22:00)

Domoljublje na daljinski upravljač

Što su zapravo suverenisti: Ideolozi čvrstih granica ili politički kameleoni?

Najopćenitije, “suverenizam” bi trebao označavati ideju da se što više odluka donosi na razini nacionalne, suverene države i da ona što manje ovisi o drugima, dočim bi “globalizam” značio više prebacivanja ovlasti na nadnacionalne institucije i međunarodne asocijacije. Trump je godinama slovio kao prvo lice “suverenizma” (“America first”) i praktički uzor svim “suverenistima” diljem svijeta. No, kao baštinik Reaganove politike, koji je bio nesumnjivi globalist, Karlo Jurak za Index to objašnjava ovako: u jednom trenutku interesima američkog nacionalizma odgovarala je globalizacija, dok je SAD bio pobjednik u njoj, a kada se to prestalo događati, u korist Kine, isti američki nacionalisti postali su “suverenisti”. Dok su europske suverenističke opcije svoj uzor imale u povratku Trumpa, one su najčešće kritizirale EU, lavirale su između naglaska na “fiskalnom domoljublju” i protivile se migracijama. U Hrvatskoj je “suverenizam” usmjeren prvenstveno ni prema kome drugome nego prema Beogradu i nepostojećoj bivšoj državi…

17.02. (13:00)

Nema tu masona iz sjene. Samo VIP lista

Epstein razotkriva iluziju: elite nisu ideologija, nego interesna mreža

Tekst Karla Juraka za Index polazi od afere s dokumentima Jeffreyja Epsteina kako bi propitao odnos između stvarnih zavjera i tzv. teorija zavjere. Autor tvrdi da su neke sumnje o zatvorenim elitnim krugovima imale realnu podlogu, ali da su njihovi zagovornici pogrešno suzili fokus na “druge”. U aferi se prepliću i Donald Trump i Bill Clinton, kao i ideološki suprotstavljene figure poput Stevea Bannona i Noama Chomskog. Zaključak je da moć nadilazi ideologiju – elite se međusobno štite, a “antielitizam” često je samo borba konkurentskih elita.

17.01. (23:00)

Budite skeptici, ali ne i cinici

Make skepticizam great again: Problem nije manjak znanja, nego višak lažne sigurnosti

Tekst Karla Juraka za Ekonomski lab kritizira suvremenu opsesiju sigurnim prognozama i brzim sudovima u politici, znanosti i javnom prostoru, uz istodobno potiskivanje sumnje i neizvjesnosti. Kazuje da živimo u vremenu „epistemološke arogancije“, potaknute eho-komorama i algoritmima, u kojem je neznanje društveno neprihvatljivo. Pozivajući se na Davida Humea i antičke skeptike, zagovara obnovu skepticizma i epoché-a – suzdržavanja od konačnih sudova – kao intelektualne i etičke vrline. Skepticizam se ne shvaća kao poricanje znanja, nego kao nužna disciplina mišljenja u uvjetima krize, neizvjesnosti i „krajnje nevjerojatnog“.

15.12.2025. (15:00)

Dvostruka margina, jednokratna briga

Jurak: Žene u romskim zajednicama dvostruko su nevidljive, kako u svojim zajednicama, tako i društvu u cjelini

Žene u romskim zajednicama tako su dvostruko nevidljive – za vlastitu zajednicu, gdje su podređeni dio jedne izuzetno patrijarhalne i hijerarhijski ustrojene strukture, i za društvo u cjelini – puno je manje reakcija na takav femicid nego na neki među većinskim narodom. Pod reakcijama ovdje se podrazumijevaju i reakcije politike, “nadležnih”, ali i dežurnih dušebrižnika – svih onih aktera u javnom prostoru, koji sami sebe mogu prepoznati, a koji inače vrlo burno reagiraju na ovakve stvari. Da je sustav zakazao i na jednom drugom području, dokazuju problemi koji se tek ponekad adresiraju i to praktički isključivo u kontekstu socijalne politike i to na onaj najpovršniji način – dodjele socijalne pomoći, eventualno tu i tamo i neki infrastrukturnog zahvata da se može pokazati da država brine o romskoj nacionalnoj manjini i da se njihov politički predstavnik u Hrvatskom saboru ima čime pohvaliti i stati pred svoje biračko tijelo. Karlo Jurak za Index

03.12.2025. (21:00)

Problemi multitaskinga

‘Djeca nisu dobro’: Imamo problem autoriteta, općih društvenih vrijednosti, društvene anomije, predominacije digitalne tehnologije i virtualne radikalizacije… nasilje je samo posljedica

Napadi na nacionalne manjine i njihove događaje mogu se okarakterizirati kao nasilje iz etničke/nacionalne mržnje; tučnjava na Trgu bana Jelačića i dan poslije na Interliberu izgleda da je motivirana navijačko-regionalistički; palež Vjesnika pak je nešto što proizlazi iz, čini se, sasvim novog fenomena “digitalnih izazova”… To su očite razlike, pa je zato površno sve ove događaje stavljati pod “istu kapu”. Od škole i nemoći nastavnika i preopterećenosti sustava pravilima i procedurama do hiperambicioznosti i petnulaštva, preko digitalnih tehnologija koje imaju dokazano negativan utjecaj na zdravlje, fokus i koncentraciju do sve većih mentalnih oboljenja, posebno u jeku i nakon pandemije, nemamo problem s nasiljem koji bi se mogao nazvati ekskluzivno “maloljetničkim”, nego imamo mnoge probleme koji se posebno na razne načine odražavaju upravo na maloljetnicima. Karlo Jurak analizira za Index.

27.11.2025. (20:00)

Kad Locke upozna algoritam, a Mill skrolanje do besvijesti

Izazovi liberalizma (III): Što bi klasični teoretičari rekli danas?

Karlo Jurak u trećem tekstu o liberalizmu ispituje što klasični liberalni mislioci mogu ponuditi suvremenim raspravama o krizi liberalnog poretka. Kroz ontološke, antropološke i etičke temelje liberalizma naglašava se skromna, empirijska slika čovjeka, važnost autonomije, kooperacije i moralnih vrlina. Iz toga proizlaze političke i ekonomske implikacije poput ograničene vlasti, pluralizma institucija i slobodnog tržišta utemeljenog na vrlinama. Zaključno, liberalizam 21. stoljeća treba obnoviti svoju jezgru – realizam o ljudskoj prirodi, etičku disciplinu, institucionalni balans i moralnu ekonomiju – kako bi ostao relevantan unatoč tehnološkim i političkim izazovima. Arhivanalitika

21.11.2025. (09:00)

Svatko sa svojom filozofijom

Tko danas „popravlja“ liberalizam: četiri postliberalna recepta

Karlo Jurak za Ekonomski lab analizira kako četvorica popularnih suvremenih mislilaca, odnosno utjecajnih biznismena – Harari, Peterson, Musk i Thiel – predlažu različite postliberalne transformacije bez izravnog suočavanja s liberalizmom kao ideologijom. Harari nudi humanističko-egalitarni tehno-oprez, Peterson individualnu odgovornost i moralni konzervativizam, Musk tehno-entuzijastični individualizam, a Thiel radikalni transhumanistički individualizam. Iako svi žele „spasiti“ liberalizam, njihovi pristupi su parcijalni i fragmentarni te ne daju cjelovite odgovore na ključne probleme liberalnog poretka.

03.11.2025. (09:00)

Zaštita? A da radije razmislite o preseljenju?

Maloljetničke bande ‘operiraju’ u Dubravi i Sesvetama, a država na čekanju

U Dubravi i Sesvetama maloljetničke bande već godinama teroriziraju lokalno stanovništvo, a reakcija države izostaje. Policija i pravosuđe ne jamče sigurnost, a političari ignoriraju problem. Situacija podsjeća na tragediju u Sloveniji, gdje je reakcija vlasti bila izravna i odgovorna. Dugoročno, prepuštanje građana sami sebi vodi ka eskalaciji nasilja. Problemi poput vršnjačkog nasilja u školama dodatno naglašavaju izostanak državne intervencije i odgovornosti. Karlo Jurak za Index

28.10.2025. (12:00)

Liberalizam: mrtav, ali živahan

Današnji liberalni svijet nalikuje starom carstvu koje još uvijek ima vojske, institucije i protokole, ali više ne vjeruje u vlastiti smisao

Liberalizam, čini se, nije sustav koji propada spektakularno, nego onaj koji se troši tiho, ali se i regenerira. Nema više rušenja zidova, revolucija ni novih dogmi – ima tek postupno otapanje uvjerenja da su sloboda i napredak sinonimi. Zasad ga još ne treba pokapati. Liberalizam je kroz povijest pokazao sposobnost regeneracije upravo onda kada je izgledao potrošeno. Zato pitanje možda ne glasi hoće li liberalizam preživjeti, nego u kojem će se obliku ponovno pojaviti. Hoće li, kako sugeriraju Patrick Deneen i postliberalni konzervativci, morati pronaći novu moralnu jezgru i obnoviti zajednički osjećaj svrhe? Ili će, kako vjeruju Fukuyama i Rorty njegova budućnost ovisiti o povratku pragmatičnom, građanskom liberalizmu – onome koji se ne brani velikim idejama, nego malim praksama solidarnosti i povjerenja? Liberalizam je, u konačnici, neodvojiv od moderniteta i racionaliteta – ne nužno kao moderna i racionalna savršenost, ali sasvim sigurno kao najfleksibilnija ideologija te epohe. Karlo Jurak za Ekonomski lab

27.10.2025. (23:00)

Kao malo bolji kolumnist

Jurak: Netko tko je obrazovan neće biti nešto oduševljen Hararijem

Harari je kritičar društvenih nejednakosti koje generira tehnološki napredak koji nije pod demokratskom kontrolom, a jednako tako i kritičar megalomanskih pokušaja nadilaženja “ljudskoga”. Prema tome, zapravo sasvim suprotno od svojih lijevih i desnih kritičara, nije ni apologet kapitalističkih nejednakosti ni apologet transhumanizma. Nekoga tko je malo bolje obrazovan i/ili učen u društvenim i humanističkim disciplinama Harari i ne fascinira previše, ne zbog “skandaloznosti teza”, kao lijeve i desne histerike, nego zbog onoga što silna potreba za jednostavnošću i popularizacijom praktički nužno donosi sa sobom – površnost, a onda i posljedičnu promašenost i neutemeljenost nekih teza. Nije uvijek najjasnije kod Hararija opisuje li samo nešto ili to i opravdava, no to je čest slučaj kod autora koji nemaju odgovore na sva pitanja i koji imaju tu razinu intelektualne skromnosti da znaju da je najjače oružje tek skepsa prema onome što nam se nameće “zdravo za gotovo” u sadašnjici i neposrednoj budućnosti. Karlo Jurak za Index