Renato Baretić: Purger koji je ispričao Split - Monitor.hr
Danas (07:00)

Kad ti Splićani kažu "uno di noi", znaš da si uspio

Renato Baretić: Purger koji je ispričao Split

Renato Baretić, rođeni Zagrepčanin i splitski „pripovjedač po usudu“, bio je jedinstvena figura hrvatske kulturne scene. Novinar, romanopisac i scenarist, najpoznatiji po kultnom romanu Osmi povjerenik, Baretić je spojio purgerski duh s dalmatinskom živopisnošću. Njegov festival Pričigin postao je simbol priče i zajedništva, a sposobnost da sluša ljude činila ga je sjajnim piscem i čovjekom. U Splitu je našao dom, ali i ogledalo cijele Hrvatske – nesređene, duhovite i pomalo lude. Pričao je, slušao, povezivao – i u tišini ostavio najglasniji trag. tportal


Slične vijesti

Prekjučer (22:00)

Kroničar naše stvarnosti, koji je znao riječima i ironijom do samog srca čitatelja

Renato Baretić je od 1983. živio isključivo od pisanja, a u novinarstvu je prošao gotovo sve

Ismijavanje, ruganje, plaženje jezika, podizanje srednjeg prsta… To je jedino što nam je preostalo. Institucionalno smo opkoljeni, pozombljivanju djece ne možemo se više suprotstaviti, pa hajdmo onda barem izumrijeti dostojanstveno i s hrabrim, drskim smijehom. Možda klinci iz tog našeg dostojanstva ipak nešto nauče, pa se i sami trgnu prije no što ih stoka izgura s ruba ove ravne ploče… ispričao je pokojni Renato Baretić za Nacional još prije 7 godina, u kojem su mu posvetili članak povodom smrti.

Srijeda (19:00)

Počivao u miru

In memoriam Renato Baretić: ‘Zjapit će naš medijski portun praznim nakon njegova konačna odlaska’

‘Iznenadna plima smrti ljudi koje sam poznavao prazni i moj imaginarni portun. Nekad si imao vremena za odbolovati smrt nekoga s kime si bio blizak, dozvati neku uspomenu ili asocijaciju, popričati sa živima o pokojniku, čak se i nasmiješiti kad se sjetiš nečeg zabavnog… Danas više ni ne stigneš čestito ispsovati život i onda mu se ispričati, a već te zaskoči vijest da je još jedan stan u tvom portunu ostao zjapiti prazan’, napisao je u jeku korone 2021. Renato Baretić u jednom od 228 komentara objavljenih na tportalu, za koji je pisao od 2014. “Iako smo znali da je teško bolestan, zbog čega i nije pisao više od godinu dana, vijest o smrti sve nas je zaskočila”, pišu na tportalu.

Utorak (20:30)

Počivao u miru

Preminuo Renato Baretić, nagrađivani književnik, novinar i kolumnist

Zagrebački Splićanin i splitski zagrepčanec, Baretić je još od 1983. godine počeo raditi u novinarstvu i surađivati sa svim vodećim novinama i magazinima, posebno zapaženo u Slobodnoj Dalmaciji. Za svoje prvo književno djelo, inovativni ‘Osmi povjerenik’, 2003. godine dobio je sve moguće nagrade, nakon čega je objavio još dva romana. U svom opusu ima i dvije zbirke poezije, jednu slikovnicu i nekoliko tisuća autorskih kolumni u svim vodećim hrvatskim medijima. Imao je 62 godine. Slobodna, tportal… ima i temu na Forumu.

19.05.2024. (01:00)

Došli su na pravo mjesto

Baretić: Dođu Diego iz ‘prave’ i Chuck iz ‘krive’ Amerike na Tuđmana. Nije vic, već – demografska politika

Jedna fiktivna prispodoba, koja bi uskoro mogla postati stvarnost, plastična je ilustracija što nas čeka, barem prema najavama iz Domovinskog pokreta, kad njihova nova zvijezda Ivan Šipić preuzme novo Ministarstvo demografije, šalter za “mlade useljenike iz Amerike”:

– Dobro, možete li mi objasniti kako tako brzo propuštate ove momke iz Brazila, Urugvaja i tko zna odakle, a nas dvojica tamo čamimo i čekamo tu fantomsku Milku?

– Rekao sam vam već: kriva Amerika. Ovako ćemo: ispunit ćete ova četiri formulara i odnijeti ih na policiju u Petrinjsku, lako ćete naći gdje je to. I onda, za dva-tri tjedna poći vidjeti u kojoj je fazi rješavanja vaš slučaj. Bolje za tri, tad bi već moglo biti i gotovo.

– Tri tj…?!?

– A što ćemo, takva je procedura. Ali pogledajmo to i s vedrije strane: za to vam vrijeme može fino narasti brada.

– Ali zašto ta procedura toliko dugo traje?!

– Moj gospodine, iz krive Amerike dolazite.

Tako bi, po prilici, dogodine mogla u praksi izgledati hrvatska politika useljeništva ukoliko bivši vjeroučitelj, a danas ministar demografije i iseljeništva Ivan Šipić, u djelo doslovno prenese zamisli S.N. Bartulice, čovjeka koji je rođen u “krivoj Americi”, pa dobro zna da u “pravoj”, Južnoj, postoji daleko veći broj potomaka svakovrsne ustašije, pa su i statistički veće šanse da se plamen pavelićevštine održao kod većeg broja treće i četvrte generacije. Renato Baretić za tportal.

05.05.2024. (12:00)

Nezdrava kohabitacija

Baretić: Milorad Pupovac je najvažniji čovjek u Hrvatskoj. Komitet je odlučio: Maknite ga!

Bolesnu maštu na stranu: što god netko mislio ili govorio o Miloradu Pupovcu, neporeciva je činjenica da je on danas najvažniji čovjek u Hrvatskoj i za Hrvatsku. Budući da je gorespomenuti glavni uvjet DP-a, onaj da se SDSS makne iz vladajuće većine, poznat odavna, Plenković i Pupovac nisu trebali razmijeniti ni rečenicu u nekakvim pregovorima, bilo je dovoljno da se šutke pogledaju, kimnu jedan drugome i rukuju se. Pupovcu je zacijelo kristalno jasno da se DP Plenkoviću gadi koliko i njemu, te da bi s najdesnijom vladom u svojoj kratkotrajnoj samostalnoj povijesti Hrvatska u EU izgubila daleko više od težine istisnutog SDSS-a. A to Plenković nipošto ne želi, jer bi se šteta posljedično prenijela i na njegov (navodni) osobni ugled u Uniji. Renato Baretić za tportal

07.04.2024. (00:00)

Samo, kome idu bodovi za ovu predizbornu potku?

Baretić: Tita vraćaju u Kumrovec? E moj Šapiću, vrijediš barem koliko dvjesto vijetnamskih botova…

Donedavni, a brojni tvrde i budući – nakon ponovljenih izbora – gradonačelnik Beograda Aleksandar Šapić, odani kadar imenjaka Vučića, prije nekoliko je dana izjavio kako će “Josipa Broza Tita vratiti u Kumrovec, odakle je i došao”, a na mjestu današnje “Kuće cvijeća” podići muzej srpske povijesti. Ni do kakvog preseljenja Tita, naravno, neće doći. Sigurno ste i sami primijetili da se dvije najveće stranke u Hrvatskoj i Srbiji, partnerice u Europskoj pučkoj partiji, verbalno uzjogune kad su s druge strane Dunava neki važniji izbori. Kad god je “ovdje” neka predizborna kampanja, “tamo” se nađe netko (češće neki stranački trećepozivac nego sam predsjednik) tko će zvučno ispaliti neku provokaciju na “naš” račun – obično vezanu uz kakav stariji ili noviji ratni zločin, mada ne nužno.

Ona mramorna kutija koja se vidi teška je devet tona, a projektna dokumentacija o unutrašnjosti samoga groba (što, niste valjda mislili da je ispod zemlje samo betonska grobnica i lijes?) čuva se kao vojna tajna u Vojsci Srbije, budući da je cijeli projekt davne 1980. i osmislilo i izvelo Vojno građevinsko poduzeće “Beli potok”. To je uostalom stajalo i u obrazloženju odluke da se Jovanku Broz ne sahrani uz muža, nego u susjednoj prostoriji. Renato Baretić za tportal.

25.03.2024. (00:00)

Simpatični starčići koji neodoljivo podsjećaju na nekog...

Baretić: Sanatorij Hrvatska 2044.: Tko će sedlati konje s pelenom, a tko nositi Augijeve štale u hlačama?

Svađa dvojice štićenika doma „Miješani krupni otpad“, neće stati još najmanje 20 godina, pitate li Renata Baretića. A tko će tada sjediti na Pantovčaku i u Banskim dvorima? Proljeće je stiglo, kristalno vedro nebo otkriva kako nježna, najnježnija nijansa zelene boje počinje prekrivati gole grane stabala u parku, a na klupici dva živahna starčića hrane golubove, uglavnom šuteći. Jedan se napokon oglasi:

– Za koji dan će doći kositi travu, obožavam miris friško pokošene trave…

– Nisi alergičan na nju? Ono, ne šmrcaš, ne brišeš suhi nos prstom? – jetko mu uzvrati kolega.

– Ne, samo dobijem neku blagu, rijetku vrstu anemije, pa stalno kašljucam dok ponavljam iste rečenice. To mi je davno ustanovila jedna lekarka, vojna.

– Ne diraj mi se u majku, stoput sam ti rekao!

– Ko se dira, kaj je tebi?! Pričali smo o mojim zdravstvenim teškoćama, ne o majkama. Al okej, dodat ću i svoje zdravstveno stanje na popis tvojih ne-tema.

– Ali znaš što jest tema? To da je ispred tebe triput golubova nego ispred mene. Kako to?

– Nemam pojma, valjda sam im simpatičniji?

– Ti simpatičniji, nemoj, umrijet ću od smijeha! Vidi, bacamo im iste količine sjemenki, a kod tebe kljucaju sve u šesnaest… Znaš kako kažu za golubove? „Leteći štakori“, možda je u tome stvar, možda im zato zbilja i jesi simpatičniji.

09.03.2024. (17:00)

Ekipa za očepit

Baretić: Otrijeznite se! Povratak zaboravljenih asova i klečavce će staviti na muke

Uoči svakih izbora odnekud izmile neka sasvim nova lica i imena, ali podjednako redovito na svoje nas malenkosti podsjeti i poneki / poneka među zaboravljenim asovima. Ava Karabatić ponašanje političara objašnjava pijanstvom pa se bori protiv toga, tercet koji čine političari poput Lovrinovića, Kolakušića i Sinčića osnovalo je stranku Pravo i pravda po uzoru na zloglasnu poljsku stranku, a tu je i Todorić koji se bez prestanka trudi biti u medijima (osim ono jednom, u večernjem joggingu po Londonu). Posljednji as također nije zaboravljen, štoviše, i previše ga je. Što ga onda svrstava u ovu ekipu? Pa eto, činjenica da je Ivan Penava, samo dva dana uoči Međunarodnog dana žena, upitan s kime bi Domovinski pokret mogao surađivati poslije izbora, dvaput nedvosmisleno odgovorio: “Sa svakim tko će se zalagati za hrvatsku deratifikaciju Istanbulske konvencije“… Klečavcima izgleda neće biti lako odabrati, kaže Renato Baretić za tportal.

10.02.2024. (16:00)

Nije impotentan, samo reduciranih seksualnih sposobnosti

Baretić: Koji od ovih Mostara je pravi, a koji – reduciranog izričaja?

Nije to ipak bila trica, nego je Dončić bio reduciranoga iskoraka unazad. Nije to bila oružana pljačka, nego reduciran proces financijske transakcije. Nije posrijedi bilo obiteljsko nasilje, nego reducirana razmjena stavova. Nisu beskućnici, nego ljudi reduciranih smještajnih kapaciteta. Nije Otac Domovine pokojni, nego je reduciranih otkucaja srca. Uz kreativan premijerov opis iskaza Ivana Turudića pred saborskim Odborom za pravosuđe, najkreativniji primjer ‘redukcije izričaja’ ovog tjedna stiže iz Mostara, gdje je AI na neobično precizan način odrezao džamije iz svog viđenja panorame Mostara. Mostar je i dalje, skoro 30 godina poslije svršetka krvavog rata, duboko podijeljen grad, s obje strane rijeke podatan svakom potpirivanju mržnje i antagonizma. I zadnje što im treba, i jednima o drugima, i sada i zauvijek, jest reduciranje u korištenju zdravog razuma. Renato Baretić za tportal.

27.01.2024. (15:00)

Slobodno je koristite jer ćete ju i tako platiti

Baretić: Žičara? Može! Fritule s lozovačom? Može! Zašto Hrvati više od drugih vole sve što je besplatno?

Sjetio sam se te davne bizarne epizode pročitavši kako su stotine i stotine Zagrepčana prošlog vikenda pohrlile na Sljeme (jer je žičara bila, što – besplatna!) a da su dolje, u podnožju, desecima i desecima automobila komunarni redari ispisivali kazne za nepropisno parkiranje. Fascinantna je ta logika: ako je žičara besplatna, onda valjda smijem i parkirati gdje me i kako volja! Sjetio sam se i drugih nekih „besplatnosti“, od Bandićevoga graha u Maksimiru do Kerumovih ćevapa i srdela, pa sve do one priče – ne znam, možda ste i vi čuli za nju – kako su bankovni službenici uporno nagovarali klijente da uzimaju kredite u švicarskim francima jer su, u usporedbi s onima u drugim valutama, praktično besplatni…

Cijela nam se nacija opasno približila mentalitetu onih likova koji obilaze otvorenja izložbi samo zato da na kraju čoknu besplatni kanapeić ili dva i popiju čašu vina, ili onih, malo sirovijih ali zato drskijih, koji nepozvani kriomice upadaju na fešte poslije vjenčanja potpuno nepoznatih ljudi i krkaju dok ih god netko ne skuži i najuri.

Ona stara izreka „ne postoji besplatan ručak“ nikako da se ucijepi u tintare većine nas Hrvata. I to ćemo, bojim se, jednoga dana skupo platiti. Renato Baretić za tportal.