N'bava kua!
Robi K.: Prosjaci i pinovi

Onda smo mi došli na red na blagajnu. Ona teta Tonka je uzimala stvari i tukla je u kasu. Onda je ona na kraju rekla: „Četrespet euri! Plaćate li u kešu ili sa karticon?“ Dida je rekao: „Sa karticon!“ Onda se zakočijo. Onda je još tako stajao zakočen. Onda je rekao: „Asti iruda, zaboravija san pin!“ Teta Tonka je rekla: “A ništa, ondašte morat platit sa kešon!” Dida je rekao: “Neman toliko keša uza se, ženska glavo! Nisan Rokfeler da odan okolo sa četrespet euri u žepu!” Teta Tonka je rekla: “Pa pođite dignit na bankomat!” Dida je podviknijo: “Tonka! Kako ću dignit keš na bankomat kad san zaboravija pin?”
Onda su rulja u redu počeli brontulavat i beštimavat. Govorili su da koji je ovo ku… način i da neće oni po dana čekat. Onda je uletijo onaj barba Bruno šta je šef od Studenca. On je didi rekao: „Žaj mi je, fosilac, al moraćeš ostavit robu na blagajni! Paš je uzet kad se vratiš sa kešon ili sa pinon!“ Dida je podviknijo: „Šta, posla bi me doma u Nečujam bez kruva i mlika?! Učinija bi da crknen od gladi, samo zato šta san star i nemoćan?“ Barba Bruno je rekao: „Pa nisan ja kriv šta te pukla skreloza, čoviče!“ Dida je dreknijo: „Nije mene pukla nikakva skreloza, nego si ti, Bruno, guba kapitalistička! Ja bez spize kući ne iden!“ Novo oglavlje iz Bilježnice Robija K.