Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Najbolja je prazna bilježnica
Robi K.: Štrajk učitelja
“Mama je rekla: ‘Pa kakoš šporak ić vanka, za gospu blaženu?’ Meni je uletilo čudilo: ‘Zašto bi bija šporak?’ Mama je rekla: ‘Zato šta ti je mama oprala bičvice, mudante, rebe i maju, al ti nisan oprala mozak! A nema šanse da mi ideš vanka sa neopranim mozgom, pa da svi govore kakvi si to šporkaćun i kakva ti je to mater!’ Ja sam zableušio se u mamu sa težim ošamutom. Onda sam ja pitao: ‘Pa šta mi ne opereš i mozak?’ Mama je rekla: ‘E pa nisan ja školovano nastavno osoblje da bi to znala, mladiću! Ja san samo za bičve, mudante i te stvari!’” – piše Robi K. iz svog trećeg razreda.





