Beck: Profesori, studenti i učenici u zatvorenom krugu umjetne inteligencije

Kad ti AI bude umjesto škole umjesto da ti bude na pomoći

Beck: Profesori, studenti i učenici u zatvorenom krugu umjetne inteligencije

Profesori imaju power point prezentacije koje rutinski vrte, a nekad nisu čak ni njihove nego su ih dobili, naslijedili ili jednostavno ukrali na internetu; mladež na predavanjima drijema i drnda po mobiteljima jer zna da će prezentacije dobiti preko platformi za učenje; na ispitu onda pomoću mobitela prepisuju iz tih istih prezentacija. Taj zatvoreni krug umjetna inteligencija je dovela do savršenstva. Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba ima podatke da 77 posto učenika koristi umjetnu inteligenciju za pisanje školskih zadaća, a sustav to i ohrabruje. Mladi kojima kompjutor izrađuje domaće radove dobiju bolje ocjene od onih koji pišu sami, pa to ove poštene destimulira – u slučaju da profesori nisu budni.

Ona zagrebačka maturantica koja slika zadatak iz kemije, i prepiše iz mobitela rješenje, čini to zato što računa da profesorica zna točan rezultat. Međutim, profesorica će otići u penziju, a njezino će mjesto zauzeti upravo ta učenica koja više neće znati samostalno doći do rješenja. Treba li vraga uhvatiti za rep ili rogove, to ne znam, ali da je došao po svoje, sasvim je očito. Boris Beck za Večernji (i za Narod).

Boris Beck kolumne

Inače sami sebe potkopavamo

Beck: Neka vas ne sablazni usporedba mrtvaca i otpada – to je tekovina totalitarizama

U psihoanalizi vrijedi pravilo da ono što smo zakopali, nije nestalo; ono i dalje djeluje u našoj podsvijesti, a na van se očituje kao sudbina – ne možemo shvatiti zašto nam se stalno događa ista zla sreća, a ne možemo jer smo svoju neurozu sakrili sami od sebe. To vrijedi za osobni psihički život, a također i za politički. Negiranje svojih zločina, i minuciozno nabrajanje tuđih, nažalost naša su sudbina, i zato ćemo i iduću sezonu travanj/svibanj slušati (zdesna) o zločinima lijevih, i (slijeva) o zločinima desnih, čemu će se u kolovozu pridružiti Srbi s lamentacijama o zločinima Hrvata, slijepi i gluhi za vlastite.

Kao što smo se navikli ubijati politički nepoćudne i zakapati ih u neoznačenim grobnicama, tako nam je i sasvim dobro dosad išlo zakapanje otpada na neoznačena mjesta, no i jedno i drugo ima poguban učinak: prvo truje politički život, drugo nas truje fizički.

I kao što je najhitnije potrebno sva ilegalna odlagališta otpada popisati i sanirati, tako je nužno i sve nedužne žrtve svih totalitarizama – da, svih – otkriti i ispričati njihovu priču. Nitko ne želi imati zakopan toksični otpad u svom dvorištu, ne znam kako stranke misle graditi budućnost na grobovima bezimenih i nedužnih žena i muškaraca. Boris Beck za Večernji ( i za Narod)

Boris Beck kolumne

Psihoanaliza zapelog u ćorsokaku

Beck: Ako ste Dabro, za sve probleme imate samo dva rješenja: pušku i harmoniku

O mentalnoj strukturi fašista i nacista pisao je njemački sociolog Klaus Theweleit, koji je zaključio da su dotični njegovali kult tijela i izgradili unutarnji oklop protiv emocija. Oboje je služilo tome da očuvaju granice svojeg identiteta, pri čemu su se užasavali bilo kakvog miješanja, i sa ženama, i sa strancima – sve bi ih to moglo oslabiti i rastočiti.

Bježeći od vlastite slabosti, fašistički tip muškarca potiskuje sve ljudske osjećaje, a kako ne zna komunicirati bez nasilja, svako opiranje svojem krutom poretku doživljava kao napad na vlastito tijelo. Tome još možemo dodati mišljenje švicarskog psihoanalitičara Carla Gustava Junga da je Hitler bio glasnogovornik svih njemačkih frustracija, projicirajući potisnute i mračne psihičke sile kolektivnog nesvjesnog na Židove, nastojeći slabosti svog naroda nadvladati uništenjem drugih.

Stavljanje pod zapovjedništvo mrtvog Poglavnika da bi se ubijali živi ljudi, u ime očuvanja granica Hrvatske i vlastitog tijela – što je za Dabru jedno te isto – svakako se ubraja u najveće zamislivo mračnjaštvo. Ali potajna nada, da će postati glasnogovornik cijelog naroda, i da više neće biti samo Hitler iz našeg malog sokaka, Dabri se neće ostvariti. Boris Beck za Večernji (i za Narod)

Boris Beck kolumne

Moderniji prijevod - e to je već druga priča

Beck: Isti tip suhoparnih i dosadnih ljudi ‘zaključao’ je i Bibliju i Homera, i bacio ključ

Prijevod Emily Wilson nije bio jedini izvor koji je Nolan konzultirao dok je spremao film, ali bio je ključan za temeljni pristup: Odiseja nije nešto daleko i uzvišeno, nego zbivanje koje se obraća današnjoj publici, i ona se s događajima i likovima može posve poistovjetiti. Moramo reći da takav film u Hrvatskoj ne bi bio moguć – ne zato što nemamo Nolana, nego zato što nemamo Wilson.

Odbacila je tradiciju prema kojoj ton prijevoda mora biti veličanstven, ukrašen i retorički povišen, kako je to u 18. stoljeću definirao britanski pjesnik Alexander Pope. Njezin je argument bio da toga uopće nema u originalu, zbog čega je izabrala jednostavan i razumljiv engleski. Nije koristila ni Homerov heksametar nego se odlučila za jampski pentametar, koji engleski čitatelji dobro poznaju jer je to stih Chaucera, Shakespearea i Miltona. Neki kritičari su je napali da je odbacila tradiciju prevođenja i previše pojednostavnila Homera, no mnogo ih je više koji su je zbog tog istog pohvalili… Boris Beck za Večernji (i Narod)

Boris Beck Emily Wilson kolumne Odiseja

Da može, uveo bi carinu i na zrak

Beck: Svijet je preplavljen prljavim, zagađenim i nezdravim političkim zrakom iz Washingtona

Ne znam ima li smisla komentirati izjave Donalda Trumpa – izbacuje ih u golemim količinama, teme su izabrane nasumce, a sadržaj uglavnom lažan, besmislen ili proturječan – ali bilo mi je simpatično kad se srdio zbog dima od kanadskih šumskih požara: durio se zato što je SAD “nepotrebno preplavljen prljavim, zagađenim i nezdravim zrakom”, i to zato što su Kanađani nemarni i loše održavaju šume. Podsjetio me na Bjesomara, demonskog lika iz priče o Potjehu Ivane Brlić Mažuranić, piše Boris Beck u kolumni za Večernji list.

A to što su u njegovoj zemlji dva i pol stoljeća nakon Revolucije prestali održavati demokraciju, i toliko zapustili svoj stranački život da je posve zarastao u šikare korupcije, nepotizma, monopola i iracionalnih ciljeva, i da je cijeli svijet preplavljen prljavim, zagađenim i nezdravim političkim zrakom iz Washingona? Cijeli tekst na Narodu

Boris Beck kolumne

AI misli, dakle ja ne trebam

Beck: Naši mladi koji pisanje prepuštaju strojevima odrekli su se razmišljanja

Možete reći da zlobno tumačim rezultate mature i da stvari ne samo da nisu crne, nego je trend uzlazan: 2027. past će iz eseja samo 10 posto maturanata, pa 2028 7 posto, i tim ćemo tempom do 2030 eliminirati nepismenost iz Hrvatske. Nažalost, nećemo, jer su besplatni programi za proizvodnju tekstova u svakom kompjutoru i mobitelu. U našim školama stasaju naraštaji kojima je normalno da im aplikacija nađe na internetu ili ispiše što god im treba, a iz tih škola dolaze studenti koji potom ne pišu nego printaju akademske referate i diplomske radove. Budući da su tekstovi umjetne inteligencije preplavili medije, mladi više i ne razlikuju ljudske od strojnih članaka.

Zaboravili smo zašto se piše esej na maturi, a on se piše kao podsjetnik na svrhu pisanja uopće: čovjek, da bi bio misleće biće, različite činjenice, doživljaje i koncepte slaže u glavi u suvislu cjelinu; tu cjelinu pretvara u rečenice i priopćava drugima kako bi ostvario svrhu svojeg života; pisani trag te djelatnosti dokaz je njegove ljudskosti. Naši sugrađani, mladi ili stari, iz strukovnih škola ili Hrvatskog narodnog kazališta, koji pisanje prepuštaju strojevima, odrekli su se razmišljanja. Boris Beck za Večernji (i za Narod)

Boris Beck kolumne

Nema praznog hoda, pa ni prostora

Beck: Kuća, kuća, kuća, plaža, plaža, plaža, terasa, terasa, terasa, lokal, lokal, lokal

Richard Rogers, jedan od najvećih britanskih arhitekata, projektirao je Centar Pompidou u Parizu, Milenijsku kupolu u Londonu i Sud za ljudska prava u Strasbourgu. Nisu mu se sviđali tornjevi blizanci WTC-a u New Yorku, o kojima je rekao sljedeće: „Ljudi griješe kad zaborave da je prostor oko zgrade jednako važan kao i sama zgrada: to dvoje se ne može odvojeno prosuđivati. Blizanci u New Yorku, na primjer. Nisu bile izvrsne zgrade, ali prostor između njih jest.“ Piše to Boris Beck za Večernji. Prazan prostor može biti veličanstven, čak i važniji od zgrade – kakva sjajna misao! Toga se sjetim kad god prođem uz sada već bivši Vjesnikov neboder.

Austrijski pisac Joseph Roth rekao je da su prije Prvog svjetskog rata ljudi primjećivali kad bi netko umro, da je poslije preminuloga ostajala praznina koja se dugo osjećala, a da je u ratu stradalo toliko ljudi da smo postali neosjetljivi na smrt. Čim netko umre, drugi stupi na njegovo mjesto. Vlada je već najavila da će na mjestu te velike i lijepe Vjesnikove praznine izgraditi nove zgrade. Kod nas vlada strah od praznine. U gradu se na svaku parcelu, makar i minimalnu, mora uguziti jeziva zgradurina, bez parkinga i vrta, a i obala je uglavnom već uništena. Cijeli tekst na Narodu

Boris Beck kolumne Vjesnikov neboder

After taste Mediterana

Beck: Epitaf Barbieriju – ‘Ako mnogo znate, uspjet ćete biti jednostavni’

Za Barbierijeva jela ne trebate rijetke namirnice, egzotične začine i dugotrajne i komplicirane procedure – svatko ih može pripremiti, a fina su; ono što ne može svatko, i što je bilo iznimno, jesu njegovo znanje, načitanost i umijeće pripovijedanja. Piše Boris Beck za Večernji list. Barbieri je bio vrstan kuhar, ali i majstor pisanja, čiji se roman Epitaf carskom gurmanu, objavljen 1983, čitao ne samo kao povijest kulinarstva, nego i kao kritika komunizma koji je oskudicu proglasio normom, koji je opsjednut uskraćivanjem sloboda, i koji će pojedinca šikanirati do smrti. Primijenimo li Barbierijev gastronomski pristup na pisanje, a kod njega se uvijek radilo ponajprije o pisanju, možemo sastaviti nekoliko jednostavnih postulata za dobru književnost ili, u ovom slučaju, dobro novinarstvo. Cijeli tekst na Narodu

Boris Beck Veljko Barbieri

Nema straha, ipak živimo u najboljoj od svih mogućih ekonomija

Beck: Ako netko farba kosu, mogao bi farbati i građane

Ja, koji se vrlo slabo razumijem u ekonomiju, sada s dubljim razumijevanjem pratim vijesti. Neka hrvatska komora spiskala je neke tisuće eura u New Yorku – pa to nije lopovluk, nego blagodat za hrvatsku državu, jer ih je ubacila u peć američke inflacije umjesto da pregrije naše gospodarstvo.

Čitam i o neprilikama Gorana Ivaniševića s njegovim milijunima na računima u Monaku. Zamislite strahote da je te novce donio ovamo: kod nas je već kvadrat stana nedohvatan običnom smrtniku, a vidite pošto su stanovi u Monte Carlu – oni su toliko pregrijali svoje gospodarstvo da samo što nisu propali.

Čitam i da se Pavlek ne kani vratiti u Hrvatsku sa svojih 30 milijuna eura. Hvala Bogu! Toliki novac zacijelo bi nas upropastio. Sada drugačije gledam i na svoj posao. Primjerice, za jedne kulturne novine pišem za isti honorar kao i prije 30 godina, kada sam tamo bio mladi početnik. Dosad me to ljutilo, ali sad shvaćam da je to zato da ne pregrijem našu ekonomiju. Boris Beck za Večernji (tekst možete pročitati i na Narodu)

Boris Beck kolumne

Poduzetničkih ideja ne nedostaje

Beck: Ilegalno groblje trenutno je najisplativiji biznis u Hrvatskoj

Dobiti 10.000 eura za dva kvadrata – pa to je u rangu solidnog stana u Zagrebu, a nemate gombanja s arhitektima, instalacijama, parkirnim mjestima i milijun drugih stvari povezanih sa stanogradnjom, i još na zapuštenoj pradjedovoj parceli Bogu iza nogu. Ovako odoka, rekao bih da je ilegalno groblje trenutno najisplativiji biznis u Hrvatskoj, i korisna dopuna dosad tradicionalnim dalmatinskim ilegalnim kampovima, mulovima i ograđenim plažama.

Legalizacija ilegalnih kuća pokazala je da to samo ohrabruje buduće prestupnike, pa će zacijelo i legalizacija ilegalnog groblja ohrabriti i druge poduzetnike. Državni monopol na pokapanje je napadnut, a ako znamo kako su završili monopoli taksija ili pošte, lako možemo predvidjeti da ćemo vrlo skoro zvati Bolt ili Wolt po pokojnike, i da će nam dostavljači na električnim biciklima donositi urne s njihovim pepelom. Mislite da je to najgore? Čekajte kad novinari otkriju da je netko u provinciji na privatnoj parceli izgradio ilegalni Sabor ili Ustavni sud. Boris Beck za Večernji (i za Narod)

Boris Beck ilegalno groblje kolumne

I još izabrati dan kad ne pada kiša

Beck: Došli smo Bajsom do Mjeseca, ali na njemu smo i ostali, na tamnoj strani

Ako je u 8 mjeseci bilo 540.000 posudbi, to je dnevno prosječno 2250 posudbi, dakle svaki bicikl samo jednom, a svaki osmi još jednom. Bajs je uveden prije 8 mjeseci, to jest 240 dana, što znači da se dnevno javnim biciklima prešlo 4166 km. Budući da ih ima 2000, to je bijednih 2 kilometra dnevno po biciklu. Ako se biciklira 10 km/h, svaki je bicikl korišten 15 minuta dnevno, a ostalih 23 sata i 45 minuta čeka. Matematika potvrđuje ono što vidimo, da se mnogi bicikli uopće ne koriste jer su punktovi loše izabrani, dok se na frekventnijim postajama koriste rijetko i za kraće vožnje, a i u tome sudjeluje samo manji broj registriranih korisnika. Bicikl po definiciji služi mladima, zdravima i besposlenima, pa se njime, prema vlastitom priznanju, ne koristi ni gradonačelnik, nego s jedne obveze na drugu ide službenom limuzinom kojom upravlja vozač; na koncu, oni koji su se već odlučili za bicikl, radije idu vlastitim jer im je to bolje i praktičnije. Boris Beck za Večernji (i za Narod)

Bajs Boris Beck kolumne

Kad ti AI bude umjesto škole umjesto da ti bude na pomoći