Saborska rasprava o djetinjstvu: mobiteli, nasilje i zakonske prepreke - Monitor.hr
Ponedjeljak (10:00)

Neće se preko djece, pa ni preko mobitela

Saborska rasprava o djetinjstvu: mobiteli, nasilje i zakonske prepreke

Za početak, tračak optimizma iz Sabora: proteklog tjedna diskutiralo se o važnoj društvenoj temi – djetinjstvu i odrastanju u Hrvatskoj. Za razliku od uobičajenih primitivnih i priglupih rasprava usmjerenih na lovljenje sekunde medijske pažnje i ponižavanje drugog, ton je bio ozbiljniji i promišljeniji. Rasprava je uključivala i zabranu mobitela u školama i vršnjačko nasilje. SDP je predložio izmjenu devet zakona za bolju koordinaciju sustava, dok se vlast često skriva iza prebacivanja odgovornosti. Hrvatska ima dobre predispozicije za djelovanje, ali potrebno je jedinstveno zakonodavstvo poput islandske prakse kako bi se djeca stavila u središte društvenih politika i stvarno unaprijedilo njihovo blagostanje. Boris Jokić za tportal


Slične vijesti

20.10. (08:00)

Kraljevi su mrtvi, živjeli milijarderi!

Jokić: U polariziranim društvima 21. stoljeća bit će zanimljivo vidjeti mogu li se i kako uspostaviti nova kraljevstva

Kralj nikada ne vlada sam pa se prosvjednici osim na izvršnu vlast obrušavaju na cijeli krug interesnih skupina (prije svega krug multimilijardera predvođenih Elonom Muskom, Jeffom Bezosom i brojnim drugima) koje imaju izravnu korist od urušavanja demokratskih standarda i deregulacije: moderna vlastela s kriptovalutama i beskrajnom zaradom u zamjenu za novac i vjernost kralju. Bez obzira na brojnost, to je samo pola istine. Jedno je sigurno: biti polovični kralj nikada nikoga nije zadovoljilo. Kraljevstvo je sve ili ništa. Do njega se dolazi(lo) oružjem i silom, gušenjem slobode i zatiranjem prava i pravde. Svatko tko je posjetio West Virginiju, Kaliforniju, Texas ili Maine zna da će taj pokušaj, ako do njega dođe, značiti patnju, krv i smrt, zaključuje tportalov komentator analizirajući subotnje prosvjede ‘No kings’ diljem SAD-a…

06.10. (01:00)

Kad škola postane CSI: Odgojni odjel

Jokić: Brojna istraživanja pokazuju da veliku ulogu u maloljetničkom nasilju igraju obiteljsko okruženje u kojem djeca odrastaju

Često se u obitelji usvajaju nasilnički obrasci ponašanja pri čemu su počinitelji često i sami žrtve nasilja. Obitelj je i ta u kojoj se promovira netrpeljivost prema drugima i drugačijima pri čemu ti drugi nisu samo osobe druge rase, nacije ili seksualne orijentacije već, kao što pokazuju zagrebačke ulice 80-ih i 90-ih, mogu biti i oni koji slušaju drugačiju vrstu glazbe. Puno je krvi bijelih heteroseksualnih hrvatskih muškaraca proliveno tada samo zato jer su slušali The Clash, Depeche Mode ili KUD Idijote. Valu nasilja pridonosi i širi društveni kontekst u kojem se aktivno promoviraju agresija i nasilje. Boris Jokić za tportal predlaže rješenje za veću sigurnost u školama: sustavno povezivanje podataka od vrtića do fakulteta radi ranog prepoznavanja i prevencije antisocijalnih ponašanja, uz digitalno praćenje školskog izostajanja kao ključnog pokazatelja rizika. Potrebna je i potpuna reforma pedagoških mjera, uvođenje ciljane podrške školama s većim brojem incidenata te jasnije definiranje odgovornosti roditelja kako bi se škole zaštitile od neprimjerenih roditeljskih pritisaka.

03.10. (13:00)

Kad ti stihovi završe u knjižnici, a ne samo u birtiji

Rock poezija između korica: Zašto stihovi domaćih glazbenika ne ulaze u školsku lektiru?

U Hrvatskoj su rijetki glazbenici svoje stihove pretvorili u knjige poezije – nakon Štulića i Rundeka tek nekolicina. Knjiga Borisa Jokića 60 otkucaja otvara pitanje zašto se suvremena glazbena poezija ne uvrštava u školsku lektiru. Stručnjaci poput Tomislava Brleka i Branka Kostelnika ističu da se otpjevani stihovi itekako mogu smatrati poezijom, dok Krešo Blažević i Marko Pogačar naglašavaju da bi domaći tekstopisci zaslužili više priznanja. Od Arsena Dedića i Štulića do Urbana, Bareta, Antića i Maajke – njihovi stihovi oblikuju kulturu, ali u obrazovnom sustavu ostaju na margini. Jokić poručuje da društvo koje ignorira vlastite glazbene autore uskraćuje mladima kritičko mišljenje i kulturni identitet. Večernji

15.09. (09:00)

Poljska u njihovom srcu

Jokić: Konačno na strani napadnutih – Je li moguće da su se Milanović i Plenković oko nečega složili?

Sramota hrvatske vanjske politike najjasnije se očituje u tome da je u prethodnih pet godina imenovan samo jedan veleposlanik. Rezultat nemogućnosti dogovora premijera i predsjednika je činjenica da je sada potrebno imenovati čak 90 veleposlanika i generalnih konzula. Ne postoji suverena država na svijetu, naročito ne ona koja drži do sebe i smatra da je njezina pozicija u svjetskoj politici iole bitna, koja bi ikada dopustila takvu situaciju. Zato je osvježavajuće bilo na trenutak vidjeti suglasnost dvaju njezinih kreatora, koji se konačno dogodio nakon upada ruskih dronova na poljski teritorij. Boris Jokić za tportal

28.07. (09:00)

Kao sjena na zidu: Epstein i duhovi starog društva

Jokić o slučaju Epstein: Za radikalne pobornike Trumpa ovo je dokaz duboke države na djelu i da je elitama dozvoljeno sve, pa i zlostavljanje djece

Oni koji imaju i koji su moćni mogu sve, a kad ih se i ulovi, uvijek će postojati neki kongresmen ili predsjednik koji će slučaj zakopati duboko u ladice. Trump je dugo iskorištavao ovaj narativ koristeći ga protiv svojih političkih protivnika, sve dok nije postalo vrlo jasno da se i on nalazi u famoznim spisima, da postoje poruke ‘dragom Jeffreyu’, crteži ženskih tijela s posvetama i vjerojatno brojne snimke sredovječnog Donalda kako uživa u znatno mlađem društvu.

Za hrvatske prilike, puno zanimljiviji od samog slučaja je način na koji se Trumpova administracija pokušava nositi s posljedicama jer slične obrasce ponavljaju i brojne europske, a ponekad i naša vlast. Trumpov taktički pristup se okvirno može svesti na sljedeće: ne priznaj, udari nazad i umanjuj ili ignoriraj vlastite neuspjehe u vezi sa slučajem. Pa se tako pažnja javnosti pokuša zakopati nizom “šokantnih” vijesti, poput preljuba na koncertu Coldplayja. Neizvjesno je hoće li istom taktikom i ovaj put Trump uspjeti. Boris Jokić za tportal.

14.07. (09:00)

Škola za život, ali bez popravnog iz društva

Jokić: Ravnateljica medicinske škole inzistiranjem na rušenju 19 učenika osvjetlala obraz obrazovanju

Nacionalno je odjeknula vijest da je 19 učenika Medicinske škole Ante Kuzmanića u Zadru, od čega 15 onih koji su započeli srednjoškolsko obrazovanje, palo razred (N1). I to 2025. godine, kada je sve više pritisaka roditelja, prijetnji pa i policije, a negdje čak i odvjetnika na školskim hodnicima. Ideja da se bez rada može uspjeti izrazito je ukorijenjena u hrvatskom društvu, i to ne bez razloga. Više od dvije trećine učenika srednjih škola smatra da su za zapošljavanje važnije rodbinske veze, poznanstva i politička pripadnost od onoga što znaš i možeš. U takvoj društvenoj klimi teško je inzistirati na kriterijima kao što to hrabro čini zadarska ravnateljica jer te stvarnost svakodnevno demantira. Inzistiranje na kriterijima za Hrvatsku je jedan od najvažnijih razvojnih zadataka. Društva koja odustanu od kriterija osuđena su na sporiju ili bržu propast. Boris Jokić za tportal.

18.05. (19:00)

Digitalni svijet kao ostavština austrijskog soboslikara iz 1945.

Jokić: Djeca u raljama digitalnog zla – Zrinka je ‘lezba’, Boris ‘smrdljivi židov’, a znate li što znači ’14/88′?

Dok roditelji svoju brigu za djecu svode na praćenje e-dnevnika i kupovinu skupih tenisica, tinejdžeri voze digitalnim tračnicama na kojima je vrlo teško ostati svoj i koje često vode do neželjenih ishoda. U višim razredima osnovne škole digitalna komunikacija poprima dodatnu slojevitost mržnje koja se povezuje sa navodnom seksualnom orijentacijom („Zrinka je lezba“), etničkom pripadnošću („Boris je smrdljivi židov“) i različitim fizičkim obilježjima od velikih ušiju, prvih brkova do tjelesnog mirisa („Jelena smrdi“). Takvih je stvari naravno bilo i u našoj „svijetloj sigurnijoj prošlosti“, ali ono što je drugačije je da ti je taj netko to trebao reći u lice i da bi vjerojatno za to dobio brzi odgovor – u razredu, od nastavnika i na kraju od roditelja. Dok im branimo da u autobusima i tramvajima promatraju stvarnost i uče snalažljivosti u svim kašnjenjima, gužvama i nestancima struje, zanemarujemo da se na svim tim društvenim mrežama i digitalnim komunikacijskim kanalima nalazi svijet mržnje, uvreda i zla od kojeg bi nam prisjeli svi ti ražnjići, ćevapčići i pivo. Boris Jokić za tportal.

06.05. (22:00)

Škola zvoni na rock'n'roll

Jokić: Glazba nije samo nota, već most do znanja i zajedništva, obrazovanje mora čuti suvremeni ritam

Boris Jokić, koji je nedavno objavio knjigu “60 otkucaja: Glazbena lektira” u intervjuu za Vidu TV govori o važnosti glazbe u obrazovanju i društvu, naglašavajući potrebu za uključivanjem suvremene glazbe u obrazovanje mladih, povezujući glazbu s različitim školskim predmetima. Ističe kako obrazovni sustav u Hrvatskoj ne prati suvremene spoznaje te naglašava važnost povezivanja škole sa zajednicom i umjetnosti. Spominje obrazovnu reformu iz 2016. godine i potrebu za poticanjem kreativnosti i odgovornosti učenika.

03.05. (22:00)

A kod nas klinci rođeni nultih poučavaju starije "ako ne znaju šta je bilo"...

Jokić: Uvažavanje umjetnosti je pravi način da se voli Hrvatska

Hrvatska općenito, a hrvatska škola posebice, bježi od suvremenosti. Štoviše, smatram da aktivno odbacujemo suvremenu umjetnost. Kao da je se sramimo, a trebali bismo se ponositi. Društvo koje se srami svoje trenutačne ili nedavne umjetnosti govori o sebi i o tome da ne poznaje vlastitu vrijednost. Uvažavanje suvremene umjetnosti, glazbe, filma, kazališta, plesa, veći je znak domoljublja od pukog mahanja najvećim barjacima lažnih domoljuba. Ne mogu zamisliti da u Francuskoj u nastavi nema mjesta za Gainsbourga ili Edith Piaf; da u Britaniji ne znaju tko su bili The Beatles, Pink Floyd ili Led Zeppelin, tko je Elton John i da uz njega ne zaplešu; da se u Americi ne uči o soulu, bluesu i rock’n’rollu, da se ne razgovara o modernom rapu…

To su zemlje koje drže do suvremene umjetnosti. Hrvatska to ne čini i to po meni nije slučajno. Postoji jasan otpor prema svemu suvremenom. Lakše je opetovano gurati prošlost kao metodu zaluđivanja i kontrole nego se otvoriti novijem. Suvremena umjetnost, naime, otvara neka važna pitanja, neprijatelj je okamenjenih struktura, potiče angažman, ulazi u to da se može svidjeti mladim ljudima te ih natjerati na razmišljanje i propitivanje. To nikako nije drago onima koji drže vlast. Boris Jokić u razgovoru za Glazbu, a povodom objave knjige 60 otkucaja – glazbena lektira.

29.04. (15:00)

Biti političar i ujedno pozitivan?

Boris Jokić: Iako su kampanje za izbore sve prljavije, rezultati obično budu suprotni od očekivanog, ljudi ne vole prljavštinu

Moja je preporuka svima koji igraju na taj način, ali gledajući povijest hrvatskih izbora i preferencije hrvatskih biračica i birača, ljudi ne vole prljavštinu. Naime, na prljavu kampanju često se reagira upravo suprotno od onog od što tu koji to čine misle da će se dogoditi – često se kazne oni koji potiču negativnosti u tom procesu. Ta činjenica da u politici ima pomalo kriminala, i da kriminala ima u politici, odnosno ima ga više, ne odbija ljude samo od glasanja, nego ih odbija od još jedne važne stvari, a to je da imate sve manje mladih lica koja se odlučuju na politiku. Mnogi politički akteri igraju pošteno, ali je opća klima takva da je se misli da je politika vrlo bliska s varanjem i pronevjerom javnog novca zbog čega je mladima ili starijima s novom energijom teško dokazati se u utrci. Boris Jokić za Dnevnik.