Šajatović: Nije bilo pametno prognozirati slom turističke sezone - Monitor.hr
Jučer (13:00)

Kritičari u šoku: Turisti odbili poslušati prognoze

Šajatović: Nije bilo pametno prognozirati slom turističke sezone

Suprotno prognozama mnogih kritičara, ovogodišnja turistička sezona nije propala. Ako se i mogu s rezervom uzeti podaci eVisitora o jedan posto više dolazaka i noćenja, podaci Ministarstva financija o fiskalizaciji trebali bi biti pouzdani. A oni kažu da je u srpnju broj fiskaliziranih računa bio 1,2 posto veći nego u lanjskome srpnju, a iznos 6,1 posto veći. U prvoj polovini kolovoza izdano je 2,5 posto više računa, a iznos je bio 7,7 posto veći. To je još jedan primjer koji će dodatno pojačati frustraciju mnogih koji osjećaju da ekonomija ne ide u dobrom smjeru, a službeni podaci to demantiraju. Izgledno je da će BDP u 2025. biti iskazan rastom od oko tri posto. Što će premijer Plenković sa zadovoljstvom, selektivnim biranjem dodatnih podataka, nabijati na nos kritičarima. Miodrag Šajatović za Lider.


Slične vijesti

Jučer (19:00)

Ljubimo se pred kamerama, psujemo se u klozetu

Basara: Promena moda komunikacije

Prekinuti svaku komunikaciju s političkim neistomišljenicima, gledati na političke protivnike i neistomišljenike kao na neprijatelje i/ili izdajnike, na kraći rok donosi određene benefite, ali na duže staze rušenje komunikacionih mostova iza sebe i zatvaranje vrata dupetom obavezno završi krkom u pizdu. Osim toga, u nekomunikativnosti, namrgođenosti i na krv i nož zavađenosti iz devedesetih bilo je dosta estradnih momenata i foliranja.

Poprilično sam se iznenadio – gledao sam, što rekle novindžije, „u neverici“ – kako javno i pred TV kamerama na krv i nož zavađeni i popičkani poslanici vlasti i opozicije ruke šire, u lica se ljube i prijateljski ćaskaju, neki i za istim (jeftinim) stolom. Videvši da sam se našao u čudu, moj drug Vladan se nasmejao i rekao mi: „To ti je politika.“ (I to i jeste.)

Konačno, kanali podzemne komunikacije na relaciji vlast-opozicija bitno su doprineli da petooktobarski prevrat prođe uz minimum žrtava u ljudstvu i materijalu; priču znate, u stvari znate pričinu zvaničnu, skraćenu i izvitoperenu verziju, ali i bolje je da više ne znate, jer bi moglo da vam se dogodi da umrete pošto ste previše znali. Svetislav Basara

Prekjučer (20:00)

Osim ako jesmo

Jergović: Kako je odavno propao hrvatski nogomet, a da mi toga nismo svjesni

Još od kraja devedesetih, Hajduka od kasnoljetne katastrofe u utakmicama protiv albanskih, irskih, slovačkih klubova spašava uglavnom sreća u žrijebu koji mu, recimo, nanese – Everton. A protiv Evertona nije sramota izgubiti. Isto je, međutim, i s drugim hrvatskim klubovima, uz poluizuzetak zagrebačkog Dinama. Dinamo se, naime, uspijeva katkad nositi s klubovima boljim od sebe. Naročito ako ga podcijene. Inače završi kao protiv Bayerna, i još bude sretan što su mu Bavarci zabili 9, a da su ozbiljnije igrali, zabili bi mu barem 12. Prvi razlog zašto naši klubovi gube jest taj što u Hrvatskoj ne postoji nogometna liga unutar koje bi se mogla stvoriti ozbiljna natjecateljska konkurencija. Što onda znači i to da ne postoji pretpostavka da se od živoga muškog mesa, što se pokupovalo na kojekakvim nogometnim tržnicama, formiraju ozbiljni tipovi. Hrvatska liga je premalena, a pritom u njoj jedva da uz Hajduk (najveći hrvatski klub) postoje još tri-četiri kluba (Dinamo, Rijeka, možda Osijek i Istra) koji imaju svoje navijače. Klubovi bez navijača (primjerice Lokomotiva ili Gorica) zgodni su sparing partneri u prijateljskim utakmicama, ali oni ne mogu činiti ligu. Miljenko Jergović za svoj blog (piše valjda za one koji ne prate ili one koji se još uvijek nadaju)…

Prekjučer (19:00)

Cancel kultura, samo obrnuta

Dr. Gonzo: Zabranitelji festivala™ – novi hrvatski kulturni brend

Zabranitelji su nam se namnožili. Kao gljive poslije kiše, samo što od njih ne možeš napraviti dobar rižoto, a ni dobar vic. Ne moramo kolektivno skandirati stihove iz ratnog dnevnika, ali Thompson i događanje naroda na Hipodromu je bio samo prvi metak iz startnog pištolja u utrci zvanoj „tko će više toga zabraniti“. I onda — Bajaga. Bajaga! Lik koji svira o ljubavi, gitarama i životu koji je „nekad siv, nekad žut“. Zabranjen jer netko na Facebooku osjeti miris „nedomoljublja“. I dolazimo do Benkovca i njegovog vrlog komandanta zabranitelja, koji vodi udrugu dragovoljaca, a sad i kulturnu policiju. On i ekipa tvrde da u Benkovcu nema mjesta za Frljića i „izdajnike“ jer to vrijeđa Domovinski rat. Festival otkazan, publika proglašena „nepoželjnim gostima“. Benkovac – kulturni geto. Ulaz samo za domoljubno podobne, sve ostalo automatski deportirano u imaginarni logor umjetničke nepristojnosti. Zabranitelji nisu branitelji kulture. Oni su diletantski cenzori u uniformi samoproklamiranog domoljublja. Reality show na otvorenom, tragikomedija u tri čina, oružje: megafoni i zabrane, pobjeda: zatvoriti kazalište. Dr. Gonzo za Monitor…

Prekjučer (18:01)

Zabranitelji, megafoni i fantomski ratovi

Dr. Gonzo: Zabranitelji festivala™ – novi hrvatski kulturni brend

Zabranitelji su nam se namnožili. Kao gljive poslije kiše, samo što od njih ne možeš napraviti dobar rižoto, a ni dobar vic. Prvo su krenuli na Thompsona — i svi smo mislili: „E, sad ćemo vidjeti ima li društvo filter.“ Filter? Ma da, filter je bio samo fikcija. Jer ne, ne moramo kolektivno skandirati stihove iz ratnog dnevnika, ali Thompson je bio samo prvi metak iz startnog pištolja u utrci zvanoj „tko će više toga zabraniti“.

I onda — Bajaga. Bajaga! Lik koji svira o ljubavi, gitarama i životu koji je „nekad siv, nekad žut“. Zabranjen jer netko na Facebooku osjeti miris „nedomoljublja“. Nakon toga Benkovac – predstava, fikcija, mašta, gluma – stopirana. Sad i Šibenik. Festival kao bojno polje za kulturne atentatore. Svi odjednom postaju povjesničari, kustosi i stražari nacionalne čistoće, šilterice na glavi, škrgutavi zubi, metri u rukama: „Previše slobode? Skrati odmah!“

I dolazimo do Benkovca i njegovog vrlog komandanta zabranitelja, koji vodi udrugu dragovoljaca, a sad i kulturnu policiju. On i ekipa tvrde da u Benkovcu nema mjesta za Frljića i „izdajnike“ jer to vrijeđa Domovinski rat. Festival otkazan, publika proglašena „nepoželjnim gostima“. Benkovac – kulturni geto. Ulaz samo za domoljubno podobne, sve ostalo automatski deportirano u imaginarni logor umjetničke nepristojnosti.

I sve bi to još prošlo kao balkanski Monty Python na LSD-u, da se ne javi zapovjednik specijalne jedinice „Ajkula“. Čovjek koji je ratovao stvarno, ne u Cinestaru, nego na bojišnici, i mrtav-hladan proziva vrlog zaranitelja: lažno predstavljanje, „plačipička i dezerter“ – rat vidio samo kad je kupio kartu za Terminatora 2.

A kad misliš da apsurd ne može više, dođe bonus scena: Kćer mu pjeva Cecine pjesme. Cecu – udovicu Arkana, čovjeka čije su postrojbe palile i ubijale po Hrvatskoj. To oca ne dira. Braniteljsku čast ne dira. Domovinski rat ne dira. Ali predstava? Festival? To je, dragi moj, crvena linija!

Zabranitelji nisu branitelji kulture. Oni su diletantski cenzori u uniformi samoproklamiranog domoljublja. Reality show na otvorenom, tragikomedija u tri čina, oružje: megafoni i zabrane, pobjeda: zatvoriti kazalište.

Jer, realno – tko god zabranjuje kulturu, ne brani Hrvatsku. Pretvara je u klaustrofobičnu garderobu gdje se sve mora zakopčati do grla i smijati samo dopuštenim šalama. Ovo nije domoljublje. Ovo je sterilni strah, zapakiran u šuškanje plastične zastavice.

Prekjučer (12:00)

Ljeto je, nosite što hoćete (osim ako ste naturist)

Andrassy: NI SLUČAJNO u kratkim ljetnim haljinama ako ste stariji od 25, ako ne želite da na vas viče gospođa s interneta koju ni ne znate

“Za koga si se TI sredila?” je jedna od najčešćih rečenica iz mog djetinjstva iako se nikad zapravo nisam pretjerano sređivala, a od nje sam bježala namjernim odabirom “primjerenih” odjevnih predmeta; primjereno je funkcioniralo po principu “što gore, to bolje, što ružnije, to pametnije.” Sasvim prikladno, riječ je o ljudima koji će prvi tvrdit da odijelo ne čini čovjeka, ali to je ironija koja se valjda izgubila putem. Neću se ni oblačit “u skladu sa svojim godinama” jer su to najčešće izmišljotine ljudi koji više ne stanu u svoje najdraže stvari iz mladosti, što možda nije lijepo za reć, ali nije ni daleko od istine. Ne stanem ni ja u hrpu svojih pa se ne ljutim na ljude koji nemaju veze sa mnom. U skladu s mojim godinama je da živim za sebe, što bi trebalo bit i u skladu s godinama ljudi koji “dobronamjerno” osuđuju druge jer su se “sredili” – nisam se sredila protiv drugih, nego sebi, u skladu sa svojim željama. Andrea Andrassy za Miss7

Prekjučer (01:30)

Kći mu širi 'bratstvo i jedinstvo'... jer, ona smije

Rudan: Ceca iz Benkovca

Mora da jadnom Gendi nije bilo lako, dobro da je njegovo dragovoljačko, ustaško srce izdržalo taj udarac. Heroj sigurno pojma nije imao čime mu se kći bavi. Još kad je izjavila da je to okej jer nju ćaća nikad nije učio da mrzi druge i drugačije, ili tako nekako… Drugim riječima, dragovoljac Genda ispod svoga krova drži žensko čeljade koje širi bratstvo i jedinstvo. I to je čeljade još živo. ?! Doduše, izbrisalo je sve svoje nastupe. Naravno da imam njene fotke, cura zaista izgleda poput Cece, polugola, griva na glavi, srpski govori bolje nego Šešelj, a pjeva bolje nego Ceca. Što misliti o heroju Gendi koji je i danas marširao Benkovcem sa svojim pajdašima protiv one jugoslavenske gamadi koja bi tamo nešto glumila umjesto da doma boga moli. Glasno je urliknuo tako da ga ceo svet i čuje i razume da za jugoslavenski ološ u Benkovcu pa ni u čitavoj Hrvatskoj neće biti mjesta. Benkovac će, zahvaljujući Gendi i njegovim dragovoljcima, biti centar hrvatstva, katoličanstva i uvijek za dom spreman. Doduše, nije rekao ali već smo ga upoznali, Ceca će biti dobrodošla. Konačno, ipak je ona kolegica njegove kćeri, krv nije voda. Vedrana Rudan za svoj blog.

Prekjučer (00:00)

Kad Ustav ide na godišnji, a ulica preuzima vlast

Markovina: Drugo ubojstvo Josipa Reihl Kira

Nažalost, ono što se upravo odvilo u Benkovcu, a dogodila se uspješna zabrana mirotvornog kulturnog festivala, zahvaljujući de facto paktu policije, tj. države s grupom ustašoidnih nasilnika, kojima je jedina legitimacija braniteljski staž, ne predstavlja izdvojen slučaj i jako mi je dobro poznato. Praktično identična stvar dogodila prošle godine u Korčuli, kada je identičnoj skupini ljudi zasmetao dolazak crnogorskog pjevačkog zbora. To sve znači, da ovaj val crnila koji se upravo događa, nije uzrokovan ovim dvama Thompsonovim koncertima, nego je posljedica višegodišnjeg povlačenja pred nasilnicima i dopuštanja da njihova totalitarna i ekstremistička mjerila određuju što je poželjno, a što nije poželjno u javnom prostoru. Sve to, mimo Ustava, zakona i ideje slobodnog i demokratskog društva te uz otvorenu asistenciju vladajućih i oportunističko povlačenje opozicije. Hrvatska je ovim došla korak do totalitarne diktature uličnih nasilnika, koja je tim ciničnija imajući u vidu pozivanje na demokratske slobode i slične formalnosti koje sama država ne poštuje. Dragan Markovina za Peščanik.

Nedjelja (20:00)

Na more sa sobom povesti i kuhara, električara pa i liječnika ako treba

Beck: Jadni čovjek s previše nekretnina nema izbora, spustio je cijene i dao turistima da počiste za sobom

Čavrljajući na plaži, dotaknuli smo se i toga koliko koštaju apartmani u malom mistu pa sam doznao da je redovna cijena 100 eura na dan, ali postoji i opcija za 70 eura. Međutim, prije odlaska morate sve – ali baš sve, od zahoda i kuhinje do prozora i lancuna – očistiti i predati sljedećim gostima, piše Boris Beck za Večernji list. Gazdu nisu ni vidjeli, on je na nekom drugom otoku gdje ima glavninu biznisa, a ovo drži usput. Ne plaća čišćenje, a vjerojatno i nema koga angažirati, pa održava taj pomalo riskantni pothvat: što ako se turisti ne drže dogovora i ostave svinjac? Stalno čitam jadikovke kako nema konobara, barmena i chefova. Hoteli bez recepcionara već postoje, moglo bi se turistima otvoriti barove bez posluge, samo sa šankom i stolovima, s tim da si sami iz frižidera, za novac, dakako, uzimaju piće. Ima i drugih kreativnih ideja, cijeli tekst na Narodu.

Nedjelja (15:00)

Ako Chat GPT tako kaže...

Basara: Oćemo li propasti, oćemo qwrz

Da bih veštački inteligentan mini-serijal priveo kraju, postavio sam Chat GPT-ju još dva pitanja – o kojim sam višekratno pisao u Famoznom – čisto da vidim šta veštačka inteligencija smatra o tome.

Pitanje prvo. „Uradi mi psihološku analizu izreke i političke filozofije spasa nam nema, propasti ne možemo“. I evo šta je Chat GPT odgovorio: „Izreka spasa nam nema, propasti ne možemo na prvi pogled izgleda paradoksalno, a upravo taj paradoks nosi psihološku težinu i simboliku. Evo analize:

„Prvi deo – spasa nam nema – izražava očaj, fatalizam, uverenje da je svaki izlaz onemogućen. Drugi deo – propasti ne možemo – negira očekivani ishod, sugeriše da potpuno uništenje nije moguće. Psihološki, ovo stvara zatvoreni krug bez izlaza, ni spas, ni propast, stanje večitog zatočeništva u krizi. Sve to generiše osećanje istorijske posebnosti – mi smo narod koji uprkos svim naporima ne može propasti – ali s druge strane, stav – nema nam spasa – proizvodi ambivalentni narcizam: osećanje veličine i izabranosti, ali i stalne bespomoćnosti.“ Takav psihološki stav – nastavio je Chat GPT – idealna je formula za očuvanje statusa quo.

Sve može biti loše, ali nikad ne može biti toliko loše da natera na transformaciju. Svetislav Basara

Subota (10:00)

AI nam treba da nam kaže šta odavno znamo

Basara: Vidovdan i časni Chat GPT

Veštačkoj inteligenciji postavio sam  sledeće pitanje: „Da li su višemesečni protestni nemiri u Srbiji kriza ili odlaganje krize?“ Sad gledajte šta je AI odgovorila – i ispunila me ponosom jer je odgovor pokazao da Chat GPT, iako raspolaže s mnogo više podataka, iako je mnogo mlađa od mene – u mnogim stvarima misli maltene isto kao moja neznatnost. “Ako posmatramo kratkoročno, oni jesu kriza; izraženi sukobi, nasilje na ulicama, destabilizacija institucija jesu pokazatelj ozbiljne društvene pukotine.“

„Ali ako se posmatra dugoročno“ – reče Chat GPT, a ja poskočih od sreće jer najbolje volim dugoročna posmatranja – „protesti i nemiri su često samo ventil i odlaganje istinske, sistemske krize. Ljudi izbace nezadovoljstvo, režim (ili struktura vlasti) preživi još neko vreme, ali se suštinski problemi, nefunkcionalnost institucija, socijalna nepravda i duboke podele ne rešavaju.“

„Drugim rečima“ – nastavila je AI – „nemiri u Srbiji često imaju katarzičnu funkciju, deluju kao ispušni ventil, pa se prava kriza prolongira, ali kako se ništa dubinski ne menja, ona se samo gomila i vraća još snažnija.“ Pa jebote, pomislih – ovoga puta s ponosom – zar moja neznatnost ne piše (i govori) manje-više ovo isto, i to već – koliko – najmanje 25 godina… Svetislav Basara čuo je što je htio…