U svakoj od devet ponuđenih pjesama pronaći ćete nekoliko stihova zvučnih poput parole ispisane na nekom od gradskih zidova, bilo da progovara o tome kako je biti žena u današnjem društvu, ili još jedan od bezbrojnih trkača za papirnatim bogom novcem. Da album ipak ne postane samo uglazbljeno protestno pismo, Sara Renar se pobrinula u skladbama poput Držali smo se za ruke. Ravnododna…
Kantautorica, producentica i multimedijalna umjetnica (i diplomirana arhitektica). Živi od muzike, a uz svirke povremeno drži radionice muzičke produkcije i teksta u glazbi. U razgovoru za Novosti: Muziku možeš sagledati iz sto rakursa, muzičari smo svi, ljudi koji sviraju na svadbama, ljudi koji su završili akademiju i oni koji nisu. Neki će ljudi uvijek svirati i besplatno i potplaćeno jer to smatraju guštom, baš nisam sigurna što nam je činiti.
Mogu samo reći da mi je prekrasno vidjeti razne oblike suradnje i solidarnosti na sceni jer živimo u društvu koje je potpuno suprotno nastrojeno, i svaki zajednički rad osjećam kao malu pobjedu i subverziju. Volim dijeliti s kolegama, dok je industrija postavljena užasno kompetitivno. Mislim da je važno da imamo zajednicu samostalnih umjetnika jer smo mali i bez državne potpore veliki dio muzičke produkcije ne bi preživio, ali je koeficijent za penziju baš sramotan. Eto, rekla sam svašta, i ništa, jasno mi je da nas je malo, da smo razjedinjeni i da nema političke volje za bavljenje muzičarima, da ne činimo nikakvo glasačko tijelo.
Predstavljanje novog albuma Sare Renar ‘Gdje povlačiš crtu?’ 18. siječnja u Vynilu
“Probajmo (čisto iz zabave ili hira) za početak neke od domaćih (kant)autorica usporediti s pićima i napitcima. Ako je Lovely Quinces kofeinski, visokokalorični podizač, Ivana Picek prirodni, organski psihodelik, a Ana Ćurčin čaša kvalitetnog viskija s ledom, Irena Žilić biljni je čaj, skuhan od mješavine samoniklih biljaka”, predstavljaju Novosti recentne albume domaćih kantautorica: Haze Irene Žilić, Časna lubanjska Ivane Picek Pi, Tišina Sare Renar i Gurni me u valove benda Ti, ja i moja mama.
Sara Renar, Irena Žilić, Lucija Ćustić Luce i Nina Romić mlade su glazbenice koje pripadaju tzv. alternativnom krugu. Stoga je i odgovor na pitanje može li se živjeti od glazbe – ne. Sve uz glazbu i rade ili imaju pomoć sa strane. Također smatraju kako je za bavljenje glazbom bitno biti spreman na mnoga odricanja i razočaranja. Buro247
U posljednje vrijeme dva su se glazbena žanra u Hrvatskoj približila srednjostrujaškom statusu: kantautori ili “akustičari” te hip-hoperi. No dok su akustičari (npr. Lovely Quinces, Sara Renar) od početka medijski i infrastrukturno vrlo podržavani, uz kritičare koji vape kako će nas oni spasiti od turbofolka, hip-hopere (npr. Dječaci, Kiša metaka, Kandžija) su mediji sustavno izbjegavali, nisu imali ni podršku studija i izdavačkih kuća, no svejedno su priču uspjeli progurati i okupiti pristojnu bazu slušatelja, analizira Bilten te dvije glazbene struje u Hrvatskoj.
Posljednjih godina najjača nova glazbena scena u Hrvatskoj je mladih kantautorica i kantautora koji se ne obaziru puno na (ne)originalnost nego sviraju kako i što im se sviđa, a online magazin Rif izdvojio je najaktualnije od njih: Elephant and the Moon, Denis Katanec, Miki Solus, Nebo roza, Seine, Letarg, Luce, Elma Burnić, Nina Romić, Sara Renar, Irena Žilić, Erna Imamović, Ivana Picek, Melita Sabljo, Ivana Bastašić, Zvonka Obajdin, Lovely Quinces…