10.11. (10:00)
Brze i kratke, video izdanje
Sead Alić: Netelevizijske vijesti
‘Podsjetnik’ skreće pozornost i na aktualne i vječne probleme. Uskoro još.. a možda i redovito. Novi glas
‘Podsjetnik’ skreće pozornost i na aktualne i vječne probleme. Uskoro još.. a možda i redovito. Novi glas
Ono što se događalo prije nešto više od 3.300 godina događa se ponovno. Sada se međutim događa uživo. Svi koji su se pobunili protiv ponovnog osvajanja Palestine nazvani su teroristima i unaprijed osuđeni. Svi koji nisu otišli iz svojih domova osuđeni su za suradnju s teroristima. Geostrateški interesi pozivaju se na na Bibliju, nekritički je čitajući. Palestinu se danas pokušava osvojiti pozivanjem na pravo naroda koji je nekada na tom području živio, zapostavljajući činjenicu da je taj isti narod i tada tu zemlju zapravo osvajao i osvojio. I pritom činio strašna nedjela. Ono što nam se danas događa to je ekraniziranje biblijskih zbivanja iz nekih pradavnih vremena. Biblija uživo svakodnevno nam prenosi ubijanje svega živoga u Palestini. Pokušati razumjeti genocid nad Palestinskim narodom koji se upravo provodi uz suglasnost pa i uz pomoć civiliziranih zemalja Europe i Sjedinjenih američkih država, znači dovesti mišljenje, logiku, moral, religije, politike i cjelokupni sustav vrijednosti naše suvremenosti u pitanje. Sead Alić na svom Facebooku.
Svijet je ograđen satelitima. Uloga ovih naprava nije pomaganje objektivnosti uspostavljanjem dijaloga i dijeljenja informacija. Sateliti su informacijske granice kojima se pokušava zaustaviti istina na njenom prirodnom putu oko svijeta. Irski je parlamentarac Richard Boyd Barett preskočio medijske blokade i upozorio Ursulu von der Leyen na dvostruke kriterije u tumačenju ratnih zločina Rusije i cionističke vojne administracije u Palestini. Ne zato da bi opravdao Putina nego da bi vratio nešto od smisla vanjskoj politici Europe. Žižek je na sajmu knjiga u Frankfurtu tek nagovijestio da bi se imalo o još ponečemu razgovarati pa je doživio glasno negodovanje ‘navijača’ iz publike. No skandal je ostao zabilježen i svjedočit će da se u vremenu medijski oblikovanog globalnog navijačkog jednoumlja – pokušavalo misliti i govoriti i svojom glavom. Židovski vjernici mnogih zemalja podižu glas protiv cionističke ideje za koju i sami smatraju da im je oduzela bit židovstva kao vjere. Globalni mediji neće prenositi pobunu i Židova protiv cionističke politike aparthejda u Palestini. Neće jer bi time sve stavili u pitanje, a sve i jest u pitanju jer je sada u pitanju sve (što postoji). Sead Alić na svojem Facebooku.
Taktika i strategija cionizma: ukrasti Boga Židovima iz Tore i koristiti ga kao marketinško sredstvo za osvajanje prostora na Bliskom istoku koji će poslužiti kao najveći svjetski poligon SADista za discipliniranje arapskog svijeta i stvaranje obruča oko Moskve. Političke i vojne ciljeve obući u odore religije tako da svaki sukob postaje religijski. Iskoristiti patnju Židova ubijanih u Europi od Rima pa nadalje (posebno u II svjetskom ratu), tako što će se svako suprotstavljanje naoružanom cionistu moći proglasiti kao pokušaj novog holokausta. Cionistička strategija je vojno-politička strategija hijerarhija Europe i Amerike koja brend religije koristi za proglašenje zločina ubojstava, zatvaranja u logore, bombardiranja i ostalih zločina – svetim činom. Cionizam je monstruozna krađa Boga u vojno-osvajačke svrhe. Mediji, za koje se obično govori da pripadaju Židovima uglavnom ne pripadaju Židovima. Židovi po globalnim medijskim korporacijama (koji se danas prebrajaju i kojih uistinu ima mnogo) zapravo nisu Židovi i mediji i novinari – egzekutori su cionističkih hijerarhija koje danas s debelim kamatama naplaćuju sram Europe za milijune ubijenih Židova za vrijeme II svjetskog rata. To su izvršitelji ekonomskog lobija moćnika koji se smatraju većim i značajnijim od Boga. To su ‘veliki inkvizitori’ koji i optužuju, i sude, i ubijaju. Istinu zbori Sead Alić.
Lako je osuditi nasilje. Jedna rečenica i Vi ste u ‘civiliziranom svijetu’. Ali gdje je pravda u Vašoj rečenici? Iz osjećaja srama za ono što je činjeno Židovima poklonili ste tom narodu zemlju drugog naroda. Stvorili ste vojni poligon u koji ste uložili nekoliko stotina milijardi dolara. Danas stvoreni cionistički režim (kojega se ne smije poistovijetiti sa Židovima) u geto trpa jedan drugi narod. Ne sjeća se svog stradanja. Ne sjeća se plinskih komora i logora za istrebljenje. Ne sjeća se vlastite patnje. Lako je solidarizirati se s ideologijom većine. Tako se najlakše uđe u fašizam. Puno je teže odvagnuti, analizirati, vidjeti što cionistički režim nije učinio a morao je, pročitati rezolucije UN-a i presude, osuditi ubijanja novinara? Kako se zove moral koji jednima gleda kroz prste a druge naziva teroristima? Kako nazvati politiku koja će uništavati državu za državom pozivajući se na nepostojeće kemijsko oružje, nedostatak demokracije ili neki sličan sumanuti izgovor? Dvostruki moral je preslabo ime za to. Sead Alić na svom Facebook profilu.
Društvene mreže koje su brže od mainstream medija vrlo brzo su izvijestile svijet o čudnom pojavljivanju i ‘skokovitom’ prenošenju vatre po gradiću koji ništa nije očekivao i ni na što nije upozoren. Nevjerojatno je da je oganj (koji je došao niotkuda) topio metal na automobilima kojim se više nije moglo pobjeći, a da se zaustavljao pred ogradama vila najbogatijih ljudi. Razumije li se vatra u bankovne račune? Stanovnici su tako zabilježili da je pomoć kasnila, a da se u nekim slučajevima i vraćala natrag jer nije bilo dopuštenja da se iskrca. Neki preživjeli svjedočili su kako su im se već javili potencijalni kupci njihovih zgarišta.Već dva dana nakon nesreće na Amazonu pojavila se prva knjiga o nesreći: Fire and Fury: The Story of the 2023 Maui Fire… To naravno ne mora nužno biti čudno ali je sigurno da je stanovnike spaljenoga grada zasmetalo što su knjige o nesreći (a sada ih već ima najmanje pet) tako brzo objavljene u kompaniji čiji je vlasnik stanovnik njihovog otoka… Sead Alić na svom Facebook profilu.
U vremenu gubljenja vjere u tradicionalne religijske hijerarhije, identitet se traži u masi koja sebe želi vidjeti na masovnom mediju. Ulični obračun s drugima dokaz je vlastitog identiteta. Čežnja za priznavanjem tjera mladog čovjeka u navijački rat. Pobjedniku pripada kolektivna slava. Pehar sačinjen od polomljenih kostiju krasi tajne vitrine sinova koje danas odgajaju ekrani. Idealne proporcije i programi za uljepšavanje proizvode dodatnu nesigurnost. Život se čini prekratkim ukoliko se ne ulije u neku od rijeka navijača, pratitelja, članova, fanova, nositelja liveova…. Otuda zločinačke organizacije navijača i njihova povezanost s politikom. Otuda povremeno medijsko lakiranje navijača njihovim humanitarnim aktivnostima. Otuda nacionalna navijanja i nacionalna cijepanja navijača. Mediji su novi oltari s kojih nezreli i neupućeni svećenici brzine propovijedaju prazninu, nasilje, stereotip… A nisu, u pravilu, pročitali nijednu knjigu. Sead Alić na svom Facebooku kao dodatak otprije objavljenoj knjizi, o aktualnim događanjima.
Nema više razgovora, nema argumenata. Nitko nikoga ne može čuti jer je riječ o navijačkim skupinama koje su se zaklele na vjernost onima koji im omogućuju bolje mjesto na tribinama. Iz intelektualne močvare isplivali su likovi opčinjeni vlastitim glupim smicalicama, duhoviti samo sami sebi, ali iskoristivi u navijačkom dresu. Dva dana izvanredne sjednice Sabora donijele su i neke nove situacije. Dobro postavljana pitanja i jasno prezentiranje neprihvatljivosti postojećeg stanja u Hrvatskoj, okupili su oporbene zastupnike različitih svjetonazora. Manjinski su se zastupnici pokazali kao najobičniji trgovci spremni prodati svoje nacionalne manjine za osjećaj moći koji im nudi vođa navijača trenutno pobjedničkog tima. Ne vide da je riječ o timu koji prekršajima, prekidima igre, s igračima u zaleđu, s kupljenim sucima – dobiva utakmice koje bi po kvaliteti igre trebao izgubiti. Sead Alić na svom Facebooku (objava je javna.).
Jedan od važnih pokazatelja u kakvom društvu i kakvoj državi živimo, odnos je prema kritici. Svako društvo koje želi naprijed razvija kanale komunikacije kroz koje će kritička misao doći do izražaja. Ako se ona sprječava, to je jasan znak da se društvo zatvara u svoje ideološke “istine”, odnosno da je s istinom nije spremno suočiti. Stanje u državi i društvu najbolje se može (pr)ocijeniti po odnosu politike prema istini u medijima, medijskom traganju za istinom. Hrvatska se može pohvaliti povremenim sufinanciranjima, donesenim dokumentima kojima je sloboda medija zagarantirana, pa i fondovima za raznolikost i sličnim oblicima pomoći medijima. Nažalost, u većini slučajeva novac koji se troši odlazi na proizvodnju poslušnosti odnosno održavanje sustava koji će kvalitetno odglumiti kritički pristup, ali koji će paziti da ne ulazi u bitne odnose i bitne probleme. To, naravno, nije specifikum situacije u Hrvatskoj. Mediji su postali PR organizacije lokalnih, državnih, regionalnih ili globalnih političkih hijerarhija. Hrvatska se samo uključila u trend. Sead Alić za Glas Slavonije.
Manjinski entitet se pred očima Europe i svijeta igra sa cjelovitošću Bosne i Hercegovine. No još više i još gore, igra se ponovnog najavljivanja rata. Igra se slavljenja zločinaca koji su istrijebili ili protjerali najveći broj Bošnjaka i Hrvata iz velikog dijela Bosne i Hercegovine. Taj dio, opustošen, silovan, poklan, protjeran, pobijen i zatrpavan u masovne grobnice sada se poistovjećuje s vlastitom zemljom, s državom za koju je jedna generacija ‘ugrozila svoj pojedinačni i porodični standard i svoj komoditet’. Otvoreno se slave osobe koje su osuđene na hiljadu godina zatvora. Slavi se politika koja je provodila ideju etničkog čišćenja i genocida. Glavni čovjek manjinskog entiteta ponosan je na ljude koji su danas ‘po belosvetskim zatvorima’. Vjerojatno je ponosan i na silovanja, mučenja, ubijanja, na masovne grobnice. Biti ponosan na naredbodavce i egzekutore znači biti ponosan i na ono što je učinjeno. A učinjen je najveći zločin nakon Drugog svjetskog rata u Europi. Sead Alić za Index.ba reagirao na Dodikove provokacije koje je izgovorio na dan entiteta koji se smatra neustavnim.
Političari su opsjednuti jer im šutnja građanstva i pokupovani mediji daju osjećaj beskrajne moći. Zaslijepljeni šutnjom svojih naroda oni ne vide dalje od kamera i mikrofona. Žive u svijetu svojih izjava. Da bi se danas preživjelo potrebno je držati medijsku dijetu. Predsjednicima ‘ovoga’ ili ‘onoga’ treba zavrnuti medijsku pipu. Život se ionako događa negdje gdje nema politike. Svakom predsjedniku ove ili one državice treba njegovim dolaskom na vlast pokloniti televizijski kanal i dežurne ekipe novinara. Predsjednici bi tako bili sretni gledajući svoje izjave, a građani bi biti sretni jer bi mogli zaobilaziti te kanale. Sveprisutni i svezabrinuti predsjednici tako bi, gledajući sami sebe, možda mogli doći do svijesti o svom parazitskom odnosu prema narodu kojemu su se popeli na čelo. Sead Alić za Visoko.