Kakvi filmovi, takva i knjiga
‘Soba za snove’ Davida Lyncha: kombinacija biografije i autobiografije, priča o jednom od najupečatljivijih i najsmionijih nadrealista američkog filma
Soba za snove zapravo je zapis o čovjeku koji vodi razgovor s vlastitom biografijom što je, valja priznati, vrlo lynchovski pristup. Evo kako je rad na knjizi organiziran – prvo bi McKenna obavila razgovor s određenim osoba vezanim uz pojedino razdoblje i pretočila to u tekst, potom bi Lynch to pročitao i uz sjećanja drugih dodao i svoja tj. ispričao o istom razdoblju iz svoje perspektive. Ovdje valja istaknuti nekoliko stvari: prvo, ni u jednom poglavlju nemate osjećaj da dvaput čitate jedno te isto, drugo, Lynch odlično piše, zanimljiv je duhovit, otvoren i samokritičan, i treće, priča je na ovaj način upotpunjena i rasvijetljena sa svih (relevantnih) strana. Što god je Lynch radio u životu, bilo da je riječ o likovnoj, glazbenoj ili filmskoj umjetnosti, mogli ste prepoznati njegovu sklonost ka pomaknutom, uvrnutom, nekonvencionalnom, često uznemirujućem, misterioznom, pa i zastrašujućem. S druge pak strane, on sam od najranijih dana bio je otvoren, društven, opušten, duhovit i prijateljski raspoložen prema okolini. Knjigu recenziraju na Booksi.



