Starešina: Operacija priznanja Palestine nije zbog Gaze, nego onih koji ju vode - Monitor.hr
Prekjučer (22:00)

Sve to dok obje strane istovremeno čvrsto drže konopac.

Starešina: Operacija priznanja Palestine nije zbog Gaze, nego onih koji ju vode

Sukob Izraela i Palestine ima širi kontekst. Od 22 države članice Arapske lige, koje su najbliža i šira okolica Izraela, samo njih pet dosad je priznalo Izrael. Riječ je o najbližim zapadnim (čitaj: američkim) saveznicima iz arapskoga svijeta. Plenkovićev pristup priznanju Palestine je racionalan i politički pragmatičan – priznanje kao završna faza procesa, a u isto vrijeme ne smije ugroziti partnerstvo sa SAD-om. Globalna ljevica potvrdila je svoje jedinstvo – operaciju priznanja na Zapadu vode mahom lijeve i zelene vlade. Upitno je, doduše, što će im propalestinska i proimigrantska politika donijeti na domaćem planu. A i naš je Zoran potvrdio da nije slučajni predsjednik, već projektni – za proizvodnju privida nesvrstanosti. Višnja Starešina za Lider.


Slične vijesti

21.09. (16:30)

Prvi korak

Velika Britanija, Kanada i Australija službeno priznale Palestinu, Izrael: Ovo je nagrada Hamasu

Britanski premijer Keir Starmer objavio je službeno priznanje Države Palestine koju je Ujedinjeno Kraljevstvo priznalo kako bi “ponovno probudilo nadu u mir i rješenje s dvije države” između Izraelaca i Palestinaca. Prethodne britanske vlade zauzimale su stav da bi priznanje Palestine trebalo doći tek kao rezultat cjelovitog mirovnog sporazuma. Aktualni ministri ističu da postoji moralna odgovornost djelovati kako bi se sačuvala nada u trajni mir. Ovo pitanje već se duže vrijeme povremeno pojavljuje i u hrvatskoj javnosti. Predsjednik Zoran Milanović prije nekoliko dana rekao je da bi Hrvatska trebala priznati Palestinu. Odluku kritiziraju iz SAD-a, a očekivano i sam Izrael… Index, tportal, Jutarnji

17.09. (01:30)

All we are saying is give peace a chance...

Europska komisija predložila je ponovno uvođenje carina na izraelsku robu kao odgovor na rat u Gazi, EU pozvala Izrael da zaustavi ofenzivu

  • Tisuće obitelji pokušavaju pobjeći iz grada Gaze dok izraelska vojska provodi kopnenu operaciju kao dio svoje velike ofenzive usmjerene na zauzimanje grada (Index)
  • UN: Više od 10 tisuća djece u gradu Gazi treba liječenje akutne pothranjenosti (Index)
  • Plenković: Izraelska reakcija je bila pretjerana, politika koju mi zagovaramo jasna je politika koja će osigurati dva temeljna cilja u izraelsko-palestinskom sukobu, a to je da Palestinci dobiju svoju državu, a da Izrael dobije svoju sigurnost (Index)
  • Milanović: Izrael i njegovo vodstvo su itekako odgovorni za bestijalne ratne zločine (N1), ‘Već smo trebali priznati Palestinu. Ako se to dogodi, hoću priznanje hrvatskog parlamenta’ (Net)
  • Netanyahu želi da Izrael razvije svoju obrambenu industriju, otpornu na embarga (Index), Izrael se žali Von der Leyen, protive se planu sankcija Europske komisije: Nećemo se zastrašiti prijetnjama (tportal)
  • Netanyahu želi sastanak s Trumpom. Traži da bude odmah nakon njegova govora u UN-u (Index)
30.08. (00:00)

Prosvjed 2.0: klikni, objavi, zaboravi

Iz prizme Chomskog: Iako misliš da nisi – pristao jesi: Kreiranje pristanka

Noam Chomsky je davno upozorio na mehanizam „proizvodnje pristanka“ – proces u kojem mediji i političke elite uspješno oblikuju mišljenje masa tako da i najveći zločini izgledaju razumno, čak poželjno. Danas gledamo tu matricu u svom najekstremnijem izdanju: u genocidu nad Palestincima u Gazi. Naravno, nisu svi ljudi slijepi. Milioni širom svijeta izlaze na proteste, potpisuju peticije, izražavaju bijes i solidarnost s Palestincima. Ali, kako bi rekao Chomsky, sve te reakcije rijetko izlaze izvan „okvira dopuštenog narativa“. Ljudi se mogu zgroziti nad slikama mrtve djece, ali rijetko će se zapitati: zašto vlade koje biraju i dalje finansiraju i legitimizuju zločin? Protesti se tako pretvaraju u ventil za savjest, ali ne u izazov sistemu. Većina postaje svedena na simbolične geste – marševe, parole, status na društvenim mrežama – dok aparat moći nastavlja istim putem. To je možda i najveći uspjeh „proizvodnje pristanka“: ne samo što se genocid normalizuje, nego se i otpor prema njemu kanalizira tako da ne može promijeniti osnovna pravila igre. E.B. Neretljak za Institut Ime

12.08. (22:00)

Država na pola puta – između karte i stvarnosti

Raos: Eventualno priznanje Palestine u Londonu i Parizu ne bi nužno automatski vodilo prema održivom miru

Neke od vodećih europskih sila proteklih su tjedana najavile priznavanje palestinske države, koju trenutno priznaje 147 od 193 članice Ujedinjenih naroda. Jesu li za to ispunjeni pravni kriteriji i hoće li takva odluka pridonijeti uspostavi mira na Bliskom istoku? Klasični primjeri država koje nisu članice UN-a te ih priznaje tek jedna ili par članica UN-a ili ih pak samo priznaju druge nečlanice su Somaliland, Abhazija i Južna Osetija na međunarodno priznatom teritoriju Gruzije, Pridnjestrovlje na području Moldavije, Sjeverni Cipar te Zapadna Sahara koju se smatra dijelom Maroka. Palestina još od 2012. ima status države promatračice u Ujedinjenim narodima. Premda nije članica UN-a, članica je nekih specijaliziranih agencija. Ima li Palestina stalno stanovništvo? Da i ne. Ima li Palestina definirani teritorij? Da i ne. Ima li Palestina jasno definiranu izvršnu vlast koja posjeduje efektivnu kontrolu? I da i ne. Višeslav Raos za tportal tvrdi da je ipak najvažnija nada za trajni mir, kakav god ishod na kraju bio.

03.08. (16:00)

Kad balet postane diplomatski incident

Otvoreno pismo traži otkazivanje predstave izraelskog koreografa u HNK-u Rijeka

Inicijative za palestinsku solidarnost uputile su otvoreno pismo HNK-u Ivana pl. Zajca tražeći otkazivanje najavljene baletne predstave Venezuela izraelskog koreografa Ohada Naharina. Tvrde da Naharin, kao dugogodišnji umjetnički direktor Batsheva Dance Company, djeluje kao kulturni ambasador izraelske države, čiji režim je pod istragom za genocid. Pismo ga povezuje s izraelskom propagandom i poziva na kulturni bojkot, pozivajući se i na slične međunarodne primjere. Kritiziraju instrumentalizaciju kulture u funkciji izraelskog državnog narativa i zahtijevaju prekid suradnje. Kulturpunkt

02.08. (18:00)

Granice mira crtaju topovima

Ako dođe do priznanja Palestine i mira, kako će ona izgledati? Nova država trebala bi pružiti mir i suživot, no nejasno je kako to postići

Dok se vode rasprave o tome treba li priznati Palestinu kao državu, postavljaju se druga pitanja vezana uz to kako bi ta država izgledala: Palestinu bi trebalo priznati u granicama prije 1967. godine, što podrazumijeva Gazu, Zapadnu obalu i zajednički Jeruzalem. No, Izraelci ne bi predali ni njegov istočni dio. Jednom kad bude mir, mnogi će se raseliti, a tko ostane bit će pod PTSP-om. Zapadna obala? Tamo živi tri milijuna ljudi, od kojih 700 tisuća doseljenika koje Netanjahu i dalje uporno šalje kako bi promijenio etničku sliku. Alternativno, ako nisu dvije države, neki govore o konfederaciji, ali ni to ne izgleda realno. U međuvremenu raste val antisemitizma i netrpeljivosti prema Židovima u Zapadnom svijetu, a stranke poput AfD-a u Njemačkoj nisu sklone priznanju zbog netrpeljivosti prema Arapima… Poslovni

25.07. (10:00)

Sve ide po planu, samo nemojte previše gledati

Masovni prosvjedi u Izraelu: tisuće traže prekid rata i povratak talaca

  • Više od 100 međunarodnih humanitarnih organizacija i skupina za ljudska prava upozorilo je na masovnu glad te pozvalo vlade da hitno reagiraju. Izrael, koji kontrolira ulazak pomoći u Gazu, tvrdi da nema opsade i za pothranjenost optužuje Hamas. No UN upozorava da pomoć ulazi u Pojas Gaze “na kapaljku” te da humanitarna kriza u regiji “nikad nije bila ovako teška”. (Index)
  • Tel Aviv procjenjuje da je u Gazi ostalo 50 talaca, od kojih je oko polovina još uvijek živa. Više od 10.800 Palestinaca nalazi se u izraelskim zatvorima, izloženi su mučenju, izgladnjivanju i medicinskom zanemarivanju, što je rezultiralo mnogim smrtnim slučajevima, prema izvještajima palestinskih i izraelskih organizacija za ljudska prava i medija (Index)
  • Svako peto dijete u gradu Gazi je pothranjeno, a broj slučajeva raste svakim danom, objavila je Palestinska agencija UN-a za izbjeglice (UNRWA), kojoj je zabranjen rad u Gazi (tportal)
  • Macron: Francuska će priznati Palestinu (N1)
  • Otvoreno pismo hrvatskim medijima – pisao je prije tri tjedna Sead Alić (izgleda da su ga napokon poslušali): Ako Izrael dnevno ubija, osakaćuje, izgladnjuje do smrti više od 300 ljudi, a o tome nema informacija – nisu li onda i hrvatski mediji u funkciji prikrivanja zločina, odnosno genocida koji se i ovog trenutka realizira u Gazi i na Zapadnoj obali?  (Moj Zagreb)
07.06. (10:00)

Kad te ni stari prijatelji više ne lajkaju

Povjerenje u Izrael među Europljanima na povijesnom minimumu

Novo istraživanje YouGova otkriva da je javna podrška Izraelu u šest zapadnoeuropskih zemalja najniža od 2016. godine. Posebno negativan stav zabilježen je u Francuskoj, Njemačkoj, Danskoj, Italiji i Španjolskoj. Iako dio ispitanika podržava pravo Izraela na samoobranu, većina smatra da je reakcija u Gazi bila pretjerana. Suosjećanje s Palestincima nadmašuje ono prema Izraelu, a vjera u mir sve je slabija – čak i kod inače optimističnih Francuza. Europljani gledaju Bliski istok sve manje kroz prizmu lojalnosti, a sve više kroz prizmu humanitarnog šoka. tportal

06.06. (21:00)

Više se ne šuti

Postnikov: Najmanje je tri razloga zašto podržati novi Marš za Palestinu

Sada barem znamo formulu. Devetnaest mjeseci neselektivnog bombardiranja. Minus hrana i lijekovi koji ne mogu stići do bombardiranog teritorija. Minus najmanje 55 hiljada ljudskih života, među njima najviše onih žena i djece. Minus četiri do pet hiljada dječjih ruku i nogu, prema konzervativnoj procjeni Unicefa koji nas izvještava da nigdje drugdje na svijetu nema toliko mališana bez udova. Minus otprilike dvije trećine ukupnog broja kuća i zgrada, pod čijim ruševinama trunu još neprebrojani leševi. Plus 100 posto stanovništva izravno ugroženog izgladnjivanjem, prema riječima Jensa Laerkea, glasnogovornika UN-ovog Ureda za koordinaciju humanitarnih poslova, koji naglašava da je ovo “jedino područje – pod čime se misli na državu ili definirani teritorij unutar države – u kojem je cjelokupno stanovništvo izloženo riziku od gladi”. I dodaje: “Gaza je danas najgladnije mjesto na Zemlji.” Boris Postnikov za Novosti.

26.05. (20:00)

Šutnja ponekad nije zlato

Pilsel: Vrijeme je za političko djelovanje hrvatskih biskupa

Dnevne vijesti o karakteru rata koji je izraelski premjer Benjamin Netanyahu poveo ne samo protiv terorista i ubojica Hamasa, već i protiv Palestinaca u Gazi više ne ostavlja prostora za mirno promatranje i za razmišljanje. Takav je stav španjolskih biskupa koji su prošli četvrtak objavili priopćenje kojim osuđuju ”etničko čišćenje” u Gazi, apeliraju da se otvore ulazi za humanitarnu pomoć, osuđuju napade na bolnice i izbjegličke kampove i jasno kvalificiraju djelovanje izraelskih snaga. Španjolska promovira međunarodnu koalciju za razbijanje kordona i ulazak humanitarne pomoći u Gazu i za uvođenje sankcija Izraelu. Crkva podržava! Recimo da se dogodi čudo, da se HBK oglasi o ratu u Gazi, da biskupe ipak zanima sudbina Palestinaca, ponajviše djece koja već umiru od gladi, kakav bi bio efekt toga očitovanja? Ako bi prvi efekt bio da hrvatski katolici ”razoružaju svoje duše”, kako od svih kršćana traži Lav XIV., već bismo mnogo dobili. Drago Pilsel za Autograf.