"Stevene Srbine: Neozbiljna zemlja za neozbiljne glumce" - Monitor.hr
13.01.2016. (12:53)

Moj galebe!

"Stevene Srbine: Neozbiljna zemlja za neozbiljne glumce"

Srpski premijer Aleksandar Vučić svečano je, predavši mu pasoš, dao glumcu Stevenu Seagalu srpsko državljanstvo. “I sad će se opet mnogi žaliti jer da ko je taj Amer i na koju foru je on stekao pravo na sveto državljanstvo Srbije, a niti je Srbin, niti je pronašao svoje vekovno ognjište u Srbiji, pa čak nije ni oženio Srpkinju itd. Možemo lamentirati do sutra ali on se, kako kaže, oseća Srbinom. Sasvim je to zasluženo braćo i sestre jer Sigal je onoliko ozbiljan glumac i onoliko se ozbiljno shvata koliko je i Srbija ozbiljna država, pa i gore od toga”, osvrće se Lupiga na ovaj šašavi pop-kulturni događaj. Lupiga


Slične vijesti

22.06. (11:00)

I srušiti vođu ćacija

Đurđić: Mehanizam koji bi uz “studentsko doterivanje” mogao poslužiti kao matrica za naredne lokalne izbore

Naime, u maju su studenti zatražili vanredne parlamentarne izbore na koje bi se izašlo samo sa jednom listom protiv režima, a koju bi oni i slobodni građani podržali na sve moguće načine. Ukratko: da li će najjače opozicione parlamentarne stranke biti spremne da se već na jesen integrišu u lokalne izborne liste koje bi u svom nazivu i sastavljanju davale prednost i zavisile od studenata? Da li neosporna popularnost studentske revolucije može biti ta nova, dodata vrednost koja je kao zrno soli nedostajala u Kosjeriću, a pogotovo u Zaječaru? Za proteklih desetak godina vlada Srbije je je preko 1000 dana – skoro tri godine! – bila u tzv. tehničkom statusu i daleko ispod svog ustavnog kapaciteta. Parlament Srbije, iz istih razloga, bio je raspušten i u potpunosti izvan ustavne funkcije preko 500 dana – ravno godinu i po!

Ako vremenski preklopimo nefunkcionalnost dve najvažnije demokratske intitucije ispostaviće se da je Aca Srbin sam i bez ustavnih ovlasti i kontrole vladao punih godinu i po dana. Tako se kalio njegov apsolutizam koji je poslednjih godina postao neupitan i kada Vlada i Parlament bledo simuliraju svoje postojanje i uticaj. Sada je već kasno, žaba je skuvana. Momčilo Đurđić nije bez nade, za Index.

14.06. (16:00)

„Imam dobru i lošu vest, loša je da je danas za ručak čorba od govana, a dobra je da čorbe ima kol’ko ‘oćeš“

Basara: Prognoza

Lepo je i davno Hegel objasnio da se robovi ne oslobađaju zato što jačaju, nego zato što gospodari slabe. Kao i sve vremenite stvari, i autoritarnost je podložna procesima propadanja i slabljenja, tako da će Srbija, ako ne okrene list i ako stvari nastave ovim tempom, prema mojoj prognozi prestati da bude autoritarna tamo negde oko 2248, plus-minus 10 godina.

Garantujem za tačnost prognoze. Kome garantujem? Kako kome? Dalekom nekom pokolenju iz 2248. godine, koje ako me se seti za Dan državnosti, setiće se, a ako me se ne seti, čuće seriju snažnih eksplozija. Neće to biti atomski napad. To će meni pucati qwrz što me se daleko pokolenje nije setilo. Malo ćeranja komedije nikad nije naodmet. Svetislav Basara

29.05. (09:00)

Retke zverke bez snova o apartmanizaciji

Planinski azili u našoj regiji s dušom: arhitektura koja ne betonira prirodu

Usred Srbije, u zbrci divlje gradnje i betonizacije planina poput Zlatibora, poneki arhitektonski biseri nude dašak nade. Projekti poput kuće na Kosmaju, Vile Pavlović i kuće RI pokazuju kako se može graditi u skladu s prirodom – diskretno, funkcionalno i estetski osjetljivo. Arhitekti koriste lokalne materijale, uklapaju objekte u teren i štede šumu, umjesto da je poravnaju. To su rijetki primjeri gdje planina nije samo kulisa za zaradu, već suživot s pejzažom. Haus

10.05. (10:00)

Demokracija na srpski pogon: blokada, batine i bestseleri u najavi

Studenti žele na izbore, opoziciju šalju na klupu

Studenti Srbije, uz podršku sindikata i građana, prosvjedovali su pred Vladom, obilježavajući šest mjeseci od tragedije u Novom Sadu. Nezadovoljni ignoriranjem zahtjeva i represijom, najavljuju izlazak na izbore, ali bez suradnje s kompromitiranom opozicijom. Istovremeno, vlast optužuje studente za sve, uključujući i pad investicija, tvrdeći da je u „obojenu revoluciju“ uloženo tri milijarde eura. Iako sarkastično, prosvjedi donose konkretne pobjede, a najavljena je i Vučićeva knjiga o toj istoj revoluciji – potencijalni hit među autokratima. Index

05.05. (12:00)

Nemoj brate na tu stranu

Starešina: Zašto je objavljen Putinov razgovor s ruskim i srpskim patrijarsima

Je li Porfirije znao da u Kremlju s predsjednikom Putinom i patrijarhom Kirilom zapravo snima promidžbeni spot ‘ruskoga svijeta‘ koji će biti objavljen ne samo kao transkript već i kao video? Irelevantno je i je li Vučić znao ili je tek naslućivao. Važno je da su Putin i Kiril preko Porfirija odlučili javno pokazati čija je Srbija u novome poretku. I važan je trenutak u kojemu su to Putin i Kiril učinili, demonstriravši potpuno jedinstvo ruske države i Ruske pravoslavne crkve. Učinili su to u vrijeme kada rusko-američki razgovori o mirovnome sporazumu u Ukrajini postavljaju šire temelje novoga svjetskog poretka u kojemu Rusija nastoji osigurati svoju ulogu na starim temeljima velikoruske politike.

Kao što je Porfirije obećao, Vučić će 9. svibnja u Moskvu. Jer ne može odbiti. I Milorad Dodik će u Moskvu. Jer nema kamo. A možda se i ne vrati. Jer možda neće imati kamo nakon što su zapadni protektori počeli isključivati Republiku Srpsku s financijskih aparata. Višnja Starešina za Lider

22.04. (21:00)

Njihov ili svačiji medij?

Dok studenti blokiraju javni servis u Beogradu, program RTS-a djeluje kao jedva sklepan kolaž

Pobunjeni studenti, koji već pet mjeseci blokiraju svoje fakultete, tvrde da će ostati ispred javnog servisa dok se ponovno ne raspišu izbori za Regulatorno tijelo za elektroničke medije (REM). Ili dok se RTS ne „ugasi“. Prvi čovjek kuće Dragan Bujošević ne oglašava se osobno ali to je tako već godinama. Izdaju se priopćenja u kojima se govori o „nezakonitim blokadama“, „progonu“ zaposlenika i najtežim uvjetima rada „još od bombardiranja“. Zahtjev studenata za gašenjem RTS-a mogao bi itekako razveseliti upravo Vučića. Ionako ima niz odanijih televizija koje se na ovaj ili onaj način financiraju državnim novcem. Mnogi novinari RTS-a osjećaju se neprirodno stisnuti između dva medijska pola – agresivnih režimskih tabloida i televizija s jedne strane, i medija koji pod svaku cijenu kritiziraju vlast. Dvjestotinjak zaposlenika, okupljenih u inicijativi „Naš pRoTeSt“, tvrdi da rukovodstvo RTS-a diskriminira radnike tako što u sadašnji izvanredni program uključuje samo podobne. Tvrde i da se ne zna tko posljednjih dana uređuje informativne emisije. DW

21.04. (16:00)

Realnost u Novom Pazaru, reality show u Beogradu

Novi Pazar u znaku pomirenja, Beograd u znaku političke farsе

Dok je Novi Pazar doživio dirljivu katarzu pomirenja Bošnjaka i Srba, Beograd je bio domaćin osnivanju “Ćacilenda” – paradržave apsurda s vođom koji sam sebi postavlja zahtjeve. U kontrastu između iskrene emocije i političkog teatra, Srbija se rascijepila na građanski entuzijazam i karikaturalnu teokraciju. Novi Pazar je pokazao da postoji nada za zajedništvo, dok je Beograd postao kulisa za novu epizodu političkog sitcoma. Index

26.03. (15:00)

Kad možda čitaju samo njegove medije

Ljudi iz Europe, bliski UN-u, i dalje misle da je Aleksandar Vučić faktor stabilnosti u Srbiji

Boris Vukotić za Index prepričava razgovor tri europska sugovornika (iz UN-a) o prosvjedima u Srbiji: Postavili su pitanje kredibiliteta studentskog bunta u Srbiji. Nije im bilo jasno što studenti zapravo žele. Jer nesreće se događaju u cijelom svijetu. Uslijedili su studentski prosvjedi s četiri zahtjeva koje je Vučić ispunio. Donio je pola tuceta dokumentacije koja je, zaista, trebala biti kod tužiteljstva, ali kakve sad to veze ima. Jedan od sugovornika primijetio je i da su se studenti ponašali agresivno u više navrata napadajući policiju prilikom vršenja službene dužnosti. Vučić je ponudio nove izbore, ali su ih demonstranti glatko odbili. Uvjeti održavanja izbora jesu problem, ali Srbija u tom smislu nije iznimka.

Zatim je jedan postavio pitanje: “Ako je sve ovo što kažete točno, zbog čega je onda gospodin predsjednik upotrijebio nešto toliko gnjusno kao zvučni top protiv svog naroda?” Čovjek mi veli da su se sugovornici iznenadili postavljenim pitanjem. Djelovalo je kao da su se prenuli iz nekog stanja sličnog hipnozi u kojem jesi pri svijesti, ali nisi svjestan. Ili iz nekog razloga ne želiš biti

18.03. (21:00)

Nakon Vučića - opet Vučić

Raos: Nitko izvana Vučića ne ruši, a studenti koji bi ga htjeli srušiti nemaju koga ustoličiti

Među prosvjednicima baš i nema europskih zastava, već sve vrvi od Kosova, a poruke i nisu toliko različite od onih kojima godinama barata i upravlja sâm Vučić. Jasno je da svaka studentska generacija želi biti dio nečeg većeg i povijesno važnijeg i misle da će baš oni biti neki novi šezdesetosmaši i jasno je da se neku prirodna solidarnost s drugim studentima koji na ozbiljnoj muci svakako može shvatiti i pozdraviti, no u potrazi za nekim novim Janom Palachom, valja imati oči širom otvorene da se ne bi ispalo nasamarenim i duboko razočaranim. Za konsolidaciju demokracije potrebno je da neka zemlja prođe barem dvije mirne smjene vlasti u kojima će se promijeniti ključne osobe i/ili stranke u izvršnoj vlasti. Međutim, od osamostaljenja od osmanske vlasti 1878. do danas, Srbija, bilo kao neovisna država, bilo u okviru jugoslavenske države, nije nikada prošla dva mirna prijenosa vlasti. Višelav Raos za tportal

16.02. (22:00)

Maratonci će otrčati i počasni krug

Srbija: Kako se Dan državnosti podijelio na dva suprotstavljena skupa

Nakon četiri dana puta iz različitih krajeva Srbije studenti su konačno stigli na cilj – u Kragujevac. Umorni su i izranjavani zbog dugog hodanja po lošim vremenskim uvjetima, ali zadovoljni zbog uspjeha koji su postigli. Prema dostupnim procjenama, sudjelovalo je više od 169.000 ljudi. Dan državnosti slavi se i u Srijemskoj Mitrovici. Tamo je predsjednik Aleksandar Vučić na mitingu Srpske napredne stranke okupio pristaše također iz cijele Srbije i Republike Srpske. Iako je Mitrovica danima prije toga poručila predsjedniku da nije dobrodošao, skup povodom državnog praznika ipak je održan, a na skup je, prema riječima Vučića, došlo oko 1.800 autobusa. Ali jedina pobjeda koju studenti osjećaju jest pobjeda kojom su nadmašili vlastita očekivanja. Pješačenje 150 kilometara iz svih smjerova, po kiši, snijegu, vjetru, sa žuljevima i bolovima, bez odustajanja – to je pobjeda koja im neće dopustiti da stanu. Adrenalin koji ih drži nakon ovog puta ne dopušta im priznati čak ni umor. DW