Studenti kupuju seminarske radove – za 15 stranica 200 kuna
Bolonjski sustav donio je studentima nove obveze, a jedna od njih je i redovno pisanje seminara. S jedne strane su oni koji za pisanje seminara ili nemaju dovoljno vremena ili su lijeni, a s druge strane cvate biznis svima onima koji nude usluge pisanja seminara i završnih radova za novac te se sve češće oglašavaju preko stranica kao što su Njuškalo.hr ili Facebook. Oni izrađuju vlastite profile za tu svrhu ili ih preporučuju prijatelji i ljudi koji su bili zadovoljni uslugom.
Za 15 stranica 200 kuna
Studentica Filozofskog fakulteta, Anamarija, kaže da je nekoliko puta platila za seminar u nedostatku vremena zbog ispita, ali ih, priznaje, nije imala ni volje pisati. “U jednu ruku plaćanje seminara je dobro pogotovo ako netko nema vremena, na primjer, zbog posla, ali s druge je strane loše zato što je neodgovorno i student ne nauči više o tom određenom gradivu koje je ipak korisno za struku”, smatra ona. Dodala je i da je za seminar najviše platila otprilike 200 kuna za 15 stranica.
Oni studenti koji se odluče za plaćanje seminara trebaju također znati da bi mogli ostati bez novca koji su možda mukotrpno zaradili. Studentica Monika nam je ispričala kako je jednom zamalo bila prevarena. “Bila sam u stisci s vremenom i prvi put sam odlučila platiti za seminar. Netko je stavio oglas na grupi na Facebooku ‘Tražim/nudim studentski posao’ da pišu seminare i da su iskusni”, ispričala nam je Monika dodavši kako se javila u očaju iako je bila sumnjičava.
“Osoba kojoj sam se javila me požurivala i očekivala da uplatim novac za sat vremena preko Tiska pa sam odustala, a poslije sam vidjela kako je netko upozorio da se radi o prevarantu”, rekla je Monika.
Potražnja je ipak očigledno velika. Naplaćuje se po karticama teksta, broju stranica ili prema dogovoru. Studenti koji traže takvu vrstu usluge uglavnom se opravdavaju nedostatkom vremena ili seminare jednostavno ne smatraju toliko važnim faktorom za fakultetsko obrazovanje.
Međutim, istina je kako su neki studenti preopterećeni obvezama, pogotovo oni koji uz fakultet i rade za opstanak ili za džeparac, a poslodavci nemaju uvijek razumijevanja. Pisanje seminara zahtijeva mnogo vremena, ali treba uzeti u obzir i to da je danas uz pomoć interneta mnogo lakše pronaći materijal i literaturu nego što je to bilo prije dvadeset godina. Dokaz da problem s pisanjem akademskih radova ide i izvan Lijepe Naše, pokazuje činjenica da Ministarstvo obrazovanja u Velikoj Britaniji razmatra sve strože mjere za plagiranje – kao što je upisivanje u kriminalni dosje.
‘Usluge’ u paketu
Pa opet, čini se da nikakve sankcije za pisanje bilo kakvih radova većinu u našoj zemlji ne zabrinjavaju. Zanimljivo je da je osnovana i “tvrtka” Virtus Intellecta koja, među ostalim, nudi uslugu profesionalnog pisanja seminarskih, diplomskih radova i disertacija, a pokrenulo ju je nekoliko diplomiranih ekonomista.
Sudeći prema njihovoj internetskoj stranici oni su online urednički servis, a klijenti su im vlasnici malih i srednjih poduzeća, ljudi koji poboljšavaju životopis te studenti.
Na stranici je dostupan i cjenik usluga pa tako jedan Akademski paket od dva seminarska rada na godinu od deset stranica s tri reference po stranici iznosi 999 kuna.
Slučajevi su za sankcije, ali su teško dokazivi
Na Grafičkom fakultetu u Zagrebu još nisu imali zabilježen slučaj kupnje seminara. No ako se to dogodi, student bi bio sankcioniran u skladu s pravilnicima i normama koje propisuje Sveučilište u Zagrebu. “Pravilnik o stegovnoj odgovornosti koji je na snazi na Grafičkom fakultetu definira taj čin kao teži prijestup te bi bio prijavljen Stegovnom povjerenstvu”, objasnio nam je Miroslav Mikota, prodekan za nastavu.
Prodekanica za nastavu i studente Fakulteta političkih znanosti Marta Zorko izdvojila je slučaj dvoje Erasmus studenata, no kako se radilo o navodnim tvrdnjama nije bilo osnove za pokretanje postupka. Na stegovnom postupku završilo je dvoje studenata, ali za prepisivanje na ispitu i plagiranje dijela seminara. Zorko je istaknula kako je “teško provesti bilo kakvu proceduru bez dokaza, odnosno seminar mora stvarno biti kupljen uz dokaz o kupnji i predan profesoru”. Zbog tih teškoća ovakav način akademskog nepoštenja još nije zabilježen ni sankcioniran na FPZG-u.