17.12.2019. (23:50)
Sa 75 posto osvojenih glasova pobjeđuje se u autokratskim režimima, u kojima su izbori samo proceduralnog karaktera, i služe kao ukras diktaturi, ili kao statistička dekoracija jednom odmetnutom, samoživom i uzurpatorskom režimu. Ali sa 75 posto osvojenih glasova pobjeđuje se i u još jednom slučaju: kada neka politička snaga, ili jedna ličnost koja tu snagu personificira, ne kani ni pod kakvim uvjetima predati ili s bilo kim dijeliti vlast i kad uporno prisvaja ono što joj statistički, ili demokratski, ne pripada, tada protiv sebe ima 75 posto glasača koji nastoje osvojiti slobodu. I to im u pravilu ne uspijeva, kao što ni onom koji je tako nadmoćno pobijedio ne uspijeva realizirati vlast, jer da bi se to dogodilo, mora postojati spremnost vladajućih da prihvate rezultate koji su nepovoljni po njih, ali i, što je mnogo, mnogo važnije, moraju postojati mehanizmi društva koji će po svaku cijenu braniti rezultate izbora. Miljenko Jergović
Odluka hrvatskih birača bila je jasna već nakon prvog izbornog kruga. Postojalo je samo jedno otvoreno pitanje: koliko će brojčano uvjerljiva biti Milanovićeva pobjeda nad Draganom Primorcem. Dosad je najimpresivniji bio rezultat Stipe Mesića protiv Jadranke Kosor 2005. godine, a Milanović je nadmašio i samog sebe prije pet godina. No, i Josipović, Mesić pa čak i Kolinda su imali ukupno veći broj glasova, što zbog manje izlaznosti, ali i manjeg broja stanovnika. Najveći Primorčev problem nedvojbeno je bio to što zapravo nije imao iskrenu podršku HDZ-a. Primorcu mnogi HDZ-ovci još pamte kako im je okrenuo leđa prije 15 godina, kada je izbačen iz stranke. Milanović je uspio osvojiti i birače zdesna, pomaknuvši svoju retoriku na tu stranu, uz populizam. No, za razliku od drugih populista, on ne zastrašuje javnost imaginarnim opasnostima, zbog čega je njegova priča uvjerljivija. Faktograf
Kako sada stoje stvari, premijeru ne pada na pamet ništa nalik suradnji i dogovaranju o strateškim pitanjima u spomenutim područjima u kojima dijeli nadležnosti s Milanovićem. Nije nemoguće da će se relativno uskoro na razini pregovaračkih timova postići dogovor o imenovanjima jednog broja veleposlanika, o nekim imenovanjima u vojsci i sigurnosno-obavještajnim agencijama, možda se predsjednik i premijer uspiju i sastati na kurtoaznim sjednicama Vijeća za obranu i Vijeća za nacionalnu sigurnost, ali ne treba očekivati da će Plenković najednom početi da uzima u obzir Milanovićeva razmišljanja o, primjerice, vanjskoj politici i konceptu nabave novog oružja i opreme za oružane snage. No, Milanoviću takva vrsta sukoba više nije potrebna i šef HDZ-a mogao bi se naći u velikim problemima ako se predsjednik države ubuduće odluči za obranu svojih ustavnih ovlasti koristeći drukčije metode od onih za kojima je posezao u prošle tri-četiri godine. Ivica Đikić za Novosti.
Glavni razlog debakla HDZ-ovog kandidata Dragana Primorca nalaze u njegovoj neautentičnosti. Ni prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman nije uspio ostvariti takav rezultat kakav je jučer postigao Milanović. Sad je na potezu Plenković, koji treba odlučiti hoće li ući u suradnju u onim pitanjima na kojima po Ustavu mora surađivati. Milanović tu motiva nema jer ima nesumnjivu podršku građana. dDosta niska izlaznost zabilježena upravo u onim krajevima gdje HDZ inače dominira, a baš tamo ima i dosta nevažećih listića, primjerice u Splitsko-dalmatinskoj županiji i Gradu Zagrebu. tportal
Za prosječnog televizijskog gledatelja sinoćnje je televizijsko sučeljavanje dvaju predsjedničkih kandidata, prvo i jedino uoči drugog kruga izbora, bilo nešto poput prometne nesreće: znaš da ne bi trebao buljiti i da nije pristojno, ali radoznalost je jača i ne možeš sam sebi pomoći. Ovaj dojam nisu ostavili samo kandidati nego – možda još i više – format, stil i izvedba sučeljavanja, tako tipično HRT-ovski. Politički nekorektno reći ćemo – gotovo pa autistični. Moderatori Zrinka Grancarić i Branko Nađvinski pritom su sasvim korektno odradili svoj dio posla, možda zato što se on ionako svodio na statiranje. Neki sumnjaju kako je Primorac imao uvid u pitanja, bio je dobro pripremljen za njih (zlobnici će reći – “brifiran”), no za to naprosto nije bilo potrebe jer su na HRT-u ona uvijek ista valjda još otkako predizborne debate postoje, po tematskim blokovima… Damir Petranović za tportal
Sučeljavanje, pod vodstvom Branka Nađvinskog i Zrinke Grancarić, podijeljeno je u četiri tematska bloka – obrana i nacionalna sigurnost, svjetonazor, ekonomija i demografija te vanjska politika. HRT donosi transkript odgovora, a Index i tportal zanimljivije momente. Debata je prošla uglavnom u međusobnim optuživanjima i obranama te podbadanju i upadanjima u riječ. Izgleda da je Primorac uspio Milanovića u jednom trenutku izbaciti iz takta, a s obje strane pale su teške riječi. Evo i tema na Forumu – općenito o debati, a i općenito o drugom krugu.
Zasigurno (više) nije klasični socijaldemokratski političar, već koristi elemente suverenizma, populizma i nacionalizma. Djelomično je to zato što je, ispravno, procijenio da je to mješavina koju birači žele, a djelomično zato što je njegov prvi predsjednički mandat uvelike obilježen dugogodišnjom osobnom netrpeljivošću s Andrejom Plenkovićem. U međunarodnim medijima nerijetko ga doživljavaju kao proruskog predsjednika, no uzme li se u obzir to da se ipak više radi o situacijskom oportunizmu, a manje o stvarnom uvjerenju, takve ocjene su promašene. Milanović je zajahao val nezadovoljstva dijela građana onime što se percipira kao premijerova otuđenost od svakodnevice običnih građana, a kanalizirao je i nesnalaženje te strah birača oko europskih i globalnih sigurnosnih ugroza. Višeslav Raos za tportal
Ususret drugom krugu predsjedničkih izbora zadnji adut koji ostaje Primorcu otvaranje je nekih novih tema na koje će Milanović morati reagirati. Problem je što su sve ‘nove teme’ u Hrvatskoj zapravo stare. U trenutku u kojem se u svijetu događaju brojni sukobi i (re)pozicioniranja nama se nudi ‘stara žvaka’ od prije pet, deset ili četrdeset godina. Koga to zanima? Bilo bi zanimljivije čuti od predsjedničkih kandidata kako gledaju na moguće utjecaje osoba poput Elona Muska (Njemačka, Velika Britanija…) ili velikih tehnoloških kompanija poput Tik-Toka (Rumunjska…) na politički život suverene Hrvatske, što bi odlučili u slučaju agresije od strane ruskih snaga na Poljsku ili neku od baltičkih zemalja, kakav im je stav o (de)regulaciji umjetne inteligencije, što misle na sve jasnije pretenzije na hrvatski teritorij od strane Viktora Orbana…Uloga i ovlasti predsjednika Republike Hrvatske u ovim pitanjima nisu zanemarivi. Boris Jokić za tportal