“Taxi ljubav” (2025.): Ostović naprosto nije bio dorastao izazovu koji je postavio pred sebe - Monitor.hr
Jučer (12:00)

Vozi dalje

“Taxi ljubav” (2025.): Ostović naprosto nije bio dorastao izazovu koji je postavio pred sebe

Uvijek je pozitivno kad netko realizira tako zahtjevan projekt kao što je dugometražni igrani film izvan sistema. Najnoviji takav primjer u hrvatskoj kinematografiji je “Taxi ljubav” debitanta Mile Ostovića. Izveo je to vlastitim i sredstvima sponzora, a budžet je procijenjen na 130 tisuća eura, što je za potpuno izvansistemski nezavisni film u našim uvjetima poprilična svota. Bazična situacija taksista ratnog veterana (Kerekeš) koji pati od PTSP-a i često vozi noću jer ne može spavati, a u auto mu ulaze, kao svojevrsne redovne mušterije, mlada prostitutka i samohrana majka (Lana Nekić), mačo psihijatar (Filipović) koji lakoćom zavodi svoje atraktivne medicinske sestre, alkoholu skloni vlasnik noćnog kluba (reper Marko Lasić Nered s neporecivom dozom glumačkog talenta), može podsjetiti na znamenitog Scorseseova “Taksista”, no ta asocijacija ubrzo će se pokazati neopravdanom. Damir Radić za Novosti.


Slične vijesti

16.09. (19:00)

Horor koji je mogao biti nešto više

“Zajedno” (2025.): Film stanovite originalnosti koji se nedovoljno odvažio prekoračiti žanrovske granice

Za slučajne namjernike jasna naznaka da će gledati horor, a ne dramu jest otvarajuća scena filma u kojoj se dva potražna psa, nakon ispijanja vode u stanovitoj jamskoj pećini, pretvore u jednoga. Film suštinski jest o problemu gubitka svježine u dugotrajnim ljubavnim odnosima, kad je ljubav postala posve pitoma, što je lijepo i dobro, ali nedostaje iskra pa je, usprkos međusobnoj privrženosti, sve možda malo previše neuzbudljivo, odakle može krenuti međusobno udaljavanje. Možda se poručuje da je kompromisno prevladavanje ega u ime ljubavi pravi put, a možda je poruka da je odustajanje od zasebnog osobnog identiteta izvor užasa. Bilo kako bilo, “Zajedno” je film stanovite originalnosti i kreativne ambicioznosti, što treba pozdraviti, ali nije djelo vrhunskih dometa. Za takvo što nije se dovoljno odvažilo prekoračiti žanrovske granice. Umjesto da žanrovski okvir bude upravo to – okvir, on je ravnopravan onom što bi trebala biti jezgra narativa, psihološki slojevitoj interakcijskoj drami. Damir Radić za Novosti

10.09. (14:00)

Umjetnost bez drame

Radić o filmu ‘Treći svijet’: Informativan i dostatno dinamičan pogled na antologijsko djelo i njegove tvorce

Oremović je film koncipirao tako da uvodni dio govori o različitim backgroundima dvojice autorski ključnih članova Haustora, Darka Rundeka i Srđana Sachera, potom slijedi kratak pregled razvoja benda do eponimnog albuma, da bi najviše prostora bilo posvećeno samom albumu, a sve zaključuje rad na snimanju spomenute dub verzije pjesme “Treći svijet”. Biografski uvod donosi široj javnosti nepoznate podatke o odrastanju Rundeka i Sachera. Oremovićev pogled bio bi intrigantniji da se dublje zagreblo u konflikte koji su svojedobno razdvojili Sachera i Rundeka, ali njih dvojica za to očito nisu bila nimalo raspoložena pa ni autor nije mogao, a ni trebao pod svaku cijenu ići za tim. Damir Radić za Novosti.

02.09. (12:00)

Li-la, comme-ci, comme-ça

Radić o Bessonovoj Drakuli: Podgrijani vampir

Besson je očito pristupio 700-i-nekojoj adaptaciji “Drakule” s namjerom da donese nešto novo. Oslanjajući se prije svega na ideju korekcije do neke mjere idejno-tematski inovativne Coppoline verzije, čini se da je želio zaigrati na kartu antikršćanske blasfemije, ali se na kraju pred kršćanskim imperativom ipak povukao, sačuvavši stanovit nivo rebelijantskog digniteta odbijanjem podobnog happy enda po kojem bi se Mina vratila svom smjernom zaručniku. Iako već jako dugo nije umjetnički relevantno ime, Luc Besson još ima nešto duha u sebi, pa se i njegovo bavljenje bezbroj puta tematiziranom horor ikonom ne doima sasvim bespotrebnim. Damir Radić za Novosti

26.08. (15:00)

'Humor s naoblakom'

Radić o filmu ‘Južina’: Jedno od ugodnijih iznenađenja aktualne hrvatske kinematografije

U “Južini” je Marin ostvario velik napredak u narativnom komponiranju i dramaturgiji – dok je u kratkom filmu naracija vrlo labava, s dramaturgijom uglavnom oslonjenom na logiku skeča, u onom dugom narativne su spone znatno čvršće, a dramaturgija složenija i preciznija. Dakako, u dugom metru likovi dobivaju veći prostor za profiliranje, veću priliku da postanu karakteri i da njihovi međuodnosi dobiju sadržajnost, što je dijelom iskorišteno, a dijelom ne. Lak ritam, odnosno tempo, što je zasluga i sve istaknutijeg montažera Ivora Šonje, još je jedan adut filma čije dobre strane svakako nadmašuju one slabije. Damir Radić za Novosti

05.08. (00:00)

'Pazi, imetak!'

Radić o Feničanskoj spletki: Jedan od najkoherentnijih, najprotočnijih i najlakše gledljivih Andersonovih filmova

Priča filma, kao i obično kod Andersona, zapetljana je i nemalim dijelom nejasna, a u središtu su joj moćni poslovni čovjek bez državljanstva, domovine i, kako sam kaže, ljudskih prava. Korda je česta meta atentata pa, svjestan da mu moguće ostaje još vrlo malo života, odluči za nasljednicu svog velikog imetka imenovati jedinu kćer Liesl koja se priprema da postane časna sestra. “Feničanska spletka” doima se kao manje ambiciozan film u opusu Wesa Andersona, ali je, ako je ta pretpostavka točna, upravo zbog toga manje opterećen i vrlo fluidan. Kudikamo manja raskošnost režije nije nedostatak, a narativna lakoća veliki je plus. Damir Radić za Novosti.

19.07. (11:00)

Festival repriza

Damir Radić o Pulskom filmskom festivalu: Pula napola

Sam festival u svom glavnom programu, tradicionalno sastavljenom od sekcija Hrvatski film i Manjinske koprodukcije, i dalje pati od nevoljkosti domaćih autora i producenata da svoje filmove premijerno prikažu na Puli, nadajući se nekoj prestižnijoj svjetskoj premijeri. Ima to smisla kad je riječ o ulasku u glavni program Locarna, jednog od najvažnijih svjetskih festivala, zbog kojeg je ove godine Pulu preskočila Hana Jušić sa svojim dugoočekivanim novim filmom, ali pitanje je koliko ima smisla kad se radi o premijerama na festivalima B kategorije na koje, kao utješnu nagradu, potencijalno računa niz naših filmaša i zbog toga, do sljedeće godine, zaobilazi Pulu. Rezultat takvog stanja stvari samo su dva premijerna igrana filma i jedan animirani u ovogodišnjem glavnom programu. Damir Radić za Novosti

14.07. (22:00)

'Ljetna razbibriga s pozitivnim porukama'

Radić o filmu F1: Formula za zabavu

Sam film temelji se na arhetipskom romantičarskom motivu stamenog individualca koji svojom ekstraordinarnošću presudno utječe na okolinu u kojoj se zatekao, u ovom slučaju fiktivnu ekipu Formule 1 koja se natječe zajedno sa stvarnim timovima poput Red Bulla, Ferrarija i McLarena (i stvarnim vozačima kakvi su Lewis Hamilton, Max Verstappen i Carlos Sainz), s tim da romantičarsku tragičnost smjenjuje trijumf entuzijazma i solidarnosti naspram prokazanog kapitalističkog utilitarizma. Naravno da je sve to licemjerno u nemilosrdno kompetitivnom i ultrakomercijalnom svijetu Hollywooda i Formule 1, ali ipak riječ je o simpatičnoj, dopadljivo šarenoj laži zbog čega se filmu do neke mjere mogu progledati kroz prste razni nedostaci, među kojima je na prvom mjestu vrlo tanak scenarij. Damir Radić za Novosti.

07.07. (00:00)

Hey mr. Taliban, tali me banana

Radić: “Hollywoodgate” (2023.) – Film koji se relativno lako gleda usprkos zamornosti sadržaja

Film svoj naslov “Hollywoodgate” duguje nazivu vojne baze koja je navodno bila i tajni punkt CIA-e, u kojoj su Amerikanci ostavili oružje, vojne letjelice i lijekove, i koju preuzimaju talibani predvođeni spomenutim zapovjednikom avijacije. Sve što od talibana vidimo i čujemo tokom filma snažno sugerira da je riječ o slabo organiziranim diletantima koji bi se mučili i s vođenjem školskog razreda, kamoli ne s upravljanjem državom, za što se čini da su posve nesposobni, a opet, ti isti talibani ostali su neslomljivi orah za najmoćniju svjetsku silu, baš kao što su nekad njihovi prethodnici mudžahedini bili neslomljivi za Sovjete. Damir Radić za Novosti.

03.06. (10:00)

Pomno odabrani filmovi

Damir Radić o Subversive Film Festivalu: Pobjednički film zasluženo dobio nagradu, u moru drugih atraktivnih naslova

Umjetnička direktorica Dina Pokrajac sastavila je atraktivan program prepun naslova pristiglih s najprestižnijih festivala – Cannesa, Venecije, Berlina, Locarna, San Sebastiana, Sundancea, Toronta, kao i dokumentarističkih meka Amsterdama, Kopenhagena i Nyona, gdje filmovi koje je izabrala nisu “samo” prikazani nego su najčešće i nagrađeni. “Sveta struja” zasluženi je pobjednik 18. Subversivea, ali ne bi bilo pogrešno i da je to postao drugi gruzijski film u igranoj konkurenciji, “April”. Iz igrane konkurencije valja izdvojiti i novi film neumornog Radua Judea “Kontinental ’25”, svojevrsni neformalni nastavak prethodnog njegova rada. Najnoviji pak film 83-godišnjeg Želimira Žilnika “Restitucija, ili, San i java stare garde” divan je u svojoj odluci da se bavi starim ljudima, i to ne onima koji su zadržali mladalački izgled i modni izričaj poput svog autora, nego onima “staromodnima”, ali i dalje vrlo vitalnima. Damir Radić za Novosti.

27.05. (18:00)

Pištolj koji nije trebao opaliti

Joel Souza, “Rust” (2024.): Film obilježen tragedijom dobrim je dijelom posve solidan uradak

Film na čijem snimanju je nekadašnja holivudska zvijezda Alec Baldwin hicem iz revolvera nehotice ubio direktoricu fotografije Halynu Hutchins stigao je u svjetska kina. Film je trebao biti plod Baldwinove ljubavi prema žanru vesterna, istovremeno i poligon oživljavanja njegove zadnjih godina zamrle karijere, ali desila se tragedija. Souza i Baldwin film su koncipirali kao spoj realističko-naturalističkog i mitskog, prema vlastitim riječima ugledajući se na Eastwoodov klasik “Nepomirljivi”, no on im je ostao nedostižan. Snižavanje iz mitskog u realističko na trenutke djeluje kao nenamjerna ironija zahvaljujući scenarističkim neuvjerljivostima i režijskim nespretnostima, ali gledajući cjelinu, gotovo dvoipolsatni film dobro se drži do završnih otprilike 45 minuta, kada se počne scenarističko-redateljski raspadati. Damir Radić za Novosti