10.07.2018. (07:25)
Novinar koji je nedavno objavio knjigu paralelne biografije Plenkovića i Milanovića govorio je u Nedjeljom u 2 o novinarstvu, svom iskustvu kao dopisnika, ali i detalje o nastajanju same knjige. Što god mislili o jednom ili o drugom, ili o njihovu načinu rada, ili o tomu tko je više pridonio ovoj situaciji koja je neobična, obojica su velike figure hrvatske politike. Jedan sugovornik kaže, kada vidite intenzitet tih razmjena rečenica, to ljudi nemaju s nekim tko im nije bitan u životu, s kim ih ništa baš ne veže. Ta vrsta intenziteta i svađa događa se među ljudima koji imaju nešto zajedničko. Krasnec je istaknuo kako je Milanović “po karakteru osoba uronjena u svoju obiteljsku povijest”. Također, napominje kako su se dvojica političara poznavala i družila. Mnogi ne znaju da 1998. godine Plenković posjetio obitelj Milanović. Da su skupa u razredu, obojica bi bili poznati i učiteljima i cijela škola bi znala za njih, isticali bi se. Plenković bi se trudio biti najbolji, riješiti sve zadatke, sjedi u prvoj klupi. Milanovića svi znaju, ima sve ovo, ali sjedi u zadnjoj klupi i povlači neke problematične poteze zbog kojih dolazi pod pozornost cijele škole. Jedan u prvoj klupi, drugi u zadnjoj. Večernji
Dvojica mladih pravnika regrutirana su među najboljima u svojim generacijama u Ministarstvo vanjskih poslova (MVP), u kojemu su prošla diplomatski dril (što se danas mnogo bolje vidi na Plenkoviću). Obojica imaju i sličan politički, komunistički obiteljski background. Rivalstvo se pretvorilo u otvoren sukob nakon što je Milanović 2016. u tajno snimljenom razgovoru s predstavnicima braniteljskoga šatoraškog prosvjeda spomenuo Plenkovićevu majku, liječnicu u bivšoj Vojnoj bolnici (danas KBC Dubrava) kao ‘vojnu lekarku‘. No Krasnec ne isključuje mogućnost da je taj izraz prvi upotrijebio sâm Plenković odgovarajući u šali na pitanje gdje je služio vojsku: ‘Pa nigdje, bio sam oslobođen, majka vojna lekarka…‘ Ipak, ostavlja mogućnost da je pravi uzrok sukoba neka druga žena. Lider
Ovu knjigu izdao je Večernji list, a autor je dopisnik tog lista iz Bruxellesa Tomislav Krasnec. Knjiga je predstavljena prošlog tjedna. I Milanovića i Plenkovića će definirati kako će izađi iz ove situacije, točnije ove tvrde kohabitacije. Milanović je rekao kako će on svrgnuti Plenkovića i u ovoj knjizi ja ne imenujem sugovornike jer su oni na vrhu moći. “Za Milanovića je jedan sugovornik rekao da voli misliti u kontri, dok je Plenković više onako štreberski pripremljen. To Milanovićevo je dobro kad ste diplomati, ali možda nije vrlina kad ste državnik, na toj se razini više cijeni izgradnja kompromisa. Tu je Plenković bolji, kada treba nekim konsenzusom doći do rješenja. Milanović tvrdi da Plenković glumi desnicu, ali isto se može reći i za Milanovića. Jedan sugovornik mi je rekao da bi Plenković mogao biti SDP-ovac i to mu desnica zamjera – kaže autor za N1.
Teško je oteti se dojmu da je među prosvjednicima bilo podosta onih koji nalaze inspiraciju u izjavama predsjednika Republike o Covidu-19. Od toga da je riječ o karijesu do izjave da je lockdown tlapnja. Od teze da je već nastupio “game over”, pa valjda onda ne treba više biti na oprezu od epidemije. Do odbijanja nošenja maski i prozivanja ljudi oko sebe koji ipak odaberu staviti masku. Milanović je svojedobno tražio od jedne novinarke da skine masku dok mu se obraća, a na snimci verbalnog napada na novinare Nove TV na Trgu bana Jelačića čujemo kako neki prosvjednik traži od kamermana da skine masku, dok drugi (ili taj isti, teško je reći na temelju snimke) prijeti da će mu je on skinuti. Pa i Milanovićevo uspoređivanje epidemioloških mjera u drugim državama s fašizmom vjerojatno inspirira ljude u Hrvatskoj da puno blaže mjere nazivaju jednako radikalnim, neumjesnim usporedbama. Piše Tomislav Krasnec za Večernji list
To je bila i ostala gola činjenica, bez obzira na to koliko se u domaćim političkim analizama u hrvatskoj javnosti zagovarao pristup hrvatske šutnje o Ukrajini i nadanja da će nam Rusija nekako honorirati to što šutimo o principu kojemu, zapravo, možemo zahvaliti i našu teritorijalnu cjelovitosti. Nitko si ne utvara da će hrvatski stav o Krimu promijeniti bilo što. Objektivno, iz ove perspektive teško je i zamisliti kako bi čitav ovaj summit Krimske platforme, inicijative koju je ukrajinski predsjednik pokrenuo na 30. obljetnicu neovisnosti Ukrajine, mogao promijeniti činjenice na terenu, koje su takve da je za Rusiju aneksija Krima svršen čin. Fait accompli. Gotovo i nepromjenjivo. Piše Tomislav Krasnec za Večernji list
Komisija ne ulazi u to tko je u pravu u sukobu mišljenja kojeg je isprovocirao predsjednik Republike Zoran Milanović inzistirajući na svojoj specifičnoj proceduri predlaganja Zlate Đurđević za predsjednicu Vrhovnog suda, koju je Hrvatski sabor većinom glasova odbio. U Komisijinu izvješću samo se bilježi činjenično stanje, ali na kraju tog bilježenja stoji i nešto što se tiče hipotetskog scenarija u kojemu bi se za predsjednicu(-ka) Vrhovnog suda imenovala osoba koja dotad nije bila sudac, kao što je slučaj sa Zlatom Đurđević. Piše Tomislav Krasnec za Večernji list
Hrvati u BiH žele da se istovremeno s time zaštiti i najmanji konstitutivni narod od prakse da mu pripadnici drugog naroda (Bošnjaci) biraju predstavnike u Predsjedništvu BiH, Domu naroda Federacije BiH i na drugim razinama. Odnosno, Hrvati žele da se, uz presudu Europskog suda, implementira presuda Ustavnog suda BiH o legitimnom predstavljanju konstitutivnih naroda. Piše Tomislav Krasnec za Večernji list
Trump je ovaj tjedan više puta odbio reći da je spreman u slučaju gubitka izbora mirno obaviti primopredaju vlasti novoizabranom predsjedniku SAD-a. Večernjakov Tomislav Krasnec sumira što se pisalo nakon toga. Ovo bi mogla biti najštetnija stvar koju je ikad učinio američkoj demokraciji – rekao je povjesničar Douglas Brinkle. Magazin Atlantic pretpostavlja, na osnovnu izjave iz Republikanske stranke da bi Trump mogao opstruirati prebrojavanje glasova.
Kontradiktorne interpretacije prate ovaj sporazum koji to nije, sklopljen s ciljem ekonomske normalizacije koja to nije. Sporazum to nije jer nije potpisan zajednički dokument, nego dva, jedan koji je potpisao sam Vučić i drugi koji je potpisao premijer Kosova Avdullah Hoti. Više bi se moglo govoriti o pismima namjere nego o sporazumu. “Moja je procjena da cijeli taj sporazum ne znači zapravo ništa”, kaže bivši veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj, potom i u Srbiji. “Radi se o jednostavnom ponavljanju obveza koje su već preuzete u dijalogu u Bruxellesu i nikad nisu implementirane. Očekujem da će tako biti i s ovim, da se implementacija neće dogoditi. Dobro, Vučić je dobio neko vrijeme za sastanak s predsjednikom SAD-a i netko to može nazvati uspjehom, ali ja ne vidim to tako”, dodaje Montgomerry. Analizira Tomislav Krasnec za Večernji list.
Predsjednik Clinton imao je, kao svog posebnog izaslanika za Balkan, letećeg diplomata Richarda Holbrookea. I bila je to jedna od najvećih priča o uspjehu američke diplomacije. Ono što su izveli predsjednik Trump i njegov posebni izaslanik Richard Grenell više podsjeća na leteći cirkus. Kosovski predsjednik Hashim Thaçi još je u rujnu nudio Izraelu da će odmah otvoriti veleposlanstvo u Jeruzalemu ako Izrael prizna Kosovo. Izrael nije bio zainteresiran. Sve do sada, kad je ta ponuda stigla od čovjeka kojeg izraelski premijer Benjamin Netanyahu jednostavno ne može odbiti jer je toliko puno od njega dobio. Taj je čovjek Donald Trump. Trumpu je sve to s otvaranjem veleposlanstava još dviju zemalja u Jeruzalemu trebalo zbog predizborne kampanje i građenja fame da je, eto, ne samo udvostručio broj stranih veleposlanstava u Jeruzalemu (dosad je Amerikance u preseljenju iz Tel Aviva pratila samo Gvatemala) – piše Tomislav Krasnec za Večernji.