Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Širenje ljubavi prema susjedima
Tomislav Marković: Patrijarhovo brisanje granice na Drini
Izgleda da je patrijarh Irinej malo doradio hrišćansku poruku ljubavi, u duhu narodne izreke koja kaže da ljubav ne zna za granice, pa je rešio da izbriše granicu na Drini koja više od sto godina predstavlja trn u oku vernicima velikosrpskog nacionalizma… “Republika Srpska je srpska država, a u našim srcima kuca ljubav prema srpstvu i svetome Savi”, bubnuo je patrijarh Irinej i ostao živ… Prošle godine je lepo čovek objasnio Crnogorcima ko su i šta su, da ne lupaju glavu i ne zamaraju se tim komplikovanim identitetskim pitanjima, tu je patrijarh kao stručnjak za nacije da utvrdi ko je ko: “A šta su Crnogorci nego Srbi iz Crne Gore?! Kao što postoje Šumadinci, Vojvođani, Ličani, Bosanci, Hercegovci, tako postoje i Srbi Crnogorci”. Nije se ni tu patrijarh zaustavio u širenju ljubavi prema susedima, kad nekog voli on prosto ne zna za dosta… piše Tomislav Marković za Al Jazeeru.
