U filmu s ritmom nabrijane akcije Anderson je izvukao priču današnjice i distopijske sutrašnjice, ali i ljudsku dramu za sva vremena - Monitor.hr
Danas (10:00)

Lagana utrka za film godine

U filmu s ritmom nabrijane akcije Anderson je izvukao priču današnjice i distopijske sutrašnjice, ali i ljudsku dramu za sva vremena

‘Jedna bitka za drugom‘ obitava u distopiji odvratno nalik današnjici, gdje Amerika kliže (ili je već kliznula) prema autokratskoj, militariziranoj policijskoj državi, u kojoj drmaju (tajne) sile zlih nacionalista, rasista i ostalih -ista, čiji se -izam uglavnom manifestira u kontroli, dominaciji, mržnji, isključivosti, ograničavanju. Imena i ostali Voldemorti iz stvarnosti se ne spominju, ali svi znamo tko i što je nadahnuće. Cijela ta višeslojna, duboka priča upakirana je u ruho vrtoglavog akcijskog filma koji vam neće dati udahnuti, a dobar dio tjeskobe i nervoze – iako definitivno izvire i iz neumornog ritma – potječe i iz nelagode unutarnjeg života glavnih likova. A oni su svi sjajni – i Leo kao revolucionar-stoner i Sean Penn kao Lockjaw, koji, doduše, glumom opako koketira s karikaturom, ali joj svaki put u zadnji čas uspijeva virtuozno izmigoljiti. Zrinka Pavlić za tportal


Slične vijesti

Jučer (12:00)

Kad PTA sretne Pynchona, a politika se pretvori u obiteljski album

‘One Battle After Another’ progovara o političkom nasilju i ideološkim podjelama i sukobima

Crnohumorna drama i politički akcijski triler koji je producirao, napisao i režirao Paul Thomas Anderson. Inspiriran je romanom Vineland Thomasa Pynchona iz 1990. U početku upoznajemo radikalno lijevu revolucionarnu skupinu imena Francuska 75, članove te skupine koji osnuju obitelj i korumpiranog zapovjednika koji razvije opsesiju prema ženi iz te skupine. Onda nas radnja vodi 16 godina nakon. Anderson uspješno balansira crni humor i napetu atmosferu, dok istovremeno gradi snažan politički komentar. U vremenu kada su podjele između ‘lijevih’ i ‘desnih’ snažnije nego ikad, a političko nasilje sve češća realnost, One Battle After Another odražava stvarnost bez potrebe da prstom upire u konkretne primjere. Na Journalu predviđaju nominacije za Oscar… pogledajte komentare na Forumu

27.09. (11:00)

"Film koji se ne boji prljavštine, ali ni forme"

‘Žene, luđaci i malo dobrih pedera’ Ivana Salaja – muški svinjac u kaputu noir filma

U adaptaciji istoimenog romana te motiva kratkih priča pokojnog Roberta Roklicera, redatelj i scenarist Ivana Salaj bira estetski štit forme noir-filma, kojim daje duhovitu i zabavnu notu jednoj duboko nesretnoj i mračnoj priči o životu utopljenom u alkohol, PTSP, patnju i njezino rasipanje – uglavnom na žene. Film u kina stiže 9. listopada. Ostaje ne samo primjetna, nego i glasno VRIŠTEĆA činjenica da je perspektiva muška, bahata, često imuna na posljedice osim onih u kojima se puko konstatira ‘ah, kako je sve to prljavo i grozno i kako ja duboko patim zbog toga’. ‘Frajeriziranje’ ovdje nije samo nuspojava, nego i poetika. Zrinka Pavlić za tportal

26.09. (18:00)

Drugi Anderson ove godine i svi zadovoljni

‘One Battle After Another’: Revolucija na filmskom platnu

Najnoviji uradak Paula Thomasa Andersona nije samo pogodan za ponovljeno gledanje, već ga praktički i iziskuje, i to ne nužno kako bi si razjasnili što se u filmu događa, već kako biste potvrdili da njegove kvalitete pri prvom gledanju niste tek umislili. U “”One Battle” iz drugog pokušaja Pynchon i Anderson uspijevaju stvoriti kemiju koja djeluje, a cijeli dugotrajni segment u kojemu DiCapriov lik i savršeno cool karate sensei u izvedbi Benicija Del Tora planiraju bijeg bivšeg aktivista briljantno je režirana epizoda, jednako napeta, paranoična i urnebesna i čini vjerojatno najboljih sat vremena koje ćete vidjeti na filmu ove godine. Osim neočekivanog spoja komedije i akcije, “One Battle” donosi i ono u čemu je Anderson i inače najbolji, a to je stvaranje na briljantne načine progonjenih i slojevitih likova. Ravno do dna

23.09. (14:00)

Vozi dalje

“Taxi ljubav” (2025.): Ostović naprosto nije bio dorastao izazovu koji je postavio pred sebe

Uvijek je pozitivno kad netko realizira tako zahtjevan projekt kao što je dugometražni igrani film izvan sistema. Najnoviji takav primjer u hrvatskoj kinematografiji je “Taxi ljubav” debitanta Mile Ostovića. Izveo je to vlastitim i sredstvima sponzora, a budžet je procijenjen na 130 tisuća eura, što je za potpuno izvansistemski nezavisni film u našim uvjetima poprilična svota. Bazična situacija taksista ratnog veterana (Kerekeš) koji pati od PTSP-a i često vozi noću jer ne može spavati, a u auto mu ulaze, kao svojevrsne redovne mušterije, mlada prostitutka i samohrana majka (Lana Nekić), mačo psihijatar (Filipović) koji lakoćom zavodi svoje atraktivne medicinske sestre, alkoholu skloni vlasnik noćnog kluba (reper Marko Lasić Nered s neporecivom dozom glumačkog talenta), može podsjetiti na znamenitog Scorseseova “Taksista”, no ta asocijacija ubrzo će se pokazati neopravdanom. Damir Radić za Novosti.

16.09. (21:00)

Horor koji je mogao biti nešto više

“Zajedno” (2025.): Film stanovite originalnosti koji se nedovoljno odvažio prekoračiti žanrovske granice

Za slučajne namjernike jasna naznaka da će gledati horor, a ne dramu jest otvarajuća scena filma u kojoj se dva potražna psa, nakon ispijanja vode u stanovitoj jamskoj pećini, pretvore u jednoga. Film suštinski jest o problemu gubitka svježine u dugotrajnim ljubavnim odnosima, kad je ljubav postala posve pitoma, što je lijepo i dobro, ali nedostaje iskra pa je, usprkos međusobnoj privrženosti, sve možda malo previše neuzbudljivo, odakle može krenuti međusobno udaljavanje. Možda se poručuje da je kompromisno prevladavanje ega u ime ljubavi pravi put, a možda je poruka da je odustajanje od zasebnog osobnog identiteta izvor užasa. Bilo kako bilo, “Zajedno” je film stanovite originalnosti i kreativne ambicioznosti, što treba pozdraviti, ali nije djelo vrhunskih dometa. Za takvo što nije se dovoljno odvažilo prekoračiti žanrovske granice. Umjesto da žanrovski okvir bude upravo to – okvir, on je ravnopravan onom što bi trebala biti jezgra narativa, psihološki slojevitoj interakcijskoj drami. Damir Radić za Novosti

10.09. (14:00)

Umjetnost bez drame

Radić o filmu ‘Treći svijet’: Informativan i dostatno dinamičan pogled na antologijsko djelo i njegove tvorce

Oremović je film koncipirao tako da uvodni dio govori o različitim backgroundima dvojice autorski ključnih članova Haustora, Darka Rundeka i Srđana Sachera, potom slijedi kratak pregled razvoja benda do eponimnog albuma, da bi najviše prostora bilo posvećeno samom albumu, a sve zaključuje rad na snimanju spomenute dub verzije pjesme “Treći svijet”. Biografski uvod donosi široj javnosti nepoznate podatke o odrastanju Rundeka i Sachera. Oremovićev pogled bio bi intrigantniji da se dublje zagreblo u konflikte koji su svojedobno razdvojili Sachera i Rundeka, ali njih dvojica za to očito nisu bila nimalo raspoložena pa ni autor nije mogao, a ni trebao pod svaku cijenu ići za tim. Damir Radić za Novosti.

04.09. (16:00)

Romantika s fiskalnim računom i petogodišnjim planom

Film ‘Materialists’: Ljubav u doba kapitalizma

Iako se “Materialists” predstavlja kao romantična komedija, drugi film redateljice Celine Song daleko je kompliciraniji uradak koji ljubavne odnose propituje kroz prizmu materijalnih uvjeta života. Ideja individualne vrijednosti tako odnosi prevagu nad idejom romantične ljubavi – naposljetku, i Lucy Harryju objašnjava kako joj se on sviđa ne zbog svog bogatstva, već zbog toga što se zbog njega ona osjeća vrijednom. Suština romantičnih odnosa prema tome nije u partnerskoj komplementarnosti i zajedništvu, već u solipsističkom potvrđivanju određenog oblika vlastite vrijednosti. Kulturpunkt

02.09. (12:00)

Li-la, comme-ci, comme-ça

Radić o Bessonovoj Drakuli: Podgrijani vampir

Besson je očito pristupio 700-i-nekojoj adaptaciji “Drakule” s namjerom da donese nešto novo. Oslanjajući se prije svega na ideju korekcije do neke mjere idejno-tematski inovativne Coppoline verzije, čini se da je želio zaigrati na kartu antikršćanske blasfemije, ali se na kraju pred kršćanskim imperativom ipak povukao, sačuvavši stanovit nivo rebelijantskog digniteta odbijanjem podobnog happy enda po kojem bi se Mina vratila svom smjernom zaručniku. Iako već jako dugo nije umjetnički relevantno ime, Luc Besson još ima nešto duha u sebi, pa se i njegovo bavljenje bezbroj puta tematiziranom horor ikonom ne doima sasvim bespotrebnim. Damir Radić za Novosti

30.08. (10:00)

Radnička klasa odlazi u raj...

‘Treći svijet’ – dokumentarac u kojem sviraju Haustor i grad iz kojeg su potekli

Najveći šarm filma jest u tome što ti dopušta da osjetiš duh Haustora, a ne da ti ga netko prepričava. Kroz arhivske snimke, sitne kadrove i tihe trenutke vidiš kako se njihov svijet slagao – i kako se još uvijek slaže, samo na drugačiji način. Nema ovdje napuhanih intervjua koji te uvjeravaju u nečiju veličinu – jer tko je Haustor ikad slušao, već zna o čemu pričamo. Oremović ovdje ne drži predavanje; on pušta da se prisjetiš, osjetiš i sam povežeš točke. Pa tko ne zna i ne može – a, šta ćeš! Zrinka Pavlić ipak ima pokoju zamjerku na film o Haustoru, za tportal.

26.08. (15:00)

'Humor s naoblakom'

Radić o filmu ‘Južina’: Jedno od ugodnijih iznenađenja aktualne hrvatske kinematografije

U “Južini” je Marin ostvario velik napredak u narativnom komponiranju i dramaturgiji – dok je u kratkom filmu naracija vrlo labava, s dramaturgijom uglavnom oslonjenom na logiku skeča, u onom dugom narativne su spone znatno čvršće, a dramaturgija složenija i preciznija. Dakako, u dugom metru likovi dobivaju veći prostor za profiliranje, veću priliku da postanu karakteri i da njihovi međuodnosi dobiju sadržajnost, što je dijelom iskorišteno, a dijelom ne. Lak ritam, odnosno tempo, što je zasluga i sve istaknutijeg montažera Ivora Šonje, još je jedan adut filma čije dobre strane svakako nadmašuju one slabije. Damir Radić za Novosti