Kad zločin postane predmet računanja, a sram – nepoznata veličina
Viktor Gotovac: Matematika zla – saborska kanalizacija istine
Dakle, tog 28. listopada, ni po čemu značajnog dana, u dvorani Hrvatskog sabora – figurativno rečeno – privremeno smještenog na Črnomercu, iako bi za ovu prigodu više odgovarala lokacija u Jankomiru, okupit će se krasni ljudi koji će pod krinkom “znanstvenog pristupa istraživanju žrtava Jasenovca“ tražiti ne povijesnu istinu, već oprost. I to ne vlastiti. Već oprost za ideologiju, sustav, za sve one koji su ljude pretvarali u brojke, a brojke u opravdanje. U hrvatskoj verziji terapijskog revizionističkog šovinizma, kao i ovom prigodom, zločin se više ne poriče – on se “prebrojava“. “Znanstveno“.
Kad se o Jasenovcu raspravlja kroz brojke, kad se govori o “preuveličavanjima“ i “dvojbama“, ta matematička operacija ne polazi od istine. Još manje od pijeteta, sućuti ili razuma. Čak ni od građanske pristojnosti. Ne – oprost se računa aritmetikom zla: što se više zbraja, manje se osjeća sram. U toj matematičkoj logici naših suverenističkih i DOMiNO “znanstvenika“ nema žrtava, samo razlike u metodologiji. Jasenovac je za njih pitanje statističkog uzorka i matematičkog modela, a ne ljudske ponornice – dna ljudske savjesti ološa koji je prije osamdeset i više godina svoj sadizam i sociopatiju nazvao Nezavisnom Državom Hrvatskom. Viktor Gotovac za Novosti.
