Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Đukele će nas dokusuriti
Vučetić: Političke ništarije estetiziraju političko divljaštvo
One koje ne razvijaju javne politike, nego, umjesto toga, estetiziraju političko divljaštvo, lako je prepoznati. Svi oni se pozivaju na stabilnost.Putin je neskriveno poticao nastanak političkih pokreta koji će isticati njegov lik kao izvorište metafizičke snage koja čuva stabilnu Rusiju. Taj politički pokret je nosio, za ništarije cinizma, jednostavan naziv – Za stabilnost. Zar se sve političke ništarije ne pozivaju na stabilnost? Pozivaju, zato i jesu ništarije. Budući da je religija ta koja ima monopol nad metafizičkom stabilnošću, političke ništarije je lako prepoznati – koketiraju s dominantnom religijom u njihovoj državi, ali uvijek na način isticanja vlastitog lika. Njima ne treba Bog s ljudskim likom, oni žele vlastiti politički lik pobožanstveniti. Marko Vučetić za Autograf.
