Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Još Hrvatska ni propala dok mi živimo...
Vučetić: Sjećanje na smrt, žrtvu i rat izaziva tugu, a ne ponos
Uzaludno je upozoravati da povijest nikada nije zgotovljena i da je ostvarenje tzv. povijesnih težnji zapravo drugačiji, perfidni način da se posredovanjem plemenske svijesti jedan narod i jednu državu miče s povijesne scene. Prije 30 godina nas je bilo 4,5 milijuna, danas nas ima 3,8 milijuna, a za 30 godina će nas biti 3,3 milijuna. Svjetska populacija raste, a broj stanovnika Hrvatske neprestano pada, što zbog iseljavanja, što zbog smanjenog broja novorođene djece. Neprestano ponavljam kako je put našeg opstanka dokidanje plemenske svijesti, razvijanje prijateljstva naše kulture i našeg jezika te, konačno, budućnost koju ćemo ozbiljavati komunicirajući je na hrvatskom jeziku, baš kao što ćemo se sjećati naše prošlosti na tom istom jeziku. Ako Hrvatska ne postane prijateljska država prema drugima, nestat ćemo, baš kao što već nestajemo. Marko Vučetić za Autograf.
