"Za mirovinsko i zdravstveno Hrvat za života uplati milijun i pol, a potroši niti 100 tisuća kn usluga" - Monitor.hr
17.07.2017. (07:31)

"Za mirovinsko i zdravstveno Hrvat za života uplati milijun i pol, a potroši niti 100 tisuća kn usluga"

Liberal.hr relativno je novi blog na medijskoj sceni, pokrenuo ga je Mario Nakić, a većina autora koji pišu za njega zagovaraju ekonomski i politički liberalizam. Između ostalog, zagovara promjenu mirovinskog i zdravstvenog sustava. “Prosječni radnik u Hrvatskoj tijekom radnog vijeka uplati više od 1,5 milijuna kuna za obavezno zdravstveno i mirovinsko osiguranje, a sve usluge koje tijekom života iskoristi u državnom zdravstvu, i koje mora još dodatno platiti, ne vrijede ukupno ni 100.000 kuna”, kaže Nakić. Jutarnji


Slične vijesti

28.10. (11:00)

Liberalizam: mrtav, ali živahan

Današnji liberalni svijet nalikuje starom carstvu koje još uvijek ima vojske, institucije i protokole, ali više ne vjeruje u vlastiti smisao

Liberalizam, čini se, nije sustav koji propada spektakularno, nego onaj koji se troši tiho, ali se i regenerira. Nema više rušenja zidova, revolucija ni novih dogmi – ima tek postupno otapanje uvjerenja da su sloboda i napredak sinonimi. Zasad ga još ne treba pokapati. Liberalizam je kroz povijest pokazao sposobnost regeneracije upravo onda kada je izgledao potrošeno. Zato pitanje možda ne glasi hoće li liberalizam preživjeti, nego u kojem će se obliku ponovno pojaviti. Hoće li, kako sugeriraju Patrick Deneen i postliberalni konzervativci, morati pronaći novu moralnu jezgru i obnoviti zajednički osjećaj svrhe? Ili će, kako vjeruju Fukuyama i Rorty njegova budućnost ovisiti o povratku pragmatičnom, građanskom liberalizmu – onome koji se ne brani velikim idejama, nego malim praksama solidarnosti i povjerenja? Liberalizam je, u konačnici, neodvojiv od moderniteta i racionaliteta – ne nužno kao moderna i racionalna savršenost, ali sasvim sigurno kao najfleksibilnija ideologija te epohe. Karlo Jurak za Ekonomski lab

19.09.2024. (15:00)

Beskonačno tržište, konačan planet: Kad ekonomija prestigne fiziku

Grisogono: Sa zapadnjačkom potrošačkom perspektivom nećemo moći dalje

Klimatolog Branko Grisogono o klimatskim promjenama je za Lider razgovarao iz ekonomske perspektive: Zemlja je konačna, ljudi je sve više i ne možemo imati beskonačna tržišta. Ne možemo se više držati političke ekonomije Johna Lockea, koji je tržišnu ekonomiju temeljio na Newtonovoj fizici i beskonačnoj dugoj kosini. Fundamentalna je pogreška u tome što kosina nije beskonačna. U njegovo su vrijeme imanja bila cirkularna, sve se ondje recikliralo, no ako svijet današnjice nastavi s današnjim tipom liberalizma i sebičnošću, za koje stoljeće suočit ćemo se s krajem priče.

18.08.2019. (13:30)

Što je država bez piva?

Frank Zappa i željezni zakon nekonzistentnosti ideja

Željezni zakon nekonzistentnosti ideja kaže da smo zbunjeni majmuni koji bezuspješno pokušavaju skupiti rasute ideje u logičnu cjelinu, ali nam to baš i ne polazi za rukom. Velimira Šonju na to je podsjetila izjava Franka Zappe o nastanku novih glazbenih formi ’70-tih godina prošlog stoljeća. Glazbenom industrijom upravljali su stari likovi sa cigarama u zubima, koji su gledali kako prodati što više ploča: „Nemamo pojma što je ovo što slušamo, ali prodaje se, daj da prodamo još!“, bio je njihov moto.  Ekonomski lab

24.09.2018. (23:30)

Viktor Vresnik: Istinski duh liberalizma je u radikalnom remećenju i mijenjanju postojećeg

U proteklih 175 godina, otkad je pokrenut The Economist, očekivano trajanje života na globalnoj je razini s nešto manje od 30 godina poraslo na više od 70 godina. Udio stanovništva koje živi ispod granice ekstremnog siromaštva spustio se sa 80 na osam posto, unatoč tome što je broj ljudi na planetu porastao s oko sto milijuna na više od 6,5 milijardi… kako su tijekom 19. i 20. stoljeća propadali fašizam, komunizam i autarkija, liberalna društva su napredovala, a liberalna demokracija postala je dominantna na Zapadu, odakle se počela širiti na ostale dijelove svijeta. ali nije vrijeme za spavanje… – piše Viktor Vresnik za Jutarnji. [expand trigpos=”below” title=”više” swaptitle=”manje”]Posljedice pogrešnih politika: Ljudi se povlače u rezervate identiteta koje određuje rasa, religija ili seksualna orijentacija (u Hrvatskoj tu treba uključiti i poguban uteg prošlosti). Umjesto da stvaraju upotrebljive kompromise, javne rasprave pretvaraju se u iskaze plemenskog bijesa. Politički lideri desnice zlorabe osjećaj nesigurnosti od emigranata kao način za dobivanje podrške. Lideri ljevice služe se retorikom političke korektnosti kako bi kod birača stvorili osjećaj da ih vlast gleda svisoka. Rezultat je polarizacija. Ponekad to vodi u paralizu sustava, nekad u tiraniju većine. U najgorem slučaju rezultat takvog pristupa je autoritarni režim krajnje desnice.[/expand]

10.11.2017. (11:21)

Kako je privatnik postao poduzetnik

Mit o malim poduzećima

Mali poduzetnici heroji su modernog kapitalizma – marljivi, inovativni, poduzetni, zapošljavaju i nose ekonomiju naspram nelojalne konkurencije globalnih korporacija. Ta se tvrdnja čini samorazumljivom, no nije oduvijek bilo tako – ideja o vlasnici malih poduzeća nastala je krajem 19. stoljeća, no današnje značenje dobila je 80-ih, a zanimljivo je da su je proslavili neoliberalni konzervativni političari poput M. Thatcher. Tako mala poduzeća od 80-ih nisu više shvaćana kao trajno stanje koji samim svojim postojanjem osnažuje ekonomiju, već je fokus preusmjeren na ideju da je njihova glavna prednost da rastu, da prestanu biti mala, piše Aeon u zanimljivom eseju.

12.09.2017. (16:14)

Jedan mali politički esej: U čemu je razlika između ljevice i liberalizma – kao prvo, nemaju gotovo ništa zajedničko

08.12.2016. (07:32)

Narodni tribun

Ivan Pernar na hrvatskoj političkoj sceni

“Sam Ivan Pernar i Živi zid, zapravo služe kao medijatori za interpelacije underdogsa, dakle tranzicijskih gubitnika raznih fela, kao što su ‘zbunjeni kreditni dužnici koji su prekasno shvatili da je sklapanje kreditnog ugovora riskantan poslovni pothvat’, štono bi rekao žurnalistički cinik. Dežurni komentatori namjerno zaboravljaju da dužničko ropstvo ne proizlazi ni iz kakvog propusta čitanja sitnih slova ugovora, nego iz sistemske proizvodnje zaduženosti. U svakom slučaju, dužnici su tražili neki novi politički subjekt koji će koliko-toliko njihov problem politički artikulirati”, piše Bilten o pojavi Ivana Pernara.