Život s nemrtvima: Norveški pomaknut film kojem prijevod gotovo da i ne treba - Monitor.hr
Subota (18:00)

I ovi živi su nekada previše...

Život s nemrtvima: Norveški pomaknut film kojem prijevod gotovo da i ne treba

Kratkotrajni poremećaj u elektromagnetskom polju prouzročit će u Oslu jednog neobično vrućeg dana glitch u funkcioniranju aparata i ljudi, pa prvi na tren zatrokiraju, a druge načas kolektivno uhvati jaka glavobolja. Iskliznuće iz rutine dovest će do bizarnih posljedica: jedan dječak, jedna starica i jedna mlađa žena dižu se doslovno iz mrtvih. Kako bilo, ova je drama za preporuku gledateljima koji vole slojevito, elegično, sjevernjački pomaknuto i – šutljivo. Gotovo da mu nije potreban prijevod, toliko malo se govori, gluma je prije facijalna negoli verbalna, pa se suština može izvući iz pogleda i držanja, ali i osvjetljenja, glazbe. O zanimljivom filmu na Lupigi.


Slične vijesti

Petak (14:00)

Nešto drugo, nešto divlje

Weapons: Više od horora

Teško se sjetiti nekog filma koji je istovremeno i doista strašan i iskreno smješan, pa čak i dirljiv, a “Weapons” uspijeva biti sve to i više od toga. Oni koji uporno traže nove autore koji će baklju tzv. “elevated” horora preuzeti od Roberta Eggersa i Arija Astera mogli bi svog čovjeka naći upravo u Craggeru, premda su i ranije spomenuta braća Philippou također u odličnoj startnoj poziciji u toj utrci. U svakom slučaju, dobro je da u moru prosječne i ispodprosječne strave i užasa ipak svako toliko ispliva i nešto doista kvalitetno, kažu na Ravno do dna, a oduševljen je i Indexov Marjanović.

05.08. (00:00)

'Pazi, imetak!'

Radić o Feničanskoj spletki: Jedan od najkoherentnijih, najprotočnijih i najlakše gledljivih Andersonovih filmova

Priča filma, kao i obično kod Andersona, zapetljana je i nemalim dijelom nejasna, a u središtu su joj moćni poslovni čovjek bez državljanstva, domovine i, kako sam kaže, ljudskih prava. Korda je česta meta atentata pa, svjestan da mu moguće ostaje još vrlo malo života, odluči za nasljednicu svog velikog imetka imenovati jedinu kćer Liesl koja se priprema da postane časna sestra. “Feničanska spletka” doima se kao manje ambiciozan film u opusu Wesa Andersona, ali je, ako je ta pretpostavka točna, upravo zbog toga manje opterećen i vrlo fluidan. Kudikamo manja raskošnost režije nije nedostatak, a narativna lakoća veliki je plus. Damir Radić za Novosti.

04.08. (20:00)

Frank Drebin Jr, ovaj put s nešto opakijom prošlošću

Novi Goli pištolj s Liamom Neesonom najugodnije je filmsko iznenađenje godine

Pothvat je tim veći što Neeson nikada u karijeri, u kojoj je prije ovog nastupio u 105 filmova, nije igrao komičnu ulogu. Ovdje intuitivno pronalazi specifičan parodični tonalitet i glumački ga vješto razvija i dograđuje. Kad je o remakeovima riječ, postoje dvije suprotstavljene teorije: jedna tvrdi da nema smisla raditi remakeove dobrih i uspješnih filmova jer je u drugom pokušaju velika vjerojatnost da ih pokvarimo te je logičnije snimati remakeove filmova koji su imali potencijala, no nisu dobro ispali ili nisu bili uspješni i tako im pružiti novu priliku. Druga teorija je mnogo jednostavnija i smatra kako – simple as that – veće šanse za uspjeh imaju remakovi filmova koji su već bili hitovi, nego onih koji to nisu. S Golim pištoljem je double trouble, ne samo što je riječ o velikom filmskom hitu, već i o filmu posve originalnog humora koji nije lako imitirati, osobito ako u njega nisu uključeni originalni autori i ikonični glavni glumac. Index

01.08. (13:00)

Povratak u svijet gdje je i kaos simetričan

‘Feničanska spletka’: Wes Anderson ponovno jaše

Anatol Korda suočava se sa stvarnim problemom osiguravanje uspjeha spletke te s fiktivnim problemom svojim vizijama. Film iako je jako duhovit govori i o ozbiljnim temama poput religije, krivnje, kompliciranom odnosu oca i njegove kćeri, iskvarenosti ljudi i sebičnosti. Važno je napomenuti da ovaj film ne bi zadivio da nije bilo ovako izvrsne postave, od Benicia del Tora, Toma Hanksa, Bryana Cranstona, Scarlett Johansson, Mie Threapleton do Michaela Cere. Ako ste fan Wes Andersona film je apsolutno za pogledati ne samo jednom, nego više puta, no film nije bez svojih mana. U nekom trenutku uspori i postane repetitivan. Kažu na Journalu.

30.07. (19:00)

Četvorka opet jaše: ovaj put bez svemirskih poremećaja u multiverzumu (za promjenu)

‘Fantastična četvorka: Prvi koraci’ – resetiranje na tvorničke postavke

Iako je ovo, samo u zadnjih 20 godina već četvrti film o dotičnoj četvorci, u najkraćim mogućim crtama riječ o četvero znanstvenika koji u svemiru u nekakvoj nesreći dobiju super moći. Nakon previše mračnih i turobnih superherojskih filmova, trenda koji je Christopher Nolan pokrenuo sa svojim Batmanima i zatim cijelog niza odveć kompliciranih priča koje su se razvijale kroz deset filmova i barem još toliko serija, Shankman je mudro odlučio snimiti jednostavnu i dopadljivu stripovsku adaptaciju izoliranu od svih ostalih MCU uradaka, koja se ne trudi biti ništa više od zabave za cijelu obitelj. “Fantastična četvorka” smještena u prošlost doista izgleda kao relikt nekih prošlih jednostavnijih vremena, međutim film nije bez značajnih mana. Kažu na Ravno do dna

30.07. (16:00)

Čika Spasoje

Ima mana, ali dobrih strana sto: Novi Superman je baš onakav kakvog trebamo

U kratkim crtama, vizualni stil Man of Steel donosi ozbiljnu i epsku interpretaciju Supermana – distanciranog, gotovo božanskog bića. Nasuprot tome, Superman uvodi toplu, živopisnu strip estetiku, prikazujući ga kao bliskijeg, suosjećajnog i optimističnog junaka. Estetika se oslanja na klasične stripovske motive, ali ih oblikuje kroz suvremene vizualne tehnike. Film ne prikazuje kako je Superman nastao, on je već javna figura koja se stavlja u srž već izgrađenog, kompleksnog svijeta te istražuje kako je biti heroj među ljudima, a ne iznad njih. Naš glavni junak propituje kako koristiti moć s odgovornošću, a da pritom ostane vjeran vlastitim vrijednostima. Što znači biti dobar, bilo kao čovjek ili vanzemaljac, u svijetu preplavljenom dezinformacijama i manipulacijom?, pitanje je koje se proteže duž cijeli film. Zanimljivo je i zagrizanje u cancel kulturu i njezinu moć, kao i poplavu hejta na društvenim mrežama. Za koju će se ispostaviti da nije imun ni naš glavni junak… Kažu na Journalu

29.07. (19:00)

Što te ne ubije, to te traumatizira...

’78 dana’: Izvrstan film o odrastanju u Srbiji uz zvuke NATO bombi

Jedan od najzanimljivijih i najboljih filmova prikazanih na ovogodišnjem Pulskom filmskom festivalu potresan je i zanimljiv igrani film ’78 dana’ Emilije Gašić, snimljen u obliku ‘pronađene građe’, odnosno obiteljskih snimaka tri djevojčice/djevojke koje provode 78 dana (ne sasvim) normalnog odrastanja u Vrnjačkoj Banji 1999. godine. Iznimno uvjerljiv, snimljen kao niz pravih obiteljskih snimaka kamerom iz ruke, glumački besprijekoran, film precizno opisuje žensku obiteljsku dinamiku kakva postoji među sestrama u svim okolnostima, pa i ratnim, ali zakucava s ratnom pozadinom, koja naprasno prekida bezbrižno nadmudrivanje, svađanje i male kućne bitke. Zadnjih pet minuta iznimno je razorno. Zrinka Pavlić za tportal

27.07. (21:00)

Cvjetovi zla

Boris Rašeta o filmu ‘Proslava’: Šumska povijest

Kako običan čovjek završi u ustašama? Najveći kroničar Like, Damir Karakaš, u romanu “Proslava” opisao je sudbinu dječaka Mije. Negdje između dva rata Mijo prema očevoj naredbi mora odvesti svog psa u šumu, svezati ga za drvo i ostaviti vukovima, ili crkavanju od gladi. Zašto? Pas je ujeo žandara u selu, pa su žandari zabranili držanje pasa u domaćinstvima. Ostaviti svog ljubimca da ga rastrgaju vukovi traumatičan je događaj za svako dijete. On rađa mržnju – prema režimu, žandarima, naciji koju žandari reprezentiraju, kralju, sucima, ćatama. Lika je surova i bez toga. Autori “Proslave” pokazuju tijek događaja. Njihov se stav vidi tek na kraju kada iz offa čujemo Pavelićevu parafrazu Hitlera: “Narod koji nije kadar podnijeti žrtvu, nije kadar niti živjeti”. Odmah nakon toga vidimo izmučenog Miju, kako 1945. leži u šumi… Autori ga nisu prikazali kao zlog ustašu, nego kao “malog” čovjeka u vrtlogu zle povijesti. Boris Rašeta za Novosti.

“Nitko se ne želi kritički osvrnuti na sebe, a ako negiramo zločine koji su učinjeni na našoj strani u prošlosti, otvaramo putove novim zločinima u budućnosti. I stalno se vrtimo u nekom krugu”, kazao je Karakaš Telegramu i tome nemamo što dodati…

22.07. (15:00)

Pustinja i najveće vrućine... prigodno

Sirat: Španjolsko-francuski film ceste kakav se ne viđa često

Prema islamskoj teologiji, arapska riječ „sirât” ili „sirâh” označava stazu, put, pa i određeni kodeks. Španjolski redatelj rođen u Parizu, Oliver Laxe, u uvodnoj kartici svog najnovijeg filma precizira o kakvoj se točno stazi radi. Ovako Laxe to objašnjava: „Ona spaja Raj i Pakao, tanka je poput dlake i oštra poput noža”. Takav mračni filozofski uvod savršeno paše za, potencijalno, jedan od filmova godine. Nakon filozofskog uvoda, teren se priprema za „rave” u pustinji. Marko Stojiljković za Lupigu.