Žižek: Akcija Je suis Paris patetična predstava antiterorističke solidarnosti - Monitor.hr
23.11.2015. (20:14)

Je suis licemjer

Žižek: Akcija Je suis Paris patetična predstava antiterorističke solidarnosti

“Evo kako bismo stvarno trebali osuditi ubijanje u Parizu: ne samo uključivanjem u patetične predstave antiterorističke solidarnosti, već inzistiranjem na jednostavnom pitanju cui bono – u čiju korist. Nema potrebe za ‘dubljim razumijevanjem’ terorista ISIS-a – njih treba okarakterizirati kao ono što jesu: islamo-fašistička dopuna europskom antiimigracijskom rasizmu – dvije strane istog novčića. Ali tu je još jedan aspekt koji nas treba nagnati na razmišljanje – sama forma napada: brutalni prekid normalnog svakodnevnog života”, objašnjava Slavoj Žižek. Peščanik


Slične vijesti

03.04. (08:00)

Zašto bi radili 12 sati dnevno za drugoga kad mogu isto toliko za sebe – i još uživati u tome?

Mladi mijenjaju igru: biznis umjesto karijere

Mlađe generacije, posebice generacija Z, sve više odbacuju tradicionalnu karijeru u korist poduzetništva. Motivirani iskustvima svojih roditelja, koji su često radili prekovremeno za stabilnost, mladi radije biraju nesigurnost i kreativnost vlastitog biznisa. Prema istraživanjima, čak 78 % pripadnika generacije Z vjeruje da je pokretanje vlastitog posla najbolji izbor. Stručnjaci navode da su globalne krize, digitalizacija i promjene u vrijednostima oblikovale njihov odnos prema radu, prioritetima i novcu, zbog čega sve češće biraju fleksibilnost umjesto korporativne hijerarhije. Lider

12.03. (17:00)

Kapitalizam možda nije nestao – samo je licemjeran

Kapitalizam na aparatima – umetnite novčić za nastavak igre

Od Fukuyamine vizije “kraja povijesti” do današnjeg državnog uplitanja u tržište, kapitalizam se sve više gubi u magli zabrana, subvencija i carina. Karlo Vujeva s Ekonomskog fakulteta tvrdi da nije riječ o populizmu, već o reakciji na uspon Kine, koja prijeti anglosaskoj ekonomskoj dominaciji. Povijest pokazuje da su današnji zagovornici slobodnog tržišta sami odrastali na protekcionizmu, a sada su šokirani kad se pravila igre mijenjaju. Lider

01.09.2024. (13:00)

Algoritam koji generira lovu

Sve je sirovina: Kako je tehnologija stvorila novu vrstu kapitalizma

Nova vrsta kapitalizma temelji se na načelu da su sve stvari i pojave oko nas – uključivo i sve što rade ljudi, počevši od svakodnevnog ponašanja do znanja i iskustava koje čovjek ima i koja skupi tijekom života – samo sirovina koja se primjenom raznih tehnologija može preoblikovati u neku komercijalnu svrhu. Kapitalist 21. stoljeća više nije samo vlasnik sredstava za proizvodnju (što je bio u 18., 19. i 20. stoljeću), on je i vlasnik sredstava (tehnologija) za preciznu instrumentalizaciju ljudskog rada i ponašanja te uskoro, i svakog drugog aspekta ljudske egzistencije. Pionir tog novog kapitalizma je, kako u konceptualnom tako i u praktičnom smislu – Google. Toj tvrtki brzo su se u tome pridružili i ostali današnji tehno giganti.

Vjetar u leđa u prvih dvadesetak godina našeg stoljeća dala im je neoliberalna politika, ne trudeći se previše oko regulacije svega što te tvrtke rade na internetu i s tehnologijama s kojima svoj utjecaj šire i dalje, u stvarnom prostoru, očarana njihovim poslovnim uspjesima i tisućama milijardi američkih dolara prihoda. Problem u svemu tome je što suvremeni kapitalisti puno više ulažu u strojeve nego u ljude. Netokracija

17.04.2024. (21:00)

Ako ništa, barem nešto predlažu

Limitarijanizam – ideja gornje granice bogatstva kao pravedniji oblik kapitalizma

Sama Robeyns navodi sociološka istraživanja koja pokazuju da velika većina ispitanika redovno podržava pravedniju raspodjelu materijalnih resursa. Kvragu, čak su i sami milijarderi prošle godine sa svog tradicionalnog minglanja u Davosu svjetskim vladama poslali otvoreno pismo u kojem zahtijevaju da ih političari ozbiljnije oporezuju. Da li su nam uistinu trebali opsežna filozofska studija i deset godina istraživanja – koliko je Robeyns, prema vlastitom priznanju, u studiju uložila – da nas uvjere u nešto oko čega malo tko ima dilema? Čini se da jesu, i to iz jednostavnog razloga: fokus na najbogatije, ma koliko njihovo bogatstvo bilo perverzno, pomaže da se iz vida izgubi kompletan sistem koji je perverzno bogatstvo omogućio. A taj se sistem – ja se ispričavam – zove kapitalizam.

Alternativa kapitalizmu danas je nezamisliva. Ideja limitarijanizma, odnosno gornje granice bogatstva, koju iznosi filozofkinja Ingrid Robeyns u knjizi “Limitarianism. The Case Against Extreme Wealth” pokazuje međutim da je alternativa alternativi intelektualno otužna. Boris Postnikov za Novosti.

12.03.2024. (09:00)

Zamisli: “Svaki radnik član upravnog odbora.”

Industrija videoigara unutar izrabljivačkog ekonomskog okvira

Videoigre ne samo da pružaju utočište od zahtjeva suvremenog kapitalizma, već i otvaraju prostor za političku aktivnost i organiziranje mladih, ali unatoč tome, radni uvjeti u industriji igara često su izrabljivački, istaknuli su stručnjaci na nedavnoj tribini u SABA-i. Uz to, raspravljalo se i o političkom potencijalu igara te njihovom utjecaju na društvo i kulturu. Radnička prava, problematični odnosi izdavača i autora videoigara, kao i kulturna uloga koju igre zauzimaju u kapitalističkom sustavu tek su neka od pitanja koja su obilježila igru Disco Elysium, koja je najbolji primjer kako videoigra spaja dva svijeta te potiče na reakciju i akciju. Ipak, unatoč svim problemima, igre i dalje pružaju prostor za eksperimentiranje i oporavak od zahtjeva rada. (Kulturpunkt)

22.02.2024. (15:00)

Budućnost možda ipak ne pripada Slavenima

Zašto je hrvatsko društvo ekonomski lijevo – nije samo zbog komunističke prošlosti

Premda smo se mi odlučili na privatno vlasništvo i demokratski poredak nakon 1990. godine, ni danas tridesetak godina nakon te povijesne odluke nismo na čistu s tim kategorijama. Današnje protivljenje kapitalizmu, poduzetništvu i privatnoj inicijativi u Hrvatskoj i uopće privatnom vlasništvu i društvenoj promociji pojedinca i njegovom uspjehu nije slučajno; ono je plod mentaliteta koji je nastao u dugotrajnom povijesnom trajanju. Krajnje pojednostavljivanje bi bilo kazati da je lijeva pozicija u ekonomskim pitanjima isključiva posljedica nedavnog komunističkog razdoblja prošlog stoljeća. Takva interpretacija zašto prevladavaju lijeve ekonomske ideje u današnjem hrvatskom društvu nikako ne bi odgovarala punoj istini. Stoljetno nepostojanje političke nezavisnosti kod većine slavenskih naroda stvorilo je kod njih pasivističku psihologiju na javnom polju, smatraju ekonomski stručnjaci. Tu je i teorija Maxa Webera koja tvrdi da je kapitalizam nastao zahvaljujući protestantima, dok je katolicizam, a pogotovo pravoslavlje rašireno kod Slavena smatrano negativnim po ekonomski i društveni razvoj. Arhiv analitika

10.01.2024. (23:00)

Neutaživa žeđ

Autor knjige ‘Kapitalizam i smrt’: Kao konzumenti smo pseudobogovi užitka, zbog čega smrt percipiramo kao apokalipsu. To nas tjera na jaču konzumaciju

Knjiga je napisana poput epizode “Inspektora Kolumba”. Od početka je jasno tko je krivac, ali moramo proći cijeli proces kako bi bilo jasno na koje je sve načine krivac kriv. Moraju se postaviti neka banalna pitanja, pratiti neki protokol, ponavljati stvari uz dodavanje novih detalja i tome slično. Korporacijska propaganda, oslanjajući se na mehanizme patološkog narcizma, poručuje da smo posebni, ali ekonomski realitet pokazuje da nismo (nekretnine su nedostupne, klasna pokretljivost okamenjena, meritokracija je kolabirala). Subjektu ostaje konzumacija i potreba za odobravanjem kao štit od krivice (koji zahtijeva konstantno potiskivanje) pred činjenicom da smo dio eksploatacije (mobitel na kojem ovo pišem postoji zbog dehumanizacije robova rudnika kobalta u Kongu) i uništenja planeta. Kao konzumenti smo pseudobogovi užitka, zbog čega smrt percipiramo kao apokalipsu. To nas tjera na jačanje intenziteta konzumacije koja nas je i dovela u ćorsokak. Goran Pećanac u razgovoru za Novosti.

10.12.2023. (15:00)

Radi, voli, moli

Ideologija kapitalizma svoje korijene mogla bi imati u kršćanstvu

Teorija je to koju je iznio inače jedan od glavnih teoretičara sociologije, Max Weber. On je još početkom 20. stoljeća objasnio kako je razvoj kapitalizma potaknuo skup ideja proizašao iz kršćanske religije. Prvi kapitalisti su, prema njemu, bili protestanti, točnije kalvinisti. Za razliku od katolika, koji oprost od Boga traže kroz ispovijedi, protestanti ne vjeruju u oprost grijeha, već kako se sva dobra i loša djela na kraju života zbrajaju, a Bog odlučuje tko će u raj ili pakao tek nakon što netko umre. Zbog toga su protestanti, vođeni stalnim osjećajem krivnje, motivirani na stalno dokazivanje svoje dobrote kroz naporan i težak rad. Budući da ne vjeruju u božja čuda, protestantima je takav sustav vrijednosti poslužilo kao plodno tlo za napredak u znanosti, tehnologiji i svemu ostalome što će služiti čovječanstvu. Za razliku od Marxa, koji će reći da je religija opijum za mase koji će zbog nje postati poslušni radnici, Weber ovom teorijom ističe kako ljudi prije postaju kapitalisti upravo zbog sustava vrijednosti koje im nameće religija. Sa zanimljivog YT kanala School of science.

24.11.2023. (00:00)

Svatko misli najbolje za sebe

Grubišić: Socijalizam dobro zvuči, ali problem je to što ima katastrofalne rezultate

Socijalizam je fokusiran na taksativnu numeraciju željenih rezultata, a ne bavi se procesima. Kapitalizam se ne zamara taksativnom numeracijom poželjnih rezultata, nego potrebnih procesa, a rezultati su ono što iz njih proizlazi. Svi koji sudjeluju u procesu kreiranja bogatstva u sustavu slobodnog tržišta u tome su bez prisile i radi ostvarenja vlastite ekonomske koristi. Stoga je pogrešno reći da se netko bogati na račun nekoga drugog u ‘nepoštenoj raspodjeli‘. Nakon ukupne mase plaća, vlasnicima ostaje neki dio tek nakon što su se namirili svi drugi. I to samo od onoga što je kreirano, a ne od onoga što je postojalo prije toga. Medijski analitičar s liberalnog spektra Andrej Grubišić za Lider.

20.08.2023. (14:00)

Nije bolest sve što boli

Kako se s usamljenošću nose na Zapadu, a kako na Balkanu

Tenhle robot je pro starý!" Překonávání technologického ageismu - Kaleido

  • Usamljenost je ogroman problem zapadnih zemalja, posebno kod starijih generacija. Ono što je kod nas još nekako sramota, mada se i taj tabu polako razbija, jeste da roditelji završe u domu za starije. To je u kapitalizmu odavno normalno i zbog toga se kao strana radna snaga najviše traže njegovatelji i medicinski tehničari. Ljudi u ’40-im ili ’50-im godinama jednostavno nemaju vremena brinuti se o starijim roditeljima, a u svim bogatijim zapadnim zemljama često i ne žive u istom gradu jer ih je posao odveo daleko. Tako se dešava, priča mi drug koji u Berlinu radi kao njegovatelj, da siroti starci mjesecima ne progovore ni s kim, osim s osobljem doma. Nitko ih ne posjećuje, niti pita za njih. Oni koji nemaju nekretninu posebno nikoga ne interesuju jer njihova djeca nemaju što ni naslijediti.
  • U šoku me ostavila činjenica da u nedostatku njegovatelja domovi angažuju robote koji pomažu u komunikaciji s korisnicima. Ovi roboti mogu igrati bingo i imati osnovnu komunikaciju sa starijima. Kada sam tu vijest pokazao svojim starijim članovima familije, bili su zgroženi, a neki su mi rekli da ugasim prilog jer ga ne žele ni odgledati do kraja. I ja sam se zapitao što natjera te ljude da ipak žele igrati bingo s robotom pod stare dane. Iako mi to toliko grozno zvuči da mi se plače, vjerujem da tu ima i otvorenijih duša od mene koje će pružiti šansu tehnologiji – da ih barem malo oraspoloži. Aljazeera