Život se ponekad baš dobro zajebava. Umjesto, shvatili ste, da promijeni ime, uši i spol, šef SDP-a promijeni sam stranku, pa nanjušivši političku krv spremno pohitao ravno put FPZG-a.
Reciklaža kao ultimativni kapitalistički san
Žižek: Svi smo mi biomasa

Reći „ja sam biomasa“ znači „identifikovati se sa životom koji nestaje“, videti Gazu kao „zgusnutu i ogoljenu verziju jedne planetarne tendencije“. Pretvaranje čitavog života u puku biomasu – haotične hrpe organske i neorganske tvari – može se naći svuda, ali je ono „ubrzano u Gazi na vrhuncu najnovijih tehnologija devastacije. Umesto saosećanja, onda, potrebna je solidarnost odbačenih, koji se usuđuju da kažu: ’Mi smo biomasa.’“ U svojoj knjizi Živa tvar (2010) filozofkinja Džejn Benet navodi nas da zamislimo zagađeno smetlište, gde neku aktivnu ulogu igraju ne samo ljudi, već i trulo smeće, crvi, insekti, odbačeni uređaji, hemijski otrovi i tako dalje. Taj prizor biomase postoji na istom spektru kao i situacija u Gazi, mada je ona ekstremni slučaj. Širom sveta postoje brojni i veliki fizički prostori, posebno izvan razvijenog Zapada, gde se odlaže „digitalni otpad“, dok hiljade ljudi iz tih haotičnih gomila sortiraju staklo, metal, plastiku, mobilne telefone i druge materijale koje je napravio čovek. Slavoj Žižek za Peščanik.