Naši prapovijesni preci su često opisani kao divljaci s kopljima, no rana društva su lako moguće bila zasnovana na prosvijećenim principima jednakosti, tvrde znanstvenici. “Istraživanje je pokazalo da su u tadašnjim lovačko- sakupljačkim društvima muškarci i žene imali jednak utjecaj na to gdje i s kim žive”, piše Guardian.
“Ako je istina da nejednakost samo po sebi nije stvarno ono što gnjavi ljude bilo bi bolje da preusmjerimo pozornost na probleme koji su nam važniji. Priznanje da su pravednost i ravnopravnost različiti ne može biti samo fusnota na empirijskim studijama. Napredak u stvarnom svijetu bit će olakšan usredotočivanjem rasprave na ono što ljude brine – pravednost – a ne ono o čemu ljudi ne zanima – jednakost”, piše Guardian o nedavnoj studiji s Yalea po kojoj ljude ne zabrinjava nejednakost u društvu, nego da žele pravdu.
Strip: Na pladnju – kratka priča o privilegiji
Wall Street Journal ima zanimljiv, nešto duži članak, u kojem argumentira zašto je upravo zapad postao najbogatiji dio svijeta, pored Mezopotamije koja je imala vladavinu prava prije 4.000 godina ili Kine koja je prije 500 godina bila tehnološki najnapredniji dio svijeta. Objašnjenje koje nude je – kombiniranje ideja, a odvažnost ljudi da različite zamisli oblikuju u jednu omogućili su sloboda i jednakost što je zapadna Europa prije 500 godina počela usvajati kao svoje temelje. Ulogu kolonijalne prošlosti u razvoju zapada list ne naglašava.
“Od golemog jaza nejednakosti između bogatih i siromašnih u SAD-u jedino je veći raskorak između nejednakosti za koju Amerikanci procjenjuju da postoji i daleko goreg stvarnog stanja. I dok bi velika većina njih u svojoj ‘idealnoj’ raspodjeli bogatstva voljela vidjeti daleko manje nejednakosti, ipak ih većina i dalje živi u ‘američkom snu’ – ideološki proizvedenom i medijski serviranom uvjerenju da većina ljudi može uspjeti ako dovoljno uporno rade. U tu sliku svijeta slabo se probija stvarnost strukturne nejednakosti i gotovo nepostojeće uzlazne socijalne mobilnosti”, piše Nick Fitz za Scientific American. SlobodniFilozofski.com
“Ponekad nešto nije u redu na toliko različitih razina da je vrlo teško jasno definirati u čemu je točno problem i zašto susret s određenim sadržajem izaziva osjećaj mučnine sličan onome koji nastupa nakon udarca u želudac. Reklama Jednaki prema svima Hrvatske poštanske banke primjer je upravo takvog sadržaja. Precizan i jasno definiran jedino je osjećaj gađenja, neporecivi neukus koji ostavlja u ustima i nevjerica koja se doživljava pri prvom, a potvrđuje pri svakom novom gledanju”, analizira Muf.