U natjecateljskom programu 67. Pulskog filmskog festivala je 16 dugometražnih igranih filmova, od čega šest umjetnički većinski hrvatskih i deset manjinskih koprodukcija. Pula Film Festival stranica
“Tajkun” je – ukratko – ozbiljna televizija. Konvencionalno ali precizno i dinamično napisana, sjajno ozvučena, snimljena, glumljena i režirana. Ono po čemu možda jedino “Tajkun” zaostaje za sličnim serijama (pa i hrvatskim “Novinama”) jest politička eksplicitnost. Teško je reći je li to bilo opredjeljenje autora ili posljedica činjenice da je serija rađena za nacionalni javni servis, no u “Tajkunu” upadljivo nedostaje – vlast. Tajkuni, poduzetnici, tužitelji, policajci kao da žive u zrakopraznom prostoru, kao da tu ne postoje politički pokrovitelji, ministri i politički oktroirani šefovi, kao da tajkuni i stranka na vlasti nisu ni na koji način povezani. “Tajkunu” – ukratko – upadljivo nedostaje taj zadnji politički očnjak za ugriz. Da ga ima, ova bi i ovako vrlo dobra serija bila možda i najbolja post-YU televizija posljednjih godina – piše Jurica Pavičić za Jutarnji.
A gdje to vidjeti? Puli će biti prikazane prve tri od deset epizoda. A poslije tko zna gdje.
Dokle će crkveni ljudi i crkveni nauk biti toliko nezamislivo nedodirljivi da im se na svaki od onih famoznih sedam grijeha samo sliježe ramenima, uz pokorno ‘okej, onda dobro’?! Nema te budalaštine ili uvrede na koju oni nemaju pravo, nema te epidemiološke mjere koja bi se i njima nametnula, nema tog članka Kaznenog ili Prekršajnog zakona kojeg oni ne bi bili barem dopola pošteđeni. I nema tog novca koji oni neće od države bezuvjetno dobiti, samo ako zapitaju. Čime to Katolička crkva drži za jaja, da se poslužim prispodobom, ama baš svaku svjetovnu vlast u zadnjih 30 godina, tako snažno da joj svi bez iznimke toleriraju toliko nerazumno bahaćenje, razmetanje i neobaziranje na stvarnost, uključujući i kršenje gorespomenutih zakona? Ima li tu nečega što mi neposvećeni ne znamo i ne smijemo znati, ili je posrijedi tek ‘strictly business’? – piše Renato Baretić za Tportal.
Proizvođači straha ulagali su tih dana silan trud u plastično dočaravanje šerijatske Europe, napose Lijepe naše, kakva bi bila da se ludi kalif za pet-šest godina zaista dobaci do granice Khartoum-Kandahar-Virovitica, pa da u europskom kalifatu i islamskoj Hrvatskoj ne ostane baš nikakav drugi život osim vjerskog. Zgodno se toga prisjetiti danas, tih pet-šest godina kasnije, kad je mračna Islamska država fanatičnog vjerskog vođe Bagdadija već daleka prošlost, a civilna europska Hrvatska modernog Andreja Plenkovića sve bliža sadašnjost. Kako pak ta moderna civilna Hrvatska i njena europska sadašnjost izgledaju, plastično je pokazala vijest o dvadeset milijuna kuna koje je Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije, kao svake godine, razdijelilo u okviru Programa ulaganja u zajednicu… Danas, onih pet-šest godina kasnije, moderna europska Hrvatska iz Programa ulaganja u zajednicu financira samo jedno kazalište više nego što ih je onomad na svom teritoriju financirala Islamska država: jednu dakle jedinu kulturnu ustanovu više od vjerske paradržave u kojoj je svaka bezbožna kultura bila zabranjena pod prijetnjom smrtne kazne javnim gaženjem tenkom. Danas, 2020. godine, jedina je razlika između Islamske države i katoličke Hrvatske u tome što Islamske države više nema. Piše dr. Boris Dežulović za Novosti.
Hrvatska se, sa samo 38 izvršenih testiranja na 1.000 ljudi nalazi odmah iza Kosova. Srbija je testirala 128 na 1000. No, po broju zaraženih (2167) Hrvatska je predzadnja (ispred Slovenije, 1309), a ima najmanje umrlih (43).
Gledaj legendu pic.twitter.com/d2I5S3TlcE
— papadubi (@opacak1950) August 27, 2020
Europska je mirovina, kao Paneuropski osobni mirovinski proizvod (PEPP), zamišljena kao dodatak obveznom, nacionalno reguliranom mirovinskom osiguranju i privatnom mirovinskom osiguranju koje se u nekim državama članicama koristi puno više nego u Hrvatskoj. Razlog zbog kojeg se stvara ovakva dodatna europska mirovina krije se u procjeni da će praktički sve države članice EU, zbog starenja stanovništva, biti suočene s pritiskom na održivost mirovinskih sustava. Pridjev europska nosi jer je prilagođena mobilnosti radnika po raznim državama članicama EU: proizvod će se moći seliti kako se seli radnik, iz jedne države u drugu. Piše Tomislav Krasnec, Večernji list.
Na interaktivnoj stranici MusicMagpie možete naći izvješće o tome koliko pojedini smartphone različitih proizvođača gube na cijeni. Appleovi uređaji najsporije gube prodajnu vrijednost. Nakon prve godine izgube oko 43 posto, a nakon druge 61 posto. Samsung je na drugom mjestu sa padom cijene od 64 posto nakon prve i 76 posto nakon druge godine. Tportal
Musk je na kraju prezentacije odgovorio na neka vruća pitanja: Da, moći će se upravljati automobilom samo pomoću mozga, tj. misli. Telepatija je moguća. Jednom kad se stvar uhoda cijela procedura ugradnje implanta za spajanje mozga i računala bi trebala koštati nekoliko tisuća dolara. Musk također kaže da će biti moguće pohraniti pamćenje sa uspomenama i odvrtiti ju ponovo. Demonstracija je pokazana na tri “zdrave i sretne” svinje, jedna bez implanta, jedna koja ga je imala dva mjeseca i jedna koja ga upravo ima. Očito je da put do potpunog spajanja još dug, ali se kreće, jer sve u glavi je struja kaže Musk. Ovdje je integralna verzija Muskove prezentacije Neuralinka (1h 30m), a dolje skraćena verzija od 7 minuta. 24 sata
Prije mjesec dana nadobudni je nizozemski poduzetnik sa splitskom adresom na LinkedInu pisao Plenkoviću da, po uzoru na Estoniju, omogući izdavanje viza digitalnim nomadima koji bi privremeno radili u Hrvatskoj, punili njen proračun i pokretali gospodarstvo. Rečeno, učinjeno. Kao svaki mudri vođa, Plenković, koji nepogrešivo prepoznaje mogućnosti dobrog PR-a, primio je Jana de Jonga i brzopotezno obećao kako će Hrvatska “među prvima u svijetu” regulirati boravak digitalnih nomada. Digitalni nomadi su ljudi koji teoretski mogu raditi bilo gdje u svijetu, udaljeno i neovisno od lokacije svog poslodavca, koristeći telekomunikacijske tehnologije… – piše Lucijan Carić za Index i pita se što je sa onima koji bi iz Hrvatske htjeli biti digitalni nomadi i raditi za strance?
Trump je prihvatio nominaciju iz Bijele kuće, koja je za ovu potrebu pretvorena u kulisu stranačkog skupa. Takvo što nije se dogodilo nikad u 220 godina povijesti predsjedničke rezidencije, otkad je John Adams, prvi predsjednik koji je u njoj živio, 1800. godine zaželio “blagoslov na kuću ovu i sve koji će ubuduće u njoj stanovati; da nitko do poštenog i mudrog čovjeka nikad ne vlada pod njenim krovom”. Dovevši republikansku konvenciju na Južnu tratinu Bijele kuće, Trump nije prekršio samo norme političkog ponašanja, nego i zakon: Hatch Act zabranjuje korištenje državnih dužnosti i državnih institucija u stranačke svrhe. Potpredsjednik Al Gore bio je 1997. godine pod ozbiljnom istragom jer je koristio službeni telefon Bijele kuće za pozive kojima je skupljao donacije za svoju predsjedničku kampanju. Telefon! Ovo je Trump napravio od Bijele kuće – piše Đivo Đurović iz SAD za Telegram.
Informatičko doba digitalne revolucije je iza nas. Trajalo je kratko, najkraće je to razdoblje u povijesti, ali napravilo je niz dramatičnih preokreta. Prapovijest civilizacije trajala je 90 tisuća godina, poljoprivredno doba deset tisuća, industrijsko u najboljem smislu dvjesto godina, a informatičko svega 25. Ali, umjesto da uđemo u neko novo doba razvoja, mi smo ušli u slijepo crijevo civilizacije. Došli smo u društvo zabave, društvo koje skrbi prije i iznad svega o – sretnim potrošačima. Sve nebitno je bitno. Bolji nogometaš je plaćen kao tisuću vaših profesora, tisuću liječnika. A tako je jer je nevažno važno, a važno je – nevažno… Gomilate podatke koji su putem elektronskih, digitalnih platformi dostupni u nekoliko sekundi. Kurikularna reforma? Ma nemojmo biti smiješni, pa kome ona treba… Ulazimo u doba kad će dominantno zavladati žene. Vrlo brzo će unutar populacije uspješno biti 70 posto žena i svega 30 posto muškaraca. Djevojke, nemojte previše dvojiti i vagati, značajno se smanjuje broj kvalitetnih muških partnera. Što god mislili o njima, vaši kolege u gimnaziji, ili oni koje ćete susretati na faksu, su ono najbolje što od muškog roda možete pronaći. A u budućnosti će biti još i gore… Da je svatko od vas rođen s nekim talentom samo ga pun vjere u sebe mora i pronaći, da ne robujete navikama koje vam nameću prošla vremena, da svu sviju energiju usmjerite na permanentnu edukaciju, da shvatite kako su znanja koja vam se nude apsolutno nebitna, da ne budete potrošačke ovce nego da, kako je svojedobno rekao i Gandhi »budite promjena koju želite vidjeti u svijetu«. Svatko od vas ima Božji dar, ali da biste ga pronašli morate sačuvati dijete u sebi. Ne vjerujete nikom, budite strastveni i znajte da ulazimo, svi zajedno u najluđi dio civilizacije. Kako ćemo iz njega izaći – vama je dano… – pričao je Korado Korlević riječkim gimnazijalcima, a zabilježio Novi list.
Ovo je bio pravi “povratak u kino”, a ne ona tragikomična farsa prošlog četvrtka s filmom “Bijesan” u Branimir centru.
U srijedu uvečer u Arena centru, u najboljem zagrebačkom kinu IMAX, pet-šest minuta prije početka filma “Tenet” već se skupilo stotinjak posjetitelja, no to je bila tek najava zanimanja za novo ostvarenje u opusu Christophera Nolana… “Tenet” je trebao biti prostor njegove apsolutne slobode, akcijski film kakav se dosad nitko nije usudio napraviti i koji treba pogledati bar dva tri puta da se pohvataju sve dramske niti tog ambicioznog pogona. Ukoliko ni nakon ponovljenog gledanja ne shvatite puno više, bit će da se redatelj previše zaigrao – piše (i priča dolje) Nenad Polimac za Jutarnji.
Nakon pada Josipe Rimac, dio javnosti može osjećati nasladu. Ali oprezno s tim ugodnim čuvstvima. Jer opća stvar i dalje izgleda posve beznadno kad se pogleda taj nepregledni popis visokopozicioniranih HDZ-ovih dužnosnika i njihovih štićenika čija se imena spominju u ovom kokošarskom kraku afere Josipe Rimac s namještanjem državnih ispita – piše Sanja Modrić za Telegram.