U napetosti između imaginacije i discipline, između slobodarskog Rundeka i strogog Sachera, redatelj Arsen Oremović pronašao je polazište za svoj novi film ‘Treći svijet’, dokumentarnu meditaciju o bendu koji je obilježio naše prostore, ispričanu kroz svojevrsnu suvremenu revalorizaciju njihova ključnog albuma ‘Treći svijet’ (1984.), ploču koja je u trenutku izlaska doživljena kao previše hermetična i neshvaćena, a koju se danas prepoznaje kao jedno od ključnih umjetničkih svjedočanstava tog doba, radikalno ispred svoga vremena. Oremović je svjestan da Haustor nije moguće svesti na biografiju ni na linearnu priču. Zato u ‘Trećem svijetu’ bira drukčiji put – onaj atmosfere, unutarnjeg jezika i pukotina u kojima nastaje umjetnost. Film je jednako portret benda koliko i meditacija o mašti, kreativnosti i društvu koje se koleba između solidarnosti i individualnog preživljavanja. Njihova dinamika je bendovska, ali i šira – ogledalo društva koje stalno oscilira između kaosa i reda. Upravo u toj napetosti nastaje energija, i to je snaga njihove glazbe, ali i puls filma, kaže u razgovoru autor filma za tportal.