Zamislio sam se o predstavi koju sam gledao maloprije. Bila je to, između ostalog, predstava o kraju svijeta. Koju je režirao Kokan Mladenović. Da, baš simptomatično da komad o kraju svijeta usred Zagreba režira Srbin. U predstavi je izneseno da smak svijeta ne dolazi naglo, nego postupno, zapravo da on već traje. Možda je čak smak svijeta počeo raspadom Jugoslavije. Barem za nas Hrvate i Srbe. Nikad se nećemo moći riješiti rasprava, polemika o toj mitskoj bivšoj državi u kojoj su kao u drevnoj Atlantidi narodi živjeli zajedno, u izobilju, svi su imali vlastite stanove, izvrsnu zdravstvenu zaštitu, svi su išli na more, nisu bili izloženi pohlepi Dalmatinaca, nije bilo interneta ni umjetne inteligencije, svi su bili prirodno inteligentni, snalažljivi, susjed je pomagao susjedu. A nedjeljom se navečer na zajedničkoj, jugoslavenskoj televiziji gledala serija Bolji život. Doduše, čudno da je u Jugoslaviji itko uopće priželjkivao bolji život. Što je moglo biti bolje nego što je bilo? Sva sreća da moj stari i branitelji nisu doznali da Srbin usred Zagreba režira Karminu Buranu. Branitelji bi poludili da znaju da Srbi okupiraju hrvatska kazališta… Nova zgoda Nacionalna groupie

Warren Buffett pretvorio je posrnulu tekstilnu tvornicu u globalno carstvo, nadmašivši tržište (S&P 500) nevjerojatnih 134 puta. Dok bi vas 100 uloženih dolara u indeksni fond od 1965. do 2025. dovelo do solidnih 45.500 $, ista investicija u Berkshire Hathaway narasla je na vrtoglavih 6,1 milijun $. Tajna uspjeha? Godišnji rast od 19,7 %, disciplina „vječnog” držanja dionica (poput Coca-Cole i Applea) te izbjegavanje skupih naknada. Iako je u zadnjem desetljeću kaskao za AI tehnološkim divovima, Buffettov maraton ostaje najimpresivniji primjer stvaranja bogatstva u povijesti financija. Visual Capitalist